Z. Gavran: Kako su u Francuskoj izborni pobjednici pretvoreni u izborne gubitnike

Odgovor na pitanje iz naslova glasi: Vrlo jednostavno – takav je izborni sustav. Francuska se sastoji od 577 izbornih jedinica, svaka daje po jednog zastupnika, onoga koji u prvom krugu osvoji apsolutnu većinu ili onoga koji u drugom krugu osvoji najviše glasova. Ukupan broj glasova dobivenih na nacionalnoj razini ništa ne znači, on se ne računa, pa je tako Nacionalno okupljanje s više od 10 milijuna glasova prošlo mnogo gore nego stranke koje su ukupno osvojile mnogo manje od 10 milijuna glasova. Maronov liberalni i Mélenchonov ljevičarski blok povukli su između prvog i drugog kruga jedni u korist drugih s više od 200 izbornih jedinica kandidata s manjim izgledima te glasujući za samo jednoga, bio to liberal ili ljevičar, nadjačali veliku većinu kandidata koalicije „Nacionalno okupljanje“. „Dva loša ubiše Miloša!“

Rezultat takva međuizbornog inženjeringa bio je, po posljednjim neslužbenim podatcima, ovaj:

– Savez za nacionalno okupljanje (RN) gđe Le Pen osvojio je najviše, 37,1 posto glasova, ali svega 142 od 577 zastupničkih mjesta.

– Nova narodna fronta (NFP) – socijalisti, zeleni, komunisti i Mélenchonovi ljevičarski prevratnici osvojili su 26,3 posto glasova, dakle 11 posto manje od RN-a, ali su temeljem toga osvojili 188 zastupničkih mjesta.

– Macronova koalicija Zajedno (ENS) osvojila je gotovo četvrtinu, 24,7 posto glasova, ali joj je to donijelo 161 zastupničko mjesto.

– Centrističko-neodegolistički, konzervativno-liberalni Republikanci osvojili su svega 6,2 posto glasova, no s njima su si osigurali čak 47 zastupničkih mjesta.

Drastičan nerazmjer između postotka osvojenih glasova i broja osvojenih mandata te međuizborni inženjering

Već na prvi pogled vidljiv je drastičan nerazmjer između postotka osvojenih glasova i broja osvojenih mandata u Skupštini. Kako je to moguće? – To je moguće zato što je izborni sustav takav. Posrijedi je većinski izborni sustav biranja u dva kruga strogo po izbornim jedinicama, a svaka izborna jedinica daje po jednog zastupnika, onoga koji osvoji najviše glasova. Za razliku od većinskog sustava kako smo poznavali u Hrvatskoj, u Francuskoj u drugi krug ne prelaze s određenim brojem kandidata dvije stranke, nego obično tri pa i više stranaka, po pravilu koje je na snazi. A ono kaže da u drugi krug ulazi svaka stranka koja u prvom osvoji više od 12,5 posto glasova. U drugom krugu preostalo je neodlučenih 309 izbornih jedinica, u kojima nijedna stranka nije u prvom krugu osvojila apsolutnu većinu.

U ozračju zaprepaštenja i velike povike u javnosti na tobožnju pogibeljnost očekivane pobjede „ekstremne desnice“ došlo je protiv nje do širokog anti-saveza i do široke javne kampanje ocrnjivanja, difamiranja i strašenja onim što će se tobože dogoditi dođe li RN na vlast. Macronov i Mélenchonov blok dogovorili su se u takvoj atmosferi stvoriti ad hoc koaliciju protiv RN-a. U praksi je to izgledalo tako da je onaj blok koji je osvojio manje glasova na određenoj izbornoj jedinici povukao svoga kandidata i pozvao svoje glasače da dadu glas onomu iz drugoga bloka. I tako su izbornim inženjeringom i združenim snagama svojih birača u nešto više od 200 izbornih jedinica uvjerljivo nadmašili RN.

