Predsjednik blokira formiranje nove proeuropske vlade kako bi se pod (Albancem) Abazovićem posrbilo Crnu Goru

„Kako je ideja ’Otvorenog Balkana’ sada arhivirana, Beograd i Moskva imaju ključni cilj, upravo posredstvom vječito odlazećeg premijera Abazovića – pitanje popisa u Crnoj Gori postavlja se kao ključni dio plana kontrole Crne Gore. Upravo zbog toga skovana je taktika da se Abazović zadrži što duže na čelu izvršne vlasti i provede popis na kojemu Vučićevi analitičari i mediji žele Crnu Goru proglasiti novom srpskom državom: odnosno državom u kojoj je većinski broj Srba, ali i građana koji govore srbskim jezikom“, piše u upravo objavljenom analitičkom komentaru podgoričke „Pobjede“, koji razotkriva čitavu rusko-srbsku strategiju i taktiku posrbljivanja Crne Gore s ciljem pretvaranja te zemlje u još jednu srbsku državu. Prenosimo komentar uz naše napomene u uglatim zagradama, koje hrvatskom čitatelju olakšavaju razumijevanje toga tko je tko i što je što u susjednoj zemlji.

Portal crnogorskog dnevnika „Pobjeda“ donio je 28. rujna komentar Draška Đuranovića pod naslovom nadnaslovom „Po diktatu Beograda i Moskve: Izabrani predsjednik i odlazeći premijer koordinirano opstruiraju mandatara i izbor nove vlade u Crnoj Gori“ te pod naslovom „Vučićev gambit: Milatović da eliminira Spajića kako bi [Dritana] Abazović [koji je etnički Albanac, a kao predsjednik vlade potpisao je na svoju ruku ugovor sa SPC-om kojim se Crkvi Srbije predalo svoju pravoslavnu crkvenu imovinu u Crnoj Gori] ostao premijer i dovršio popis [stanovništva]“. Komentar u cijelosti glasi:

Poanta sadašnje političke igre u kojoj je Jakov Milatović [predsjednik Republike iz redova Pokreta Europa SAD – PES i potpredsjednik te stranke] postao jedan od glavnih aktera nije bila da neodlučnog mandatara [Milojka Spajića, predsjednika te iste stranke] natjeraju da pogazi dana obećanja, okrene leđa zapadnim partnerima i uvede anti-NATO, prosrbske i proruske snage oličene u ZBCG [„Za Budućnost Crne Gore“, izrazito prosrbska predizborna koalicija stranaka], u novu vladu. Bit je paklenog plana da se Spajiću onemogući sastaviti novu izvršnu vlast. O tome je jučer neposredno svjedočio i vjerni Vučićev igrač u Crnoj Gori, premijer Dritan Abazović.

Iako se nedavno u razgovorima sa visokim predstavnicima State departmenta [američkog ministarstva vanjskih poslova] suglasio da je potrebno što skorije formirati preuropsku vladu koja će dosljedno provoditi politiku sankcija prema Rusiji zbog agresije na Ukrajinu i da će se zauzimati da se stvore uvjeti za politički konsenzus radi reforme pravosuđa i pospješenja hoda prema EU-u, crnogorski predsjednik Jakov Milatović pokazao je, odmah po povratku iz New Yorka, da – nije odustao od zahtjeva da mandatar Spajić uvrsti u svoj kabinet i predstavnike proruskih i prosrbskih političkih stranaka koje podupiru Putina i Vučića, zauzimaju se za ’od-priznavanje’ Kosova i otvoreni su protivnici NATO-a.

Trbuhozborac Beograda

Susret Milatovića i Spajića u ponedjeljak, dva dana nakon predsjednikova [Milatovićeva] povratka iz SAD-a, samo je potvrdio da je raskol čelnika PES-a temeljan i da nema ni naznake mogućeg dogovora. Pobjeda je izvijestila da je Milatović tijekom razgovora u četiri oka ponovo u optjecaj vratio priču o koaliciji ZBCG kao nezaobilaznom dijelu nove vlade [čemu se zapadne sile oštro protive]. Istodobno, Milatović je glatko odbacio mogućnost da, kao potpredsjednik PES-a, utječe na dvije ,,odmetnute zastupnice“, Radinku Ćinćur i Jevrosimu Pejović, da promijene svoje stavove. [Bez njih dviju upitna je većina Spajićeve koalicije u parlamentu.]

Milatović je tim potezima Spajiću znatno otežao mogućnost dostizanja do 41 glasa u parlamentu, bez potpore zastupnika SD-a [Socijaldemokrati Crne Gore] i Mehmeta Zenke [zastupnika i čelnika stranke Demokratske unije Albanaca – DUA], čega se mandatar očito pribojava, iako mu to sve više postaje jedina opcija.

Više od povjerljivih izvora o razgovorima, govorila je slika iz zgrade Predsjednika Crne Gore, scena kada Spajić ostavlja mobilni telefon u ladicu. To je uobičajeno po protokolu kada predsjednik dočekuje goste ,,sa strane“, ali sastanak u ponedjeljak bio je susret dvaju čelnika PES-a, predsjednika i zamjenika predsjednika stranke, a ne mandatara i predsjednika države!

Provođenje agende Beograda: Aleksandar Vučić i Dritan Abazović

Davanjem mandata Spajiću prije četrdesetak dana Milatović je iscrpio pravne i političke mogućnosti i ne bi u razgovorima sa Spajićem o novoj vladi mogao sudjelovati u ulozi predsjednika države.

Očito da je sva ta ,,ikonografija“ bila djelić lukave igre, koju su u Beogradu osmislili i preko Milatovićeva savjetnika Dejana Vukšića, odavno ,,nakvačenog“ na vlast u Beogradu, BIA-u [srbijansku obavještajno-sigurnosnu službu, bivšu „Udbu“] i Crkvu Srbije – proveli u djelo. Glumeći ,,predsjednika svih građana“, činilo se da je Milatović [zapravo] lobirao da, sve pod obrazinom ,,inkluzivnosti“, jako pritisne Spajića kako bi ovaj uveo stranke Mandića i Kneževića, ali i Abazovićevu Uru u novi sastav 44. vlade.

[Andrija Mandić crnogorski je političar srpskog porijekla, dugogodišni zastupnik u Skupštini Crne Gore, čelnik prosrbske koalicije „Demokratska fronta“ i predsjednik stranke „Nova srbska demokracija. Milan Knežević crnogorski je političar, zastupnik u Skupštini Crne Gore i pjesnik. Osnivač je i predsjednik Demokratske narodne partije Crne Gore, član predsjedništva pro-srbske koalicije „Demokratska fronta“. Dritan Abazović crnogorski je političar, etnički Albanac, koji je obnosio dužnost potpredsjednika Vlade Crne Gore od 4. prosinca 2020. do 28. travnja 2022., kada je preuzeo predsjedanje vladom, kojoj je u tehničkom mandatu ostao na čelu i nakon što je ona izgubila većinsku potporu u parlamentu. Predsjednik je Ujedinjene reformske akcije od travnja 2017. i na posljednjim izborima izabran je za zastupnika.].

No, poanta ove političke igre nije bila da (ne)odlučnog mandatara natjeraju da pogazi dana obećanja i okrene leđa zapadnim partnerima i uvede anti-NATO, prosrbske i proruske snage u novu vladu. Bit je paklenog plana– onemogućiti Spajiću da uopće sastavi novu izvršnu vlast! O tomu je jučer neposredno svjedočio i vjerni Vučićev igrač u Crnoj Gori, premijer Dritan Abazović.

Premijer kao pijun

Glatko odbacujući brojne inicijative da se popis [stanovništva] u Crnoj Gori odgodi – iako nisu stvoreni uvjeti političke stabilnosti i profesionalne provedbe uz nadgledanje europskih promatrača – premijer Abazović jučer je javno, ničim neizazvan, kazao da ,,nije zadovoljan kako se sastavlja vlada“, pojasnio je da „uopće ne postoje načela“ i priopćio da se ne želi nuditi Spajiću [ kao mogući član nove vlade]. A onda je logoreični [brbljavi] čelnik „Ure“ otkrio još jedan važan detalj:  „Ako ne uspiju sastaviti vladu, izložit ću plan“ – zagonetno je rekao, ne pojašnjavajući kome će otkriti to što on to pripravlja.

