Z. Gavran: Do čega će sve iznenadni raketno-invazijski udar Hamasa na Izrael dovesti?

Rizici i reperkusije ne samo za Izrael (definiran odnedavno kao „židovska država“) i njegovu budućnost, ne samo za ’mirovni proces’ i Palestince i njihovu budućnost, nego i za ukupne regionalne, a možda i za šire odnosno globalne odnose iznimno su veliki. Toliko veliki da ih je za sada bolje i ne konkretizirati. Nadajmo se radije da će sve ipak, koliko god žrtava i razaranja na žalost još bilo, ostati samo u okviru (razorna) Hamasova raketno-invazijskog udara na Izrael, i njegove razmjerne odmazde.

Nakon nepuna dva dana trajanja užasnog šoka zbog najednom tolikih stotina poginulih i tisuća ranjenih na objema stranama sukoba koji je s palestinske strane pokrenula protiv Izraela palestinska političko-vojna organizacija Hamas, i dok se još mnogo toga ne zna, kao ključno izranja iz dramatike tamošnjih zbivanja samo jedno pitanje: Do čega će sve iznenadni i brutalni sukob u Izraelu dovesti?

Izrael, Palestinska samouprava, dvodržavno rješenje, uzajamno nepriznavanje, osam desetljeća sukobljavanja…

To pitanje odnosi se naravno i na broj žrtava koji će se neminovno povećavati i na strahotu razaranja i drugih užasa što ih donosi oružani sukob u takvim okolnostima kakve vladaju u Izraelu odnosno u Palestinskoj samoupravi i u bliskoistočnoj regiji.

Po procjeni za ovu godinu, u Izraelu živi gotovo 10 milijuna ljudi. Izrazita su većina Židovi, no upuštati se u brojčane podatke krajnje je nesigurno, zato što se podatci iz raznih izvora silno međusobno razlikuju. Tako se ne može ništa reći ni o ukupnom broju Palestinaca koji osim na području pod punom izraelskom kontrolom žive većinom na području Palestinske samouprave, koja se sastoji od dvaju dijelova: većeg i brojnijeg područja Zapadne obale (zapadno od rijeke Jordan) te iznimno malog, ali s više od milijun ljudi nakrcanog i od Izraela u škripcu držanog pojasa Gaze. Taj uski pojas uz Sredozemno more ima površinu od svega 360 četvornih kilometara, što je kao pola Međimurja.

U svakom slučaju, riječ je o velikoj koncentraciji stanovništva na razmjerno neveliku prostoru, a glavna crta osamdesetljetnog sukobljavanja prolazi između Palestinaca i Židova. Prvi žele svoju samostalnu državu, ne priznajući ni faktične ni juridičke granice (današnjeg) Izraela, dok drugi nastoje očuvati svoju državu i u praksi – unatoč načelnoj otvorenosti i za takvo rješenje – ne dopuštaju Palestincima formirati vlastitu državu u okviru tzv. dvodržavnog rješenja za čitav današnji Izrael, čije su granice formirane na temelju prethodnih ratova i izraelsko-židovskog zaposjedanja nekoć palestinskih područja.

U Izraelu je odnedavno na vlasti koalicija u kojoj su zastupljene i izrazito radikalne židovske stranke, sklone prijekim i nasilnim rješenjima u odnosu prema Palestincima. No danas, u nedjelju, i ostale stranke smjesta su pristale ući u Netanyahuovu vladu nacionalnog jedinstva.

Stanje na Bliskom istoku

U susjednom Jordanu žive milijuni izbjeglih Palestinaca i njihovih potomaka.

U susjednom Libanonu postoji vrlo dobro organiziran Hizbolah (Hezbolah), koji je uz snažnu iransku potporu organiziran, obučen, naoružan i koji je već uspješno vodio rat protiv izraelske vojske. Raspolaže snagama jačima od libanonske vojske. On je  samo „pozdravio“ oružanu akciju Hamasa i poziv na sveopći palestinski ustanak protiv Izraela, no za sada je ispalio svega nekoliko raketa na pogranično područje Izraela, blizu tromeđe s Libanonom i Sirijom.

U susjednoj Siriji na vlasti je al-Asad, saveznik i štićenik Irana, a i Rusije, kojemu je Hizbolah slao borce i ostalu pomoć dok se borio na život i smrt protiv snaga „Islamske države“ (ISIS, ISIL, IS).

Vjerska i svjetovna vlast u Iranu ima planove  i mašta o uništenju Izraela kao židovske države. Odnosi Irana i Izraela već su dugo iznimno napeti; Izrael u Iranu vidi najveću moguću ugrozu, nakon što je s Egiptom ugovorno riješio odnose te mu od njega, pod sadašnjom vlašću, ne prijeti izravna opasnost. Jordan nema namjeru napasti Izrael kao nekoć, a i S. Arabija, glavna arapska sila na Bliskom istoku, ostvarila je s Izraelom razmjerno dobre odnose.

Naravno, nad sigurnošću i opstankom Izraela brinu se Sjedinjene Države, što su jučer i danas iznova potvrdili i zajamčili najviši američki dužnosnici. Već danas  objavljeno je da se borbena skupina američkih ratnih brodova pridružila u Sredozemlju nosaču zrakoplova USS Gerald R. Ford u kretanju prema istočnom Sredozemlju. Taj potez tumači se kao upozorenje Hizbolahu da se ne umiješa u rat protiv Izraela. Postojana američka potpora Izraelu, osobito u trenutcima kada ga treba braniti od vanjske ugroze, „razoružava“ i one arapske zemlje i organizacije koje bi inače rado poslale svoju oružanu i vojnu pomoć palestinskim snagama.

