Zakon o jeziku je HDZ-ov „jumbo“ predizborni plakat

Pročitajte prijedlog jezičnoga zakona HDZ-SDSS-Matica, i usporedite ga, recimo, s francuskim! I sve će biti jasno, čak i članstvu Matice, HDZ-a i SDSS-a. I oporbi koja to nije de facto, ali de jure jest.

Poštovani čitatelji, želim vam da dan okupacije Vukovara, 18. studenoga, obilježite „s pijetetom“ (A. Deur, S. Mlinarić, F. Vidović i drugi) i „spremni za dom“ (N. Piskač). I ne čitajte „jumbo“ plakate ni u zakonskom ni u propagandnom obliku, već sadržaje između redaka i iza plakata.

Tko god u Hrvatskom (državnom) saboru bude digao ruku za vladin prijedlog jezičnoga zakona, dići će ruku za Plenkovića (HDZ) i Milanovića (SDP) i njihove zajedničke dosadašnje jezične politike. Što to znači? Ukratko ovo: Za Plenkovićevu jezičnu politiku to znači da će srpska nacionalna manjina u Hrvatskom (državnom) saboru i dalje moći govoriti srpski, a za Milanovića to znači da će i dalje Republika Hrvatska biti bez Vijeća za normu, a da će joj duh i dah davati najpoznatiji hrvatski jezikoslovci: preminuli Goldstein, rashodovani Jovanović i dobrostojeći Jozić.

Dakle, taj koji će dignuti ruku za prijedlog jezičnoga zakona Plenkovićeve vlade, koji u sebi sublimira i protuhrvatska rješenja jezične politike Milanovićeve vlade, taj se više ne će moći praviti „nacionalistom“, „suverenistom“, „pravašem“, „starčevićancem“, domovinskim pokretašem, domoljubom, hrvatskim braniteljem i tako dalje. Tko god digne ruku za ovaj zakon, dići će ruku za loš zakon. Normalan čovjek diže ruku za dobar zakon. Mutikaše i prodane duše dižu ruke i za loš zakon ako u tome vide osobni probitak ili nešto treće što nema veze s općim dobrom hrvatske jezične, društvene i državne zajednice.

Prvo i osnovno: Pročitajte tekst prijedloga jezičnoga zakona

Sve su glasniji i oni koji govore o tom da je prijedlog zakona suprotiv izvornom nacrtu Matice hrvatske. Na temelju čega? To javnost ne može znati, jer Matica ne želi u javnost poslati svoj nacrt koji bi se onda mogao usporediti s vladinim prijedlogom. To može značiti sljedeće: A) Matica je u dogovoru s Vladom RH svjesno odigrala ulogu korisne sluškinje, B) korisne budale, C) naivne, ali, opet, sluškinje vlasti, ili D) vlada je s predumišljajem, a u korist strančarske ideologije Hrvatske demokratske zajednice i njezinih koalicijskih partnera, izigrala Maticu budući da je ona proračunski korisnik (ucjena, iznuda). Nešto slično navedeno pod D) vlada igra i s hijerarhijom Katoliče crkve u Hrvata, pa to ne bi bilo ništa novo, već uobičajeno ponašanje i Vlade, hijerarhije i Matice.

Što god bilo posrijedi preporučam najprije pročitati tekst vladina i Matičina (dok se ne očituje suprotno) prijedloga zakona. Ja sam ga pročitao nekoliko puta i mogu reći da taj zakon uopće nije zakon. On je, po mojemu mišljenju, u obliku u kojemu je poslan Hrvatskom (državnom) saboru posve besmislen. Osim u jednoj dimenziji – a ona se odnosi na predizborje.

Prijedlog zakona je izvrstan tekst avangarde društvenopolitičkih radnika, seljaka i poštene inteligencije Socijalističke Republike Hrvatske. Njega podupiru, ne čitajući sadržaj, oči željne napojnice, svjesni drugovi i drugarice željni sinekurčine, penjači po strančarskim lijanama, poluinteligenti, kipočastiteli, černiložderilci i meglolisci. „To narodu treba biti jasno“ (A. Plenković).

