Tečaj propagande umjesto povijesti

Vrijeme:4 min, 12 sec

 

Đaci Rusije u novoj školskoj godini će dobiti nove udžbenike iz povijesti. Tu ona seže sve do napada na Ukrajinu, ali tu su najvažnije domoljubne parole i optužbe zločestog Zapada.

Na predstavljanju novog udžbenika je jedan od autora i savjetnik ruskog predsjednika Vladimir Medinski istaknuo kako su „potpuno promijenjena“ poglavlja sve od sedamdesetih prošlog stoljeća, a kako je u povijest već dospjela i „specijalna vojna operacija“ – čitaj; napad Rusije na Ukrajinu kako bi se đacima objasnilo da je tu kriv samo i isključivo Zapad.

Uklranjanje spomenika Lenjinu u Vilni 1991.
Tko bi micao tako lijepe spomenike Lenjinu nego nacisti koji su došli na vlast u bivšim sovjetskim republikama…Foto: AFP/dpa/picture alliance

On se čak i hvali kako je u tom udžbeniku za 10. i 11. razrede svih škola u Rusiji, „bitno manje brojki, suhoparnih podataka i statistika, ali zato više priča o ljudima i više o konkretnim, realnim zbivanjima.“ U udžbeniku kojeg su osim Medinskog napisali i rektor moskovskog državnog Instituta za međunarodne odnose Anatolij Torkunov i znanstveni direktor Instituta za svjetsku povijest ruske Akademije znanosti, Aleksandar Čubarjan neosporno ima manje „suhoparnih činjenica“ – ali „priče“ su uglavnom one koje se čuju iz propagandne mašinerije Kremlja i „upućenih“ po socijalnim mrežama koji su proniknuli u sve svjetske tajne.

Da vam Kremlj sad sve objasni

To počinje već kod polazne tvrdnje kako je „čvrsta nakana Zapada destabilizirati stanje unutar Rusije.“ To je počelo već u devedesetima jer je „NATO razradio scenario razaranja Rusije  na primjeru Jugoslavije“, onda je tu i ruski napad na Gruziju jer je Gruzija dio vlastite države – Južnu Osetiju „napao proamerički režim predsjednika Mihaila Sakašvilija“, makar je ona „već stoljećima povezana s Rusijom u prijateljstvu i zajedničkoj povijesti“. Tu se onda učenike poučava o uništavanju sovjetskih spomenika u istočnoj Europi, ali naravno ne jer je tim zemljama bilo dosta biti pod jarmom Moskve, nego zato jer se zbiva „obnova nacionalsocijalizma“. To je osobito slučaj u Baltičkim zemljama, a to je onda bio i uvod u nastajanje „ukrajinskog neonacizma“.

Tu je autorima sve jasno, a treba biti i učenicima ako žele dobru ocjenu: u Ukrajini je zapravo riječ o „ogorčenom nacionalnom, jezičnom i kulturnom nasilju agresivne manjine (Ukrajinaca) nad većinom (Rusa)“. Podrška Zapada Ukrajini nije vođena ciljem „snažne Ukrajine, nego slabe Rusije“. Uopće, u Kijevu je „trenutno na vlasti ukrajinska hunta“ koja je na vlast došla „krvavom oružanom pobunom 2014.“ A kad je ta „hunta“ još izrazila i želju pristupiti NATO-u, nije bilo druge nego krenuti u „specijalnu vojnu operaciju“. Jer kad bi Ukrajina postala članica zapadnog saveza, „to bi vjerojatno bio kraj civilizacije. To se ne smije dogoditi“, piše u udžbeniku povijesti za ruske đake.

Ruske jedinice na putu u Ukrajinu
“Specijalna vojna operacija” je zapravo pokušaj “spašavanja civilizacije”.Foto: Sergei Malgavko/TASS/dpa/picture alliance

Kako i slom pretvoriti u slavu?

Uopće, udžbenik je daleko od znanstvenog rječnika, ali je prepun emocija i patetičnih poziva. Čak i pojam „Rusija“ i „Rusi“ se često zamjenjuje zamjenicama „mi“ i „naša domovina“, a tu su i opće moralne poruke: „Vi ste već odrasli, dragi gimnazijalci!“, „nemojte propustiti ovu priliku“ i „Rusija je danas doista zemlja puna mogućnosti.“

Konstantin Pahljuk, rusko-izraelski povjesničar je prije rata s Ukrajinom i sam pisao udžbenike povijesti za ruske đake i svjedoči kako je već onda počela „lakirovka“ ruske povijesti. „U jednom udžbeniku sam napisao poglavlje o Prvom svjetskom ratu. Ali redakcija ga je preradila i to pretvorila u patriotsku agitaciju. Tek teškom mukom sam mogao obraniti iznošenje nekih činjenica“, kaže nam Pahljuk.

Katastrofa Prvog svjetskog rata za carsku Rusiju se doista tek uz mnogo mašte može pretvoriti u slavnu povijest, ali i povjesničara Sergeja Černišova iz Novosibirska to ništa ne čudi: „U udžbenicima povijesti se uvijek sve vrti oko ideologije. Žestoko reagiramo jer vidimo da se tu slijepo prenose tvrdnje propagandnih medija, makar tvrdnje nisu posve točne ili čak potpuno pogrešne.“

I rat u Jugoslaviji je bila tek vježba NATO-a za raspad SSSR-a. Doduše tu ima malo problema s godinama i kronologijom, a svatko se može i sjetiti u kojoj mjeri je i Zapad i NATO dugo vremena ustrajao u opstanku zajedničke države.Foto: picture alliance/dpa

Što uopće spada u povijest?

Već u prošlim udžbenicima su ruski đaci učili i o „ponovnom pripajanju Krima Rusiji“ zbog „radikalnih nacionalista“ koji su prigrabili vlast u Kijevu. U novom izdanju ruska povijest seže sve do „referenduma“ o promjeni ruskog Ustava 2020. po kojem se Putinu osigurava ostanak na vlasti i nakon 2024.

Već i zbog činjenice u udžbenik povijesti uvrstiti i nedavna zbivanja mnogi povjesničari vrte glavom: „Uopće taj postupak gdje se i današnja zbivanja stavljaju u knjige o povijesti nipošto nije uobičajen. To osuđuju mnogi povjesničari. Sadašnjost nije zadaća povjesničara. Treba postojati povijesna distanca. Možda država želi pomiješati prošlost i sadašnjost kako bi sadašnjost izgledala isto tako stabilna kao i prošlost“, nagađa Pahljuk. Ali isto tako je uvjeren i da takvim knjigama ruska država čini sve da obriše i svaku granicu između povijesti i službene propagande.

 

dw.com/hr/Hrvatsko nebo