Na taj način ta dva bloka – liberalni i socijalističko-zeleno-komunistički – ušla su u posve nenaravno savezništvo. Time su njihove stranke počinile težak moralsko-politički krimen, zato što su na mnoštvu izbornih jedinica onemogućile biračima birati stranku koju žele u korist one za koju inače ne bi nipošto glasovali. Time su iznevjerile i temeljno načelo demokracije: da birači biraju “za”. Ovaj put dovele su svoje birače u poziciju da birajući svoju ili sebi inače neprihvatljivu, a onda najednom “savezničku” stranku imaju za motiv biranje “protiv”, naime protiv treće stranke odnosno trećeg bloka. Takva iznevjera demokracije, takva lukava prijevara vlastitih birača sigurno će im se osvetiti – bez obzira na to što su na taj način i samima sebi ta dva bloka osigurala mnogo više mandata nego što bi ih inače osvojila.

Francuska – svojevrsna „konfederacija“ 577 izbornih jedinica

Postotak osvojenih glasova u cijeloj Francuskoj ne preslikava se uopće na broj osvojenih mandata. U određenom broju izbornih jedinica neka stranka može osvojiti i 90 posto glasova, ali će time zaslužiti samo jedan mandat, dok u drugoj izbornoj jedinici neka stranka može i s upola, dakle 45, ili s još manje glasova zaslužiti jedan mandat. Nije bitno koliko tko glasova osvoji, nego čiji je kandidat dobio najviše glasova u svakoj pojedinoj izbornoj jedinici. Zbog toga podatak da je RN na razini Francuske više glasova od svih drugih ne igra nikakvu ulogu. Francuska nije jedna izborna jedinica, nego je u izbornom smislu svojevrsna „konfederacija“ 577 izbornih jedinica. Takav je osnovni princip biranja i u Velikoj Britaniji, dok u SAD-u broj elektorskih glasova za ovog ili onog predsjedničkog kandidata određuje, nakon provedenih izbora, nadležno tijelo svake savezne države razmjerno broju osvojenih glasova.

Doista je francuski demokratski paradoks to da je RN, osvojivši oko 10,6 milijuna glasova, sebi priskrbio na desetke zastupničkih mjesta manje od dviju stranaka koje su osvojile milijune glasova manje. I usporedba s republikancima pokazuje strahovit raskorak: ovi su sa svega 6,2 posto glasova osvojili 48 mandata, dok je RN sa šest puta više glasova, 37,1 posto, osvojio svega 142 mandata, dakle ni tri puta više od republikanaca.

Ono što još treba napomenuti jest da je – u usporedbi s prethodnim izborima – ljevičarski blok povećao broj svojih mandata za 57, dok je desničarski blok povećao broj svojih mandata za 53, što je podjednaka brojka. Macronov blok izgubio je u usporedbi s prethodnim sazivom Skupštine 76 zastupničkih mjesta, a republikanci su izgubili 13 mjesta.

Opasan razorni potencijal francuske (ekstremne) ljevice!

Natpolovičnu većinu od ukupno 577 zastupničkih mjesta nema nijedan blok, no zato liberali i ljevičari imaju zajedno 349 mandata, što je više nego uvjerljiva natpolovična većina. No kako će vladajuća većina doista izgledati, tko će u njoj biti, a tko ne, i hoće li se uopće formirati, to prepustimo budućnosti. Situacija naime nije za Macrona s ovom njegovom izborno-inženjerijskom lukavštinom postala nimalo jednostavna ni bezopasna, a nije bezopasna ni za Francusku, pa ni za EU. Udružena umjerena i ekstremna ljevica nosi naime u sebi mnogo razorniji potencijal nego što bi ga sa sobom donijela ozloglašena „ekstremna desnica“ da je osvojila većinu mandata. Unutar šarene ljevice Melanchonova „Nepokorena Francuska“, koja je socijalno i politički najradikalnija, osvojila je 78 mandata, umjerenija Socijalistička stranka 65, fanatični „Zeleni“ 33, a Komunistička stranka 9. Čitava ta grupacija nema nikakvu čvrstu zajedničku točku ni vođu koji bi ih držao na okupu. Ta koalicija stvorena je samo zato da bi se naudilo tvrdoj desnici. Francuska će zbog toga platiti visoku cijenu. I ona i ’meštar’ Macron.

Naslovnica: Grafički prikazana sazlika u izbornim rezultatima između prvog i drugog kruga, po izbornih jedinicama (izvor: Politico)

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo