Očuvaj ih od Zloga u svijetu u kojem žive

Vrijeme:8 min, 19 sec

 

Vratimo se opet na početak ovog razmišljanja: svijet ne razumije Kristovu logiku i ne odobrava njegovu nauku. I komunizam je isticao opće bratstvo, a neka su „braća“ iskorištavala društvo za vlastiti probitak. Očita je slika Rusije, gdje ima mnogo siromašnih i nekoliko tisuća bogataša. I situacija u našim krajevima od 1992. je ponajviše posljedica komunističke nepravde i lažnog bratstva i jedinstva kroz 40 godina. Recept: obrati se i pokaj za svoje grijehe, kruh svoj s gladnim dijeli, nikad nije bio posebno omiljen. Na kršćanima je zadatak biti svjetlo u svijetu…. – piše u homiliji uz sedmu uskrsnu nedjelju B Ilija  Orkić (Dj 1,15-17.20a.20c-26; 1 Iv 4,11-16; Iv 17,11b-19) u Katoličkom tjedniku.

 

Krajem srpnja 1985. narodna milicija iz Orašja privela je župnika iz Vidovica Miju J. na informativni razgovor. Optužen je: potiče narod da ide na hodočašće u mjesto Tramošnicu – Gospi od anđela. To je imalo značenje kao da ruši državu i buni narod.

Uvod u pokajnički čin

Isus veli: „Neću vas ostaviti siročad. Idem k Ocu i poslat ću vam Duha branitelja.“ Uskrsnuli Gospodin želi zaštiti učenike i trajno biti uz njih. Nismo zaštićeni od tuge i bolesti, ali smo zaštićeni od Zloga ukoliko ostanemo povezani s Gospodinom. Okupljamo se pred misu u kući Božjoj, tražimo svoje mjesto u klupama. Želimo sudjelovati tijelom i mislima na gozbi ljubavi. Molimo zajedno da nas uistinu čuva od zla i grijeha, da nas zaštiti od Zloga. Pokajmo se za sumnje koje nas nagrizaju. Pokajmo se zbog bijega u grijeh, koji nas primamljuje svojim obećanjima. Primamljuje i nudi, a na kraju nas ostavlja praznima. Pokajmo se za grijehe.

Na to je svećenik odgovorio kako oni već pedeset godina idu u procesiji tih 33 kilometra pješice, i isto toliko nazad. I on je nekoliko godina hodočastio sa svijetom iz vjerskih razloga. „Kriv si što kršiš zakon, što ste ‘izišli iz crkve’, što svijet hoda ulicom i pjevaju svete pjesme…“ Cijelu noć su ga ispitivali, optuživali, maltretirali, napadali. Sutradan su ga pustili. Proglašen je krivim, osuđen je na 5 000 dinara globe i 20 dana zatvora. I strogo su mu zaprijetili da ne smije hodočastiti sa svijetom na to hodočašće. Globu je platio, a u zatvor nije išao jer je podnio žalbu. Sutradan je prije same procesije rekao da on ne smije ići zajedno s njima, a špijun iz sela je javio kako je župnik zaplakao na kraju mise. A svijet je znao što se te noći dogodilo. No, te godine procesija je krenula u većem broju nego proteklih godina. U povratku je tisuću osoba dočekalo hodočasnike, dajući podršku istomišljenicima u vjeri i svom župniku. Ista ta milicija je po selu tražila i druge „krivce“ zbog hodočašća u Tramošnicu. I poručivala im da se paze, jer će i na njih doći red!

Isus veli: „Ako su progonili mene, i vas će progoniti.“ I zato moli Oca da ih zaštiti.

Ovo navodim kao primjer da je i do posljednjeg rata na našim prostorima bilo zlostavljanja, hapšenja, ubijanja zbog Isusa Krista. A i danas je slično. U više od 50 zemalja kršćane progone i ubijaju. Drugog razloga ne vidim da kršćani još postoje u tim progonjenim državama osim što su se oni sami osvjedočili u istinitost Isusovih riječi. I vjeruju Bogu, živom i istinitom.

Očuvaj ih od Zloga

„Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao…“ (Iv 17,11-12a).

