M. Popović/Velikosrpska nesnošljivost prema crnogorskomu časopisu Ars kulminirala nakon izbora 2020.

Vrijeme:4 min, 5 sec

 

U povodu likvidacija crnogorskoga književnoga časopisa Ars, Milorad Popović tvrdi kako je novoj vlasti prioritet onemogućiti ili barem marginalizirati sve kulturne subjekte koji afirmiraju crnogorsku književnost i kulturu

„Onemogućenje publiciranja časopisa Ars samo je jedan segment u organiziranom zatiranju crnogorske kulture i nacije. Naime, danas su sve kulturne ustanove, na nacionalnoj i općinskoj razini, u rukama velikosrpskih aktivista, u 80 posto kulturnih centara nije moguće promovirati kulturne sadržaje s crnogorskim nacionalnim predznakom.Milorad Popovic3 Nacionalni Crnogorci u Crnoj Gori danas su u kulturno-nacionalnom smislu ugroženiji od Kurda i krimskih Tatara“, izjavio je danas crnogorski književnik Milorad Mijo Popović u povodu najave prestanka izlaženja književnoga časopisa Ars.

U ime redakcije toga časopisa, Popović je 23. rujna na portalu Antena M, u autorskom tekstu „Likvidacija Arsa“, zahvalio suradnicima, čitateljima i prijateljima na suradnji i potpori te objavio kako se pred njima nalazi posljednji broj toga časopisa.

Prema Popovićevim riječima likvidacija najvažnijega crnogorskoga časopisa donekle je slična likvidaciji prve serije Arsa 1988. godine.

„Ipak, treba priznati da je recentna odluka u režiji Ministarstva kulture Crne Gore – trideset pet godina poslije – 2023. godine, bizarnija i domišljatija od procedure nekadašnjih komunističkih komesara, jer je Ministarstvo sudbinu časopisa formalno prepustilo tročlanoj komisiji, koja je bez vidljive nelagode i javnoga očitovanja procijenila da ne postoji kulturni interes za daljnje publiciranje toga književnoga časopisa“, navodi u tekstu.

Budući da u zemljama veličine Crne Gore – a i višestruko većima od nje – nije moguće publicirati lijepu književnost, pogotovo književne časopise, bez pomoći države, prvi na udaru državne politike našli su se Ars i njegov izdavač OKF, piše Popović, koji smatra kako je velikosrpski režim pronašao učinkovit način da onemogući daljnje izlaženje Arsa, koji bi već bio prošlost da nisu dobili jednokratne pomoći, prvo od jednoga privatnoga donatora, a u posljednje dvije godine od mjerodavnoga podgoričkoga i cetinjskoga općinskoga tijela za kulturu.

Kako tvrdi, nesnošljivost velikosrpskih političkih struktura prema Arsu i OKF-u kulminirala je nakon političke promjene na parlamentarnim izborima 30. kolovoza 2020. godine.

Ars

„Novoj vlasti koja je proizišla iz klerofašističke ‘Moleban revolucije’, prioritet je bio i ostao da onemogući, ili barem marginalizira sve suvremene kulturne subjekte i pojave koji afirmiraju crnogorsku književnost i kulturu“, smatra.

Od prvoga broja 1986. godine, grafičkom formom, koncepcijom i sadržajem, kako je podsjetio, uznemirio je mnoge duhove zapuštene književne i kulturne scene, doveo u pitanje naslijeđene stereotipe i pozicije određenih kulturnih ideologa i književnih bardova, no ambicija mladih cetinjskih pisaca i intelektualaca, na čelu s urednikom Mladenom Lomparom, da stvori moderan časopis prepoznata je u eminentnim književnim krugovima.

Kritička rasprava, ne samo u književnim nego i o relevantnim pitanjima demokratizacije jednopartijskoga društva, kako napominje, doživljena je kao udar na najviše stečevine titoizma i Jugoslavije, i nepune dvije godine nakon pokretanja časopisa, poslije partijske i medijske hajke smijenjena je redakcija časopisa, imenovani novi urednici.

Ars nije izlazio deset godina, 1988. – 1998. „Prvi moj zadatak nakon što sam se vratio iz emigracije“, navodi Popović, „bio je zajedno s Mladenom Lomparom, obnoviti časopis Ars, prije svega zbog toga što je u to vrijeme na scenu stupila jedna nova književna generacija, s modernijim senzibilitetom, lišena notornih provincijskih kompleksa, od kojih je desetljećima patila crnogorska književna scena“.

„Koliko god se mijenjalo uredništvo, za dvadeset pet godina druge serije Arsa, časopis prepoznaje i podržava nove i darovite pisce iz Crne Gore, prati glavne tokove u književnostima južnoslavenskoga kulturnoga kruga, i otvara prostor prevoditeljstvu, pogotovo s velikih književnih jezika. U odabiru tekstova i autora držali smo se literarnih kriterija, i zbog toga smo pored starih stekli i mnogo novih osporavatelja: ne samo među političkim oponentima i kulturtregerima koji crnogorsku književnost i kulturu smatraju provincijskim varijetetom srpske književnosti i kulture, nego i među piscima koji su s članovima redakcije dijelili slična svjetonazorska stajališta”, napominje Popović.

Ars2

Ars je na Sarajevskom sajmu knjiga 2018. proglašen najboljim časopisom na prostoru ex Jugoslavije, i jedina je književna publikacija s prostora Zapadnoga Balkana koja je uvrštena u srednjoeuropsku mrežu časopisa Revija u reviji. U ovom višegodišnjem projektu participirali su najpoznatiji časopisi: od baltičkih zemalja, zatim Poljske, Češke, Slovačke, do Švicarske, Mađarske, Njemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske.

Prema riječima Milorada Popovića ugledu druge serije Arsa i njegova izdavača OKF nisu u profesionalnom smislu mogle štetiti razne ideološko-političke insinuacije; i svakomu dobronamjernomu laiku bila je očigledna slaboumnost optužbi o tobožnjem antisrpstvu. Jer ponajbolji suvremeni srpski pisci, Svetislav Basara, Jovica Aćin, Sreten Ugričić, Stevan Tontić, kao i referentne spisateljice srpskoga jezika, Bosiljka Pušić i Dragana Kršenković Brković, koje žive u Crnoj Gori, suradnice su časopisa i izdavačke kuće.

Likvidacija crnogorskoga književnoga časopisa Ars, kao i upozorenja Milorada Popovića o ugroženosti crnogorske kulture trebali bi biti temom Međunarodnoga odbora PEN-a, ali nadasve i predmetom interesa i konkretnih poteza Iliane Ivanove, povjerenice za kulturu Europske komisije, jer je Crna Gora kandidat za članstvo u EU. Nakon što se dopustilo velikosrpsko upletanje u političke i vjerske odnose u Crnoj Gori ne će se valjda dopustiti gašenje i crnogorskoga kultnoga časopisa Ars!?

Marko Curać

hkv.hr / Hrvatsko nebo