Šiljo: Je li to, s tolikim i takvim informacijama, sav svijet poludio?

Prateći svakodnevno informacije, a njih nam (ne)selektivno o svemu i svačemu, o svima i svakomu utiskuju u našu svijest, ne možemo se ne zapitati: Je li to sav svijet poludio? Tipično engleski hladno-cinični odgovor glasio bi: Ne toliko koliko bi mogao! A tipično hrvatski samouvjereni odgovor? Zacijelo ovaj: Ako i jê – ja nisam! (Zato najradije šutim i mislim si svoje.)

Živimo u informacijskom i informatičkom društvu. Ono se zasniva na nečemu što se zove „informacija“. Što je to?

“Informacija”… i hrvatski jezik

„Stari i dobri“ Klaićev Rječnik starih riječi kaže da ta riječ dolazi od latinskog glagola informare, koji znači: „dati oblik, oblikovati, predočiti“, pa bi stoga značila: „uputa, obavijest, obavještenje, saopćenje o toku radova ili o nečijoj djelatnosti; podataka o nečemu; pridjev informacioni“.

Već pod trima riječima: obavještenje, saopćenje, informacioni, vidimo da je taj rječnik nastao prije podosta desetljeća, pa nije ni mogao u svemu ni pratiti ni predvidjeti razvoj i oslobađanje hrvatskog jezika od jugoslavenskih i srbsko-hrvatskih spona i okova. (To će sada sve promijeniti novi zakon o hrvatskom jeziku.) No vidimo i to da nam Klaić otac i sin ne dadoše dovoljno objašnjenja o onomu što informacija u današnjemu svijetu jest, odnosno što ona sve jest.

Mnogo je naprednija i bliža današnjem razumijevanju pojma informacija Hrvatska enciklopedija, dostupna na internetu, koja se dakle može ažurirati i osvježivati u svakom trenutku, koja može zamijeniti zastarjele ili nedovoljne opise pojmova sasvim drugim riječima i inačicama. Ona ima opsežnu i vrlo učenu natuknicu, koja počinje ovako:

informacija ili obavijest (lat. informatio: nacrtak, predodžba, pojam, tumačenje), skup podataka s pripisanim značenjem, osnovni element komunikacije koji, primljen u određenoj situaciji, povećava čovjekovo znanje. Čovjek stječe znanje iskustvom, učenjem i informiranjem (obavješćivanjem). Preko svojih osjetila čovjek prima informacije u obliku skupova podataka. Može ih primati izravno, prirodnim kanalima, ili posredno, umjetnim kanalima uz pomoć informacijske i komunikacijske tehnologije.

Pisac odnosno redaktor natuknice ulaze u opširno tumačenje, pa ističe da informacija o čemu nije isto što i podatak o čemu, nego da informacija polazi od „golih“ podataka, ali im daje određeno značenje i smisao: „Informacija nastaje pripisivanjem značenja primljenim podatcima. Ključnu ulogu u pretvorbi podataka u informaciju ima znanje kojim čovjek raspolaže. Ono mu omogućuje razumijevanje informacije, odn. prepoznavanje podataka, jezika kojim su ti podatci povezani u informaciju i konteksta na koji se odnose.“

Kada bi se Plenković od uha do uha nasmiješio Milanoviću, Grmoji, Benčićki i Grbinu…

Doista, podatak da se recimo Plenković od uha do uha nasmiješio Milanoviću, Grmoji, Benčićki i Raspudiću i srdačno ih pozvao na cjelovečernje druženje i opušteno ćaskanje u neki restoran u kojem se pušta samo fina, uglavnom klasična glazba ne bi nekom Eskimu ili Aboridžinu značio ništa. No hrvatskom čovjeku koji išta zna o stanju i osobama u najvišim tijelima vlasti to bi imalo takvo značenje da ne bi mogao doći k sebi od nevjerice, te bi s razlogom zaključio kako se doista nešto do tog trenutka nezamislivo upravo dogodilo. To bi doista bila vijest – a ne ovo što svaki dan iz njihovih usta slušamo.