Pojedini režimi i ideologije idu dotle da su spremni žrtvovati mnoge sunarodnjake za neku ideju. Ne samo protjerati neistomišljenike, nego mnoštvo sunarodnjaka istjerati iz njihovih domova. Čak su izmislili termin „humano preseljenje“. A nehumano do bola, grijeh koji vapi u nebo. Kao da je humano reći tisućama ljudi: hajdete vi fino spakirajte svoje kufere, ostavite sve svoje, i preselite se da napravimo državu; da se zna što je naše a što nije. I podići zid 20 metara visok! Valjda bi politika trebala biti za čovjeka. Za dobrobiti pojedinca, posebno slabog i ugroženog. Ne PROTIV nekoga, nego ZA nekoga. Humanost jednog društva se mjeri po odnosu prema najslabijima. Očitovale su se i u našim krajevima tijekom posljednjeg rata ideologije „humanog preseljenja“, stvaranja „čistih područja“, a sve na štetu običnih građana i osoba. Zlo je otpisati ljude. Zlo je napraviti sporazum o „zabrani povratka prognanih na njihova ognjišta“. Makar bio dogovor tajan i nenapisan, u službi je zla! U službi je Zloga! Grijeh je igrati se svemoćnog boga – kad je samo jedan Bog!

Isus moli za sve obespravljene i ugrožene. Posebno za one koji vjeruju u njega. Moli Oca za učenike – apostole, za sve one koji će povjerovati na njihovu riječi. Dok je bio među njima, čuvao ih je i hrabrio, odgajao za ono što će uslijediti. Moli za pouzdanje učenika i čvrsto povjerenje prema Onomu koji daje snagu. Isusova je želja i molitva: sačuvaj učenike, neka se posvete i neka budu jedno. Molitva i zapovijed: kroz jedinstvo, međusobnu povezanost, Otac će učenike sačuvati, zaštititi i posvetiti. Jer svetost je snaga, svjetlost u krizama i progonima.

Isus na Posljednjoj večeri izgovara ove riječi, svjestan opasnosti koje će se nadviti. Učenike ne može sačuvati od boli, ali može spasiti od beznađa. „Oče, sačuvaj ih od propasti, sačuvaj ih od Zloga!“

„Alter Christus ‒ Drugi Krist“

Gospodin je Uzašao na nebo, iščekujemo silazak Duha Svetoga. Svetkovina Uzašašća nam govori o Isusovu uzlasku k Ocu. Učenici su „sami“, Isus otišao, a Duh Sveti još nije sišao na njih. I kao takvi, već su započeli svoju misiju – poslani su u svijet. „Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet.“ U vrijeme pisanja ovog evanđeoskog teksta učenici već uvelike djeluju po svem svijetu. Propovijedaju, čine čuda, ljudi se obraćaju, širi se Radosna vijest. Učenici su postali drugi Krist!

Netko je simpatično rekao: Isus je među nama sada prisutan u svojoj odsutnosti. On „jamči“ da će ostati s nama do kraja svijeta. Šalje apostole, šalje biskupe, šalje svećenike da evanđelje odnesu svim krajevima i narodima. Ne samo židovskom narodu. Ne samo hrvatskom narodu. Ne samo Hrvatima u Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini. Nego svakom čovjeku, posebno slabima i ugroženima. Tamo gdje dođe Isus situacija se mijenja na bolje. I svaki kršćanin može i mora postati „Alter Christus“. I u tom hodu nisu sami!

Potrebno je imati osjetilo vjere da se osjeti Isusova prisutnost i djelovanje u sadašnjem svijetu. Isusova je sadašnja prisutnost u Crkvi, posebice u svetim sakramentima, u euharistijskoj žrtvi i gozbi, u čitanju Svetoga pisma, u djelovanju Duha Svetoga. Njegova prisutnost se očituje preko svećenika; svakodnevno se očituje po svakom od nas. Velika čast i odgovornost.