Izrael i SAD sumnjiče Iran da se razvojem svoga navodno mirnodobskog nuklearnog programa želi domoći vlastite atomske bombe. Izrael, koji po neslužbenim i nepotvrđenim tvrdnjama raspolaže s oko 40 do 60 atomskih bombi, već godinama razmatra preventivni udar atomskim oružjem na Iran. Ta Izraelu razmjerno daleka, no velika i ratoborna islamsko-teokratska zemlja raspolaže već sada s moćnim raketama s klasičnim bojevim glavama kojima može dosegnuti sve ciljeve u Izraelu.

Sjedinjene Države imaju u Perzijskom zaljevu svoje vojne baze i ratnu flotu, opremljenu moćnim konvencionalnim, a zacijelo i nuklearnim oružjem, koje bi, ako dođe do situacije da je to nužno, zasigurno bilo upotrijebljeno protiv Irana.

Naznake šire slike

Saveznici Irana jesu Rusija i Kina. Šijitski Iran desetljećima je bio u neprijateljstvu s bliskoistočnim arapsko-sunitskim državama. No između njih došlo je ove godine, uz kinesko posredovanje, do neočekivanog poboljšavanja odnosa, a Sirija s dotad izoliranim predsjednikom al-Asadom ponovno je primljena u organizaciju „Arapska liga“.

Postoji još niz okolnosti na Bliskom istoku, u islamskom svijetu i glede najvećih svjetskih sila koje nose različite vrste potencijala za sukobe i obračune. Nije još razvidno čemu je jučerašnji napad Hamasa svim raspoloživim sredstvima na Izrael zapravo trebao, što mu je bio krajnji cilj, ili čemu bi u nastavku, s daljnjim slijedom događaja, mogao poslužiti. Hamas, koji djeluje i ima najjaču potporu na područje Gaze, koje izraelska vlast drži izoliranim (koliko je to moguće) od ostatka svijeta i pod budnim okom i kontrolom svojih sigurnosnih snaga (što se pokazalo posve nepouzdanim jučer ujutro), nipošto nije mogao tako snažan napad, s tisućama raketa, ostvariti bez nečije strane pomoći i isporuka tih raketa i ostaloga. Svi odmah pomišljaju na Iran, no tek treba utvrditi tko je opskrbio Hamas raketama i drugim potrepštinama za rat – i s kojim sve razlozima ili ciljevima.

Neki nagađaju i da je Moskva imala tu svoje prste – kako bi u prvom redu američku, ali i zapadnu potporu i brigu preusmjerila s Ukrajine na Izrael odnosno na Bliski istok – i time oslabila Ukrajinu i njezine oružane snage. No to su za sada nepotvrđene spekulacije.

Europa odnosno EU, a napose Njemačka, posebna je priča, koja će naglo dobiti novu dinamiku. U Njemačkoj je već danas došlo do javnog ispostavljanja računa vlastitoj vladi – čije su tri koalicijske stranke upravo danas (po koincidenciji) potučene na izborima u Hessenu i u Bavarskoj, u korist demokršćanske Unije i sve jačeg AfD-a – odnosno do njezina optuživanja da je suodgovorna za ovo što čini Hamas. Ona je naime pomagala Gazi odnosno Palestincima i šakom i kapom. A dio te pomoći odlazio je očito u naoružavanje Hamasovih terorističkih skupina i u priprave za jučerašnji raketni napad i za kopnenu invaziju na područja Izraela u blizini Gaze, tvrde komentatori najuglednijih njemačkim medija.

Stanje je iznimno zamršeno, treba se kloniti crno-bijelih ocjena i pretencioznih prognoza

Svakomu tko je sklon davanju jednostavnih, ili crno-bijelih, ocjena, objašnjenja i pretencioznih prognoza, mora se i može se sa sigurnošću reći: Stanje u Izraelu i oko njega iznimno je zamršeno politički, etnički, vjerski, sigurnosno, obavještajno, diplomatski, ekonomski itd. da ono izmiče običnom razumijevanju. Osobito treba biti oprezan u zaključivanju kada se dogodi ovako krupan udar, zbog kojega je izraelska vlada prvi put tijekom pola stoljeća proglasila ratno stanje. Još nije razvidno hoće li napad na Izrael ostati samo političko-bojni pothvat Hamasa, ili će mu se pridružiti i Fatah odnosno čitav palestinski narod; hoće li se u rat uključiti Hizbolah te hoće li se s vremenom izravno upetljati i neke druge države.

Rizici i reperkusije ne samo za Izrael (definiran odnedavno kao „židovska država“) i njegovu budućnost, ne samo za ’mirovni proces’ i Palestince i njihovu budućnost, nego i za ukupne regionalne, a možda i za šire odnosno globalne odnose iznimno su veliki. Toliko veliki da ih je za sada bolje i ne konkretizirati. Nadajmo se radije da će sve ipak, koliko god žrtava i razaranja na žalost još bilo, ostati samo u okviru (razorna) Hamasova raketno-invazijskog udara na Izrael, i njegove razmjerne odmazde.

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo