Vladimir Jakopanec : Fra . Bonaventura Duda 14. siječnja 1924-3. kolovoza 2017.
Vrijeme:2 min, 54 sec
Dakle, sada već svi znamo, umro je veliki Božji čovjek u Hrvatskoj: Bonaventura Duda. Jedan ogroman prostor u hrvatskoj crkvi, književnosti, teologiji, društvu i kulturi uopće sada zjapi prazno. I tako će ostati još za dugo vremena. Mnogo je o tom ljudskom i duhovnom gorostasu u ova dva dana rečeno, a u danima koji su pred nama, još i više ćemo čuti. Red je da i ja ovako malen, iz zadnjeg kutka svijeta progovorim riječ dvije o ovom dragom čovjeku, koji je nestao s hrvatske pozornice, ali za kojim se nisu pogasila svjetla koja su ga obasjavala dugi niz destljeća.
Imao sam veliku čast što mi je kao studentu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu bio profesorom i učiteljem. Predavao mi je Novi Zavjet i predmet koji se zvao Duhovno bogoslovlje. Njegovu skriptu iz ovog potonjeg čuvam kao relikviju u svom romanu i još uvijek s vremena na vrijeme zavirim u taj bunar duhovne mudrosti.
O njegovoj duhovitosti uopće, gotovo sve je poznato, ali njegova duhovitost u duhovnosti me je kao mladoga čovjeka zapanjila i momentalno osvojila. U ono vrijeme, između 1972. i 1974. kada mi je predavao, imao je jedan jedini zub i tako se zarazno uvijek smijao. Tek valjda, ako bi se temperatura spustila na ispod -10 C, imao bi čarape na nogama. U cipelama ga nikad nisam ni vidio, iako ne tvrdim da ih u nekim prilikama nije nosio. Uglavnom slijedio je Sv. Franju u sandalama bez čarapa i obojaka po snijegu i smrzavici sve dok se moglo izdržati.
Bio je teolog, bibličar, pjesnik, profesor… da ne nabrajam, ali je barem triput tjedno posjećivao poslije predavanja bolesne u obližnjim bolnicama i pričao nam iskustva s tih posjeta.
Povijesno, njegov ogroman doprinos razvijanju duhovne i nacionalne svijesti među hrvatskim narodom, dogodio se kada je s Jurom Kaštelanom odradio nevjerojatan posao na uređenju Biblije koju je 1968. godine izdala zagrebačka kuća Stvarnost. Duda Bonaventura bio je glavna motorna snaga toga projekta. Bila je to prva cjelovita Biblija ikada tiskana u Hrvatskoj i to za vrijeme komunizma. Trebalo je biti od Boga nadahnut da bi se taj projekt u takvo vrijeme mogao ostvariti.
Sjećam kako je baš na Duhovnom bogoslovlju jedno jutro sa studentima ušao u vatrenu diskusiju o molitvi: Očenaš, Zdravo Marijo, ili vlastitim riječima? Što i kako moliti? Ganuo me je i poderao opnu na mojim duhovnim očima zauvijek kad je sveo Očenaš na jednostavnu molitvu, koju, kako je rekao, on sam izgovara svakoga jutra: “Bože sveti, hvala Ti što si me i jutros probudio u život da još jedan dan mogu biti koristan bližnjima koji žive oko mene. Ne znam što je preda mnom. Idem u nepoznato, ali ako me čeka neka nesreća, ili nesreća mojih najdražih, daj mi snage da izdržim bez gunđanja i sumnje. Pomozi mi da ne tražim objašnjenja i neka suze i bol ne uguše moje povjerenje u Tebe. A ako su preda mnom uspjeh, radost i dobrohotnost ljudi oko mene, ne dozvoli da se uzoholim i uspjeh pripišem sebi, već da u svakom trenu budem svjestan da svako dobro dolazi od Tebe. Amen.”
Ovom molitvom, Duda Bonaventura naučio me je živjeti, a znam dobro da je možda još i više učinio za čitavo mnoštvo sretnih ljudi koji su bili u kontaktu s njime. Ako postoji svetost, nikad joj nisam bio bliži, nego kad je taj čovjek prolazio pored mene. Neka mu Bog podari miran san, a njegova luč neka još zadugo sja pred nama
Vladimir Jakopanec /Hrvatsko nebo