Poslanje

Vratimo se opet na početak ovog razmišljanja: svijet ne razumije Kristovu logiku i ne odobrava njegovu nauku. I komunizam je isticao opće bratstvo, a neka su „braća“ iskorištavala društvo za vlastiti probitak. Očita je slika Rusije, gdje ima mnogo siromašnih i nekoliko tisuća bogataša. I situacija u našim krajevima od 1992. je ponajviše posljedica komunističke nepravde i lažnog bratstva i jedinstva kroz 40 godina. Recept: obrati se i pokaj za svoje grijehe, kruh svoj s gladnim dijeli, nikad nije bio posebno omiljen.

Na kršćanima je zadatak biti svjetlo u svijetu. Poziv je i poslanje u svijetu svjedočiti za Isusa Krista. Apostoli su se organizirali za odlazak u ekspediciju naviještanja evanđelja. I do dandanas Crkva se organizira i traži najbolji način naviještanja. Zato su „izmišljene“ župe. Zato postoje sjemeništa i bogoslovije, katoličke bolnice i vrtići. Zato postoji i Caritas i razna katolička sveučilišta: radi svjedočenja za Isusa Krista i prenošenje Radosne vijesti svijetu. Zato postoje i samostani, redovnici, časne sestre, ministranti, pjevači na misi. Zato postoji Nadbiskupijski centar za pastoral mladih u Sarajevu. Zato postoji i Kruh Svetog Ante i Katolička obiteljska Udruga Milosrdno Srce u Novom Travniku: da posvjedočimo Božju ljubav svijetu.

Naravno, ništa nije savršeno, pa tako ni Crkva zemaljska. Nekad nam s pravom i predbacuju zbog naših nesavršenosti i nedosljednosti. Ističu grijehe i slabosti svećenika, propuste i mane vjernika. Takva predbacivanja nam trebaju postati prilika za dosljednije naviještanje, jer mi smo svjedoci za Svjetlo! Isus nas šalje; ne radimo samo od svoje volje i iz svog ćeifa! „Vi ste svjetlost! Budite mi svjedoci! Ja idem pred vama! Šaljem Vam Duha branitelja! I kad vas progone, niste sami! Vi ste moji prijatelji!“

O, blago nama. Svijet nas treba. Netko reče: Ovaj svijet će propasti ako dobri ništa ne učine! Vjerujem da neće propasti: ima puno dobrog u ovom svijetu i mnoštvo svjedoči za Svjetlo!

A i Stvoritelj je zainteresiran za svijet: zato je i poslao Sina, ne da osudi, nego da spasi svijet! Koje li nade i radosti!!!

Sreća

Gospode, Stvoritelju ovog svijeta.

Mi živimo od tvoje dobrote i mudrosti.

Svijet ne pripada nama, već tebi.

Naša znanost slijedi tvoju misao.

Naša se tehnika oslanja na tvoje zakone.

Naša privreda živi od tvojih dobara.

Naša je politika odgovorna tebi.

Zahvaljujemo ti za ljudski duh i snagu jer su i duh i snaga od tebe.

Povjerio si nam mir,

Radost i sreću svih ljudi.

Molimo za svakoga čovjeka na ovoj zemlji

Kojemu su mir i sreća u opasnosti…

Gospodine, mnogo je vlasti dano nama ljudima.

Ono što je tvoja mudrost stvorila,

Povjereno je nama nerazboritim ljudima.

Ono što si ti dao da možemo živjeti,

Postala je opasnost za živote svih nas.

Želimo ti zahvaliti za tvoj svijet.

Želimo sačuvati tvoje darove:

Ljude i njihovu sreću.

Molimo te, Stvoritelju ovog svijeta,

Pomozi nam i daj da uspijemo.

(Jörg Zink: Kako danas moliti)

Naslovna slika: Selo Borovica, blizu kraljevskog grada Bobovca. Hrvati protjerani, imovina opljačkana, kuće i crkva popaljene do temelja. Djelo Armije Bosne i Hercegovine. Slike tog sela na sudu u Haagu upotrijebljene su kao slike iz Stupnog Dola, za koji su bili optuženi Hrvati i HVO.

Povezano:

Šiljo: Dolazi li đavao po svoje?

Katolički tjednik/Hrvatsko nebo