Premda je premijer pokušao biti tajnovit, nema mnogo tajni u politici koju provodi od časa kada je zasjeo na mjesto predsjednika Vlade: Abazovićeva izjava samo je još jedan dokaz da, kao njezin predsjednik, sve čini kako bi uspio izvršiti agendu Vučićeve politike u Crnoj Gori.

Ništa se od 30. kolovoza 2020. [kada je na izborima vlast nakon tri desetljeća kontinuirane vladavine izgubio Đukanoviće DPS – Demokratska partija socijalista, stranka zaslužna i za osamostaljenje Crne Gore od Srbije] nije odvijalo bez utjecaja Beograda, bilo neposredno ili posredstvom stranaka Demokratske fronte, koje su zauzele pozicije bilo po ,,dubini“ energetskog sektora, bilo kroz razne političke projekte. Nakon smjene DPS-ove vlasti iskristalizirala su se tri ključna cilja Vučićeve politike prema Crnoj Gori: potpisati Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom koji je štetan za crnogorske nacionalne interese, uvesti Crnu Goru u ,,Otvoreni Balkan“ i, kao krajnji cilj – provesti popis kojim bi se ,,nabildao“ broj Srba u Crnoj Gori.

Abazovićevo potpisivanje takozvanoga „Temeljnog ugovora“ 3. kolovoza prošle godine, usprkos upozorenjima iz Crne Gore i iz inozemstva, stvorilo je Crkvi Srbije dominantnu poziciju i sve uvjete da djeluje u Crnoj Gori kao politička organizacija koja ne odgovara crnogorskim zakonima. To je nedavno u svom izvještaju posredno konstatirao i Europski parlament.

Čvrstim zagovaranjem Vučić-Ramine ideje ,,Otvorenog Balkana“ Abazović je, kao predsjednik Vlade, želio ono što je Beograd tražio – ekonomsko zatvaranje i Crne Gore u lokot ,,srpskog svijeta“ i stvaranje zavisnosti od Srbije. Ta se ideja izjalovila, ne zbog pogrješnih poteza koje su povlačili Abazović ili Vučić, nego zbog izmijenjene geopolitičke pozicije nakon agresije Rusije na Ukrajinu.

Putin via Vučić

Nedvojbeno je: Abazovićeva Vlada radila je kao taster Aleksandra Vučića i njezina je zadaća bila provoditi sva tri sredstva kojim bi se Crna Gora stavila pod absolutnu kontrolu Beograda.

Naravno, sve je to odgovaralo interesima Moskve, koja još od g. 2015. destabilizira službenu Podgoricu i njezin put, prvo u NATO, potom i prema Europskoj uniji. Putinova mašinerija precizno je analizirala ranjivu poziciju Crne Gore, a kada je ova postala članica NATO-a, samo se pojačalo djelovanje, naravno posredstvom savezničkog Beograda i Crkve Srbije, koja gleda na Rusku pravoslavnu crkvu kao na ,,stariju sestru“.

Pokušaj terorizma g. 2016. nije uspio, pa su se Putin i njegova ekipa, posredstvom Vučića i službenog Beograda, okrenuli drugim metodama: litije [svečana vjerska procesija, praćena molitvama, koja pojačava veliku večernju u pravoslavnim i bizantskim katoličkim crkvama na važne blagdane] od siječnja 2020. bile su uvod u promjenu vlasti na kraju ,,vrućeg ljeta, 30. kolovoza“.

Od tada je Vučić počeo intenzivno provoditi ideju o ,,trima kolosijecima“, a to su: takozvani „Temeljni ugovor“, ,,Otvoreni Balkan“ i provedba ,,kontroliranog popisa“. Neke su se, ipak, stvari u međuvremenu događale, počev od agresije na Ukrajinu, pa mu sve nije pošlo za rukom.

Igra brojaka

Kako je ideja ,,Otvorenog Balkana“ sada arhivirana, Beograd i Moskva imaju ključni cilj, upravo posredstvom vječito odlazećeg premijera Abazovića – pitanje popisa u Crnoj Gori postavlja se kao ključni dio plana kontrole Crne Gore.