Hasanbegović je za, jer je protiv

Narodu, tj. biračkome tijelu, treba biti jasna razlika između zakona i predizbornog „jumbo“ plakata. No, tko će to narodu objasniti? Poluinteligenti? Kipočastiteli? Černiložderilci? Meglolisci? Ili nepotkupljivi hrvatski nacionalisti? Kako, kad su na Trgu sv. Marka, glede narečenog prijedloga zakona, većinom za jer su protiv. U tom pogledu izuzetno je zanimljiva saborska rasprava zastupnika dr. Zlatka Hasanbegovića. On je u ime „pokreta“ na početku rasprave rekao da će glasovati za zakon „bez obzira na njegov sadržaj“, a u  raspravi je raščlanio argumente koji govore da treba glasovati protiv vladina prijedloga zakona. Pritom, nije ušao dokraja u bit problema, što je prikrio jezičnim figurama koje su mi se svidjele, ali od njih koristi nema. A mogao je ući u bit da je on, ili stranka u ime koje je govorio – htjela.

Ukratko, zastupnik i njegova stranka znaju da stvar nema nikakve sveze s ozbiljnim zakonom, ali će glasovati za. Dakle, glasovat će za Plenkovićev najveći predizborni plakat. Svaka čast zastupniku i pokretu u cjelini. Iz navedene rasprave (dostupne na YouTube-u) može se zaključiti samo jedno: Mi hoćemo i dalje biti u oporbi i lajati na mjesec bez ikakve odgovornosti i s ne malim berivom. Glasovati protiv ovakva prijedloga zakona (prosim još jednom, pročitajte ga!) jest domovinska dužnost. Zašto? Među ostalim i zato što je početna točka velikosrpske protuhrvatske politike – zatiranje hrvatskoga jezika. Što je i normalno sa stajališta srbijanskoga imperijalizma – naime, narod koji nema jezik, nije narod.

Jedan od argumenata za glasovanje za ovaj zakon jest ovo: Srbi će glasovati protiv, zato smo mi za. Očajan argument u okolnostima međunarodno priznate Republike Hrvatske. To može biti argument samo zaostalih seljaka, radnika i poštene inteligencije izrasle na gnoju SFRJ. Hrvatski državljani danas glasuju u interesu hrvatskih državljana, ako su doista dostojanstveni hrvatski državljani. Ako nisu, onda glasuju na daljinski upravljač ili prema parolama ispisanima na „jumbo“ plakatima ili iza njih.

Gubitak dostojanstva je nenadoknadiv

Budimo iskreni, tko god glasuje za ovakav prijedlog jezičnoga zakona, glasovat će za „jumbo“ plakat koalicije HDZ – SDSS (bez obzira kako će pupovčad glasovati). Amen. S druge strane, ako Matica odmah ne objavi svoj izvorni nacrt zakona o uporabi hrvatskoga jezika, onda se od tog nemorala ne će moći oprati idućih stotinu godina. Može, eventualno, promijeniti ime u Matica hrvatsko-srpska!

Ako pak političko krilo agresora i terorista ne će glasovati za taj zakon (ponavljam loš, budući da je pisan s kompleksom prema njima), to još uvijek ne znači da on ne će proći. Mi smo, kao narod, uvijek, ali nikad u mjeri kao sad, imali dovoljno i prekoviše kipočastitela, černiložderilaca i meglolizaca.

Strašno je kamo smo kao narod i država, pa i kao većinski katolici, došli. A još je strašnije što smo bezbučno dopustili (glasujući za „manje zlo“) da nam otmu čak i dostojanstvo (što je Božji dar). Istina, ne svi.

Pročitajte prijedlog jezičnoga zakona HDZ-SDSS-Matica, i usporedite ga, recimo, s francuskim! I sve će biti jasno, čak i članstvu Matice, HDZ-a i SDSS-a. I oporbi koja to nije de facto, ali de jure jest.

Poštovani čitatelji, želim vam da dan okupacije Vukovara, 18. studenoga, obilježite „s pijetetom“ (A. Deur, S. Mlinarić, F. Vidović i drugi) i „spremni za dom“ (N. Piskač). I ne čitajte „jumbo“ plakate ni u zakonskom ni u propagandnom obliku, već sadržaje između redaka i iza plakata. Ne pristajte na logiku „mi smo za bez obzira na sadržaj“. Nikad! Pa ni tad. Bez uvažavanja osobnog dostojanstva, nema nama korak naprijed. Kamoli istinskoga pijeteta prema žrtvama agresije zaostale Srbije, sada ugnjetavane Crne Gore, zauvijek pokojne Jugoslavenske narodne armije i preuvaženih – protiv ustavnopravnoga položaja Republike Hrvatske – pobunjenih Srba iz Hrvatske.

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo