POSLOVICE/DOSKOČICE : Ubij, ubij, baliju!

Navodno su nekada oni koje je želio impresionirati svojim hrvatstvom, Hasanbegovića potajno zvali Balijom. Danas očito više nema potrebe za takvom konspiracijom. Lov je otvoren.

Bivši ministar kulture u Karamarkovoj vladi zasada je jedina žrtva Brozova poraza u nepokorenom gradu. Može ga se vrijeđati, a da se nitko niti ne osvrne. Sezonu je lova počeo Siniša Hajdaš Dončić; U dubokoj koroti zbog gubitka trga, taj je istaknuti esdepeovac ispalio doskočicu o Turcima i poturicama i adresirao je na Zlatka Hasanbegovića, slijeva označenog kao izravnog krivca što se trostruki narodnih heroj više neće šepiriti u središtu hrvatske metropole.

Usprkos tomu što je riječ o notornom primitivizmu, nitko od onih, inače opreznih i ustrajnih, hrvatskih boraca protiv govora mržnje nije pustio suzu. Ni glas. A oni što su vjerovali da će se tzv. lijeva Hrvatska, usred ovoga eklatantnog primjera šovinizma, obračunati i s mangupima u vlastitim redovima, shvatili su koliko su bili naivni. Zna se, naime, tko dijeli ateste kada je o šovinizmu riječ. Lijevi šovinizam, uči nas slučaj Hasanbegović, ne postoji.

Jedan je Hajdaš Dončić!

Što je onda, dakako, bio signal Hajdaš Dončićevim drugovima da nastave ofenzivu na – poturice. Samo što je, možda i sam osupnut kako nitko ne reagira na zlorabljenje stare izreke za aktualne šovinističke potrebe, glasnogovornik Glasa Ismar Avdagić kazao kako kvalifikacija o Turcima i poturicama koja dolazi od jednog socijaldemokrata predstavlja novo poimanje dna u hrvatskoj politici, uslijedio je žestok udar iz ustaničkoga Siska. Napao ga je Sinišin partijski drug Darko Baniček, inače poznatiji kao bolja polovica sisačke gradonačelnice Kristine Ikić Baniček, znane i po nedavnoj izjavi u Brezovici kako si ili antifašist ili fašist. Nema, kaže, sredine.

I suprug jedne tako energične drugarice, drug Darko je u srazu s Avdagićem postavio pitanje: „Je li te izjava zasmetala jer si i ti poturica, ili jer je  Siniša SDP-ovac“? Gotovo je, dakle, citirao Hajdaš Dončića. Iako, između ove dvojice postoji velika razlika – Hajdaš Dončić je svoju suprugu učinio poznatom dodavši svom prezimenu i njeno, a Baniček je poznat uglavnom po svojoj ženi-gradonačelnici. Dobro, nije, kad se, ženio znao tko će od njih dvoje postati gradonačelnik/ca. A da se sad zove Darko Baniček Ikić?! E, ne može to! Jedan je, naime, Hajdaš Dončić.

Budući su se, eto, Hasanbegović&Avdagić pokazali lakom metom kada se puca s lijeve čeke, zapucalo je i s još nekih položaja. U, više-manje, laganom subotnjem razgovoru s jednim zagrebačkim jutranjim tabloidom, Zlatko Vitez također apsolvira uvenuće ljubičice bijele(plave). Nije tom, zanimljivo baš kao i Hasanebogoviću bivšem ministru kulture, mrsko što je maršal otišao u ropotarnicu. Dapače!

Budući je, međutim, savjetnik Milana Bandića ima potrebu braniti ruku koja ga hrani. Pa kaže: „Dok su njegovi aparatčici na vlasti, to funkcionira, ali kad vam dođe Hasanbegović, ili, ne znam, Mulahasanović…“ Ne zna, eto, što će biti, ali se već boji Vitez. Zajebane su – evo još malo Hajdaš Dončića&Baniček Ikića… ne znam kako se preziva Vitezova žena – poturice!

Gdje je Alah?!

A kako se dobar glas daleko čuje, i u slobodarskom Sarajevu, tom, inače, bastionu multietičnosti, Zlatka Hasanbegovića je tretirao – e kud će suza nego na oko! – tjednik financiran turskim kapitalom. Nisu se, istina, zauzeli e ne bi li definitivno utvrdili tko je gori Turci ili poturice. Ali su se zato Hasanebegovića sjetili usred unutrabošnjačke svađe oko para. A oko čega će drugog, kad je sve drugo u Bošnjaka ko u Švicarskoj! Po tvrđenju Avaza, glavni urednik Stava Filip Mursel Begović je navodno još dok je bio u Zagrebu i dok se (tek) spremao postati (i) Mursel popalio neku lovu KDP Preporod, izdavača Behara, kojega je Begović stanovito vrijeme uređivao. Jasno, šlagvort za doskočicu o Turcima i poturicama se nameće, ali proklete su pare – još otkako su ih izmislili pokvareni Feničani – ipak najvažnije, pa je pretvorba Filipa u Mursela ipak u drugom planu.

Ključni Avazov svjedok je hrvatski književnik Ervin Jahić, kojega Stav kompromitira jer je javno branio Bandića nakon njegova zalaganja za treći entitet.(To je inače onaj slučaj kada je Srebrenica zagrebačkom gradonačelniku oduzela titulu počasnog građanina, ali nije mu – nije se imalo kad! – vratila donirano vozilo hitne pomoći.) Sjećaju se usto i kako je branio Hasanbegovića kada je objavljena njegova slika s „ustaškom“ kapom. I što je, valjda, najgore, napisao je pjesmu Bandiću pod naslovom Posljednjem hrvatskom sultanu Milanu. Ne razumijem, doduše, što novini koja izlazi blagodareći Erdoganovoj sehari smeta Jahićeva posveta sultanu, pa makar i – hrvatskome… Sreća, ipak, da Vitez nije čuo za ovu poemu. Ne bi oka sklopio. Čim bi vidio tko mu šefu piše pjesme – ti, što ja znam, Jahići – odmah bi odbio primiti Bandićevu plaću. Vitez je to!

Nemirno, međutim, spava i jedan riječki vjeroučitelj. I kolumnist! Nije ga, čak ni kao prosvetnoga radnika, pogodio žestoki šovinizam istaknutoga esdepeova borca za ženska prava. No zato nikako ne može Marin Miletić podnijeti kada El Arabi El Soudani izfolira penal u, zamislite, Vinkovcima. Protiv Cibalije! Jer, nije taj Alžirac obični nogometaš, nego, kaže neki dan kolumnist u Novom listu, deklarirani vjernik-musliman. I nije mu jasno što se u trenutku kada se ničim izazvan valja po vinkovačkoj travi događa s Alahom u Soudanijevu životu.

A onda slijedi ono što dokazuje kako ne treba pisati (i osobno se zato ispričavam čitateljima) po žestokoj vrućini. Pa kaže: „Osjeća li Soudani zaista zadovoljstvo jer je njegov cilj ispunjen? Drži li on, dopustite mi reći, da cilj ispunjava sredstvo na sličan način kako, grubo govoreći, džihadisti drže da su ubojstva nedužnih ljudi opravdano sredstvo za postizanje političkih ciljeva“? E, baš je vruće! Za poludit….

Balija i šeširdžija

Toliko da sam se sjetio jednog drugog kolumniste protiv čijega šešira nešto povremeno imaju neki Splićani, pa ga, onda kad mu odleti šešir, brani pola Hrvatske. Mada, istraga nikada nije utvrdila (s)pada li Anti Tomiću šešir s (nenaviknute) glave sam, jer je dugo u podoficirskoj školi nosio šapku, ili mu ga zbilja nasilno uklanjaju… Nije ni važno. Tomić je, zapravo, bio Hajdaš Dončić prije Hajdaša Dončića.

Za Nin, za, dakle, istočno svoje tržište, taj je muškarac bez brkova (i gdjekad šešira) napisao kako Hasanbegović nastoji biti veći Hrvat od Hrvata. A oni koje želi impresionirati, potajno ga zovu Balijom. Nemam dvojbe kako ga obzirni suprug gospođe Dončić (ili gospođe Hajdaš, svejedno) tako zove. I, kao što vidimo, ne više potajno. A nije ni usamljen. Ako si Hasanbegović, Avdagić, ili, što ja znam, Soudani – sumnjiv si.

Pa sad, rušio Titu, ili se sam rušio u šesnaestercu – svejedno.

JOSIP VRIČKO/Dnevnik.ba/Hrvatsko nebo