Upravo zbog toga skovana je taktika da se Abazović zadrži što duže na čelu izvršne vlasti i provede popis na kojem Vučićevi analitičari i mediji žele Crnu Goru proglasiti novom srpskom državom: odnosno državom u kojoj je većinski broj Srba, ali i građana koji govore srbskim jezikom.

Ukratko: to je realizacija projekta ,,srpski svijet“ u Crnoj Gori.

Izvori Pobjede iz diplomatskih krugova tvrde da se Vučić u provedbi svoga plana oslonio i na strukture izvan koalicije ,,Zajedno za budućnost Crne Gore“, koja je, po planu politički neiskusnog mandatara Spajića, izvan svih kombinacija za formiranje vlasti zbog pritiska zapadnog faktora, u prvom redu država Kvinte. [SAD te V. Britanija, Francuska, Njemačka i Italija]

Odgurivanje ZBCG-a ne žele Vučićevi javni i tajni igrači u Crnoj Gori. Osim ,,bespogovornog“ Abazovića i većine medija u Crnoj Gori, koje drže srbski vlasnici, tu su i dijelovi SNP-a [Socijalističke narodna partije], ali i dijelovi „Demokratske Crne Gore“, koji su u posljednje vrijeme rapidno popravili odnose sa sigurnosnim strukturama iz Srbije, a istočasno zauzeli pozicije u državnim strukturama i državnim poduzećima.

Sada je neupitno, nakon ignoriranja sugestija iz SAD-a i [ostalih] zemalja Kvinte, da se kao jedna od najzvažnijih figura Vučićevih crnih figura na šahovskoj tabli pojavljuje predsjednik Crne Gore Jakov Milatović. Zahvaljujući državničkoj funkciji, još i više potpredsjedničkom mjestu u Pokretu ,,Europa sad“, Milatović je postao posljednja – mnogi analitičari kažu: glavna – brana formiranju proeuropske vlade u Crnoj Gori.

U međuvremenu, Vučić je, posredstvom svojih igrača iz vjernih stranaka, poput Nove, DNP-a, ali i sijaset manjih srbskih stranaka u Crnoj Gori koje su dobile zastupnička mjesta, neke i zahvaljujući uspjehu Spajićeva i Milatovićeva PES-a, uspio ostvariti kontrolu nad znatnim dijelom crnogorskog parlamenta. Istina: nedovoljnim da bi Beograd izravno sastavljao crnogorsku vladu, ali dovoljno brojnim da opstruira Spajićev izbor za predsjednika 44. vlade Crne Gore.

Zato je Vučiću potrebno da Abazović nastavi svoj premijerski mandat: da završi zadatak kako mu gazda iz Beograda kaže.

Samo, neke se stvari ne mogu predvidjeti i neka događanja ne može predvidjeti ni ,,svevideći“ Aleksandar Vučić.

Ima li Spajić izbora?

Iako se taktika pritiska na Milojka Spajića za sada pokazala vrlo efikasnom, a očito je da predsjednik države Milatović i premijer Abazović koordinirano prave opstrukciju svih napora mandatara da sastavi novu vladu, ova šahovska partija još nije završena, i toga je svjestan i sam Aleksandar Vučić.

Osobito nakon dramatičnih događanja na Kosovu i otkrivanja pokušaja oružane pobune srbskih paramilitarnih formacija na sjeveru, u mjestu Banjska.

Službeni Beograd sada je na teškim mukama: međunarodna zajednica ne vjeruje u Vučićevu propagandnu priču da iz srbskih struktura nitko nije umiješan niti da je imao bilo kakvu vezu s naoružanom ekipom koju je predvodio upravo Vučićev glavni čovjek za Kosovo – Zoran Radoičić.

Iako će gledati prije svega da sredi stvari u svojoj kući i pokuša popraviti dramatično poljuljanu poziciju dojučerašnjeg ,,faktora stabilnosti“, Vučić ne će odustati od nauma da kontrolira Crnu Goru.

Neupitno je također da sve ono što se sada događa u Srbiji a što je povezano sa situacijom na sjeveru Kosova, Vučićevo ,,pranje ruku“ od svojih dojučerašnjih povjerljivih ljudi, ne će promijeniti ponašanje ili utjecati na poteze njegovih sadašnjih igrača u Crnoj Gori – Milatovića i Abazovića.

Ali bi to, ako ima kapaciteta vidjeti korak-dva u budućnost, moglo ,,otvoriti oči“ Milojku Spajiću. Bilo kakvo vezivanje za Vučićeve ljude u Crnoj Gori, od Mandića i Kneževića, do Milatovića i Abazovića, njega pretvara u marionetu, čovjeka koji ne može upravljati ni svojom strankom, kamoli budućom vladom Crne Gore.

Osim ako okrene glavu i pogleda oko sebe: do sada je jedino za saveznike u novoj vlasti vidio stranke manjinskih naroda, a automatski isključivao iz bilo kakvih pregovora sve crnogorske, suverenističke stranke, od ,,omrznutog“ DPS-a do SD-a.

Može li Spajić i dalje ignorirati realnost i proeuropsku vladu praviti sa strankama koje su protiv euroatlantskih vrijednosti u koje se mandatar zaklinje?

U ovoj političkoj igri šaha, Spajić sada treba povući potez i odlučiti: hoće li biti lutka na koncu, sagnuti glavu i poljubiti ruku Vučiću, ili će razumjeti kakva mu se igra sprema, riskirati i postati premijer kojeg podupire većina europski orijentiranoga biračkog tijela.

Ostalo mu je još nekoliko tjedana sedmica za razmišljanje.

Milatović kao ,,najveći trofej“

Jakov Milatović sada je svakako najveći adut, ali i ,,osvojeni trofej“ Aleksandra Vučića. Sve je počelo pregovorima za što širu potporu rušenju 30 godina neoborivog Đukanovića, kada su ljudi iz Krivokapićeve Vlade, sadašnji lideri PES-a, još uvijek bili bez svoje stranke.

Kako tvrde u PES-u, od časa kada je Spajić eliminiran iz predsjedničke trke, a promoviran Milatović, novi predsjednički kandidat počeo je osjetno približavati se svojim doskorašnjim političkim oponentima i davati im, prije drugoga kruga predsjedničkih izbora i obračuna s Milom Đukanovićem, više povjerenja nego onima koji su mu u prvom krugu osigurali 30 posto glasova.

Očito je Milatović bio impresioniran političkim komforom koji mu je pružio stariji kolega iz susjedne države. Prekaljeni obavještajac, kako navode izvori Pobjede, Marko Parezanović, koji je duži niz godina u BIA-i zadužen za Crnu Goru, odigrao je važnu ulogu, uz nekoliko ovdašnjih ,,kadrova službe“, i Milatovića stavio pod nesumnjivu srbsku kontrolu.

Vučić je tim potezom dobio važnog igrača u Crnoj Gori, nakon neuspjeha da se ,,disciplinira“ prvi predsjednik Vlade u ,,oslobođenoj“ Crnoj Gori – Zdravko Krivokapić – koji je, iako vezan za Srbsku crkvu, uspio nekako izvući se iz pandži BIA-e.

Vučić je u ,,obradi“ Milatovića imao i prednost: rođeni brat predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića – Pavle Milatović – godinama živi i radi u Beogradu. A od g. 2021., sudeći po javno dostupnim podacima, ostvario je poslovni bum u kompleksnoj gradnji širom Srbije, iako je prije toga bio [samo] suvlasnik teretane u Općini Palilula. Zanimljivo, nakon što je ta tema dospjela u medije, brojni podatci o Milatovićevim tvrtkama nestali su.

Ali je Vučićev utjecaj na Milatovića neizbrisiv, i to se pokazalo nakon predsjednikova dolaska iz New Yotka: očito je da je utjecaj vlasti u Beogradu bio znatno direktniji i jači od sugestija sa Zapada.

Povezano:

Šiljo: Zašto sam bacio ’šok-bombu’ s idejom o hrvatsko-crnogorskoj federaciji?

Pobjeda / Hrvatsko nebo