No Hrvatska enciklopedija kaže da ni to nije sve, nego nastavlja tumačiti da je u procesu razumijevanja informacije važno i „znanje kojim čovjek raspolaže“; od njega čovjek polazi tumačeći sam sebi informacije koje do njega dopiru putem osjetila i vrjednujući nove informacije, a time i stvara novo znanje, koje dotad nije imao. Za to je, nadalje, važno da primatelj informacije ima i „unutarnje pamćenje“, a „zapisivanje (vanjsko pamćenje)“, tako da i sam može „izravno oblikovati informaciju na temelju znanja kojim raspolaže“ te tako iznova oblikovane informacije „drugim pojedincima prenositi u obliku poruka“.

Drugim riječima, informacija nastaje kada na temelju svojih prethodnih znanja i novih doznanja primatelj informacije (najčešće: onaj koji gleda informativni program neke od domaćih televizija) razumijeva njezino značenje, oblikuje ga u vlastitu poruku i šalje ju drugima. Recimo kada „prenosi“ ili „prepričava“ ono o čemu je informiran onako kako je on razumio to o čemu je informiran. Primjerice: Da će plaće i mirovine uskoro toliko porasti da će, poput svetoga Jurja, kopljem ubiti i samog zmaja zvanog Inflacija, u prijevodu na hrvatski: Skupoća. U eurima. I da zato treba ponovno glasovati – zna se za koga.

Svekolikim ’informacijama’… ispire im se mozak, mijenja im se svijest

Hrvatska enciklopedija ide i korak dalje pa učeno zaključuje: „Zahvaljujući informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji u današnje su doba raznovrsni oblici informacija postali dostupnima velikomu broju ljudi. Razmjenom informacija među pojedincima stvara se zajednički korpus znanja.“ Recimo: Zekanović otkrije nešto o desnoj opoziciji, i tako se opće znanje milijuna Hrvata proširuje i obogaćuje.

Pa ipak, enciklopedija našega Leksikografskog zavoda ostaje posve u okvirima informacijske znanosti odnosno teorije informacija, svodeći informaciju gotovo na matematičku kategoriju. A mi svi dobro znamo da ona nipošto nije ili nije samo matematička kategorija. Tolike informacije koje svakodnevno do nas dopiru ili ih mi preoblikujemo i prosljeđujemo (recimo komentirajući, kritizirajući, ogovarajući ili ocrnjujući druge) nipošto nisu samo stvar nekakvih hladnih znanosti i znanstvenika. One nas osobno dotiču, vesele nas ili žalosti, opamećuju ili zaglupljuju, ohrabruju ili izluđuju.

Informacije su dakle i vrlo ljudske, dapače: opće ljudske, opće nacionalne i intimno ljudske pojave ili fenomeni.

I nebrojeni rječnici i leksikoni na engleskom jeziku vrte se oko pojma informacija kao nečega čime se stječe, razumijeva i prenosi znanje, a taj proces mnogi uspoređuju s procesom nalik onomu u računalu, s procesom koji prethodi umjetnoj inteligenciji. Pritom uglavnom zanemaruju da u engleskom jeziku glagol inform znači ne samo slanje određenih obavijesti drugima, nego i oblikovanje, namakanje, utiskivanje, prožimanje nečega nečim bitnim za to o čemu je riječ.

Da skratimo cijelu priču, recimo: Informacijama se ne smo prenose određene obavijesti i njihova tumačenja, nego se te obavijesti i ta tumačenja ujedno i utiskuju u svijest primatelja. Skraćeno: ispire im se mozak, mijenja im se svijest. (Od početka rusko-ukrajinskog rata naovamo već smo uvelike otupjeli na užase ratovanja: onih vojnika koji pate, doživljavaju neizdržive osobne krize i tjeskobe, ginu ili ostaju bogalji praktički nema na tv-zaslonima, osim dozirano u svrhe političke promidžbe.)

Ima i pozitivnih iznimaka

Upravo takvo informiranje – utiskivanje u svijest, a i oblikovanje ljudske svijesti (što je navodno zastarjelo značenje engleskog glagola inform odnosno latinskoga informare (in+formare) jest stvarna i često prva i najvažnija svrha svih današnjih informativnih medija, od tiskanih i elektroničkih do zvukovnih (radio), i zvukovno-slikovnih (televizija, film, video). Svi oni nastoje – prečesto s vrlo određenim ciljem – u našu svijest ’utiskivati’ svoje sadržaje i svoje tumačenja. Oni koji upravljaju medijima planski nastoje izborom, prikazivanjem i isticanjem određenih informacija koje nam nude nagnati nas da na predviđeni ili planirani način sami dalje tumačimo određena zbivanja, doznanja ili ukupna zbivanja ili podatke o kojima doznajemo putem – davanih nam informacija.

Prate li se pozornije hrvatske televizije i drugi mediji, vidjet će se dominacija dviju vrsta informacija: onih u kojima Plenković i ostali sebe hvale, a druge napadaju; onih u kojima se donose vijesti iz crne kronike bilo koje vrste: od zlostavljanja supruge pa do zlostavljanja i ubijanja drugih u tvornim i oružanim napadima, u raketiranjima i bombardiranjima. Kao rijetka pozitivna iznimka dogodio se, primjerice, u nedjelju na tv-dnevniku RTL-a pozitivan i ljudski topao kraći prilog o krštenju devetoga djeteta u jednoj zagrebačkoj katoličkoj obitelji. Čestitajmo uredniku!

Strategija zaglupljivanja dobro je urodila, za razliku od strategije poljoprivredne i ostalih strategija

Iz dana u dan doznajemo za sve veći broj nevjerojatnih, neviđenih, nečuvenih, nerazumnih, sramotnih i bizarnih događaja ili čijih postupaka. Sve je više onih koji uzimaju bilo pravdu, bilo nepravdu u svoje ruke i čine što im se prohtije. Domišljatosti takvih samo je nebo, odnosno samo je podzemlje granica. A glavni informativni mediji „presretni“ su kada o njihovim privatnim i inim ludostima mogu izvijestiti na udarnim mjestima. Što više o ekscesima, to manje o ozbiljnim temama koje se zaista tiču mnogih. No mnogi više ne razlikuju jedno od drugoga! Strategija zaglupljivanja dobro je urodila, za razliku od strategije poljoprivredne i ostalih strategija.

Općenito je obijesnih na ovomu svijetu sve više i više. Toliko hirovitih, neodgovornih, samoživih, egocentričnih, samovoljnih, bezobzirnih, bezdušnih, osvetničkih… da vijesti o njihovim postupcima – bili oni ’zvijezde’ ili obični ’smrtnici’, bili usamljeni čudaci ili vlade, vojske, države i međunarodne organizacije – pretječu iz dana u dan jedna drugu. I vijesti odnosno informacije stalno su naime u nekom natjecanju. Medijsko žutilo i senzacionalizam nekoć jeftinih i ’nikakvih’ medija zarazili su i mnoge prethodno ozbiljne medije. Na djelu je prava informativna ’uravnilovka’, poravnavanje naniže.

Stalno novim vijestima, novostima, informacijama i senzacijama kojima sustavno i gotovo u ’realnom vremenu’ bombardiraju čitatelje, slušatelje i gledatelje stratezi zaglupljivanja ’širokih masa’ stvaraju mnogima zbrku u glavi, svijesti, duši, srcu i trbuhu. Ujedno, sve skupa dovodi sve više njih do spoznaje da na ovom svijetu nema više ničega što nam je zajamčeno, postojano, što se ne može dovesti u pitanje ili ugroziti: od najvećih vrijednosti, najviših zakona i najuzvišenijih ljubavi pa do golih života. (A ljudski  je život ne ako davno istican kao „najviša vrijednost“, zar ne?). Da i ne govorimo o aktualnim ratovima i brutalnim oružanim sukobima koje proživljava i zbog čijih još gorih i širih posljedica strepe i narodi i čovječanstvo. Koje je, očito, u tolika oružja ulagalo – odnosno ulagali su njihovi odabranici ili samovoljni vladari i oni koji njima upravljaju – neusporedivo više novca nego u uklanjanje svih na zemlji postojećih mina, gladi, siromaštva, bolesti, zaostalosti, nepravdi, nasilja, laži i svekolikih ljudskih patnji i stanja nedostojnih čovjeka.

Engleski i hrvatski odgovor

Prateći svakodnevno informacije, a njih nam (ne)selektivno o svemu i svačemu, o svima i svakomu utiskuju u našu svijest, ne možemo se ne zapitati: Je li to sav svijet poludio? Tipično engleski hladno-cinični odgovor glasio bi: Ne toliko koliko bi mogao! A tipično hrvatski samouvjereni odgovor? Zacijelo ovaj: Ako i jê – ja nisam! (Zato najradije šutim i mislim si svoje.)

Šiljo/Hrvatsko nebo