Ivana Stradner: Beogradu ne odgovara stabilna, demokratska i uređena Crna Gora, a Srpska je pravoslavna crkva instrument za destabilizaciju

Pravljenje postizborne koalicije koja će voditi novoj stabilnoj vladi u Crnoj Gori bit će teško, a ostanak zemlje na europskom putu zavisit će od više faktora, ocijenila je Ivana Stradner, znanstvena suradnica u Zakladi za zaštitu demokracija u Washingtonu. Intervju s njom donosi portal Radio Slobodna Europa.

RSE: “Pokret Europa sad” (PES) očekivano je dobro prošla na ovim izborima. Za jednu godinu od osnivanja, osvojili su lokalne izbore u glavnom gradu, a njihov kandidat i predsjedničke izbore. Kako tumačite njihov uspjeh?

Ivana Stradner: Njihov uspjeh bio je očekivan jer su svoju kampanju gradili na ekonomiji i na boljem životnom standardu. Crna Gora već je dugo polarizirana i dosta su ljudi iscrpljeni temama koje se tiču nacionalnog identiteta, oni traže neku novu budućnost za svoju zemlju.

Milo Đukanović je gotovo tri desetljeća bio na vlasti i prirodno je da narod želi nešto novo, a to šta “Pokret Europa sad” može donijeti tek će se vidjeti; previše je rano o tomu govoriti, posebno imajući u vidu previranja unutar samog pokreta između čelnikā tog pokreta – Jakova Milatovića i Milojka Spajića.

RSE: Slijede neizvjesni pregovori stranaka o postizbornim koalicijama, no njihovi su odnosi ozbiljno narušeni u finišu kampanje. Koliko će biti teško oblikovati stabilnu vladu koja bi pokrenula praktično zaustavljene Europske integracije?

Ivana Stradner: Vjerujem da će biti vrlo teško oblikovati koaliciju u ovom momentu. Ne samo da postoji neslaganje unutar “Pokreta Europa sad”, već i pitanje gdje će u toj formuli oblikovanja vlade biti DPS i URA, posebno jer je Spajić jasno rekao da sa njima nema koalicije.

S druge strane, prosrpske i proruske strukture iz bivše Demokratske fronte nemaju podršku Zapada.

Imajući u vidu takvu situaciju, loše je da Crna Gora ima politički status quo koji će samo dovesti do usporenja europskih integracija, što je velik dar Beogradu i Moskvi.

Ovo će biti velik test, i bez pretjerivanja kažem da su ovo jedni od najvažnijih izbora za budućnost Crne Gore.

RSE: Aferom koja je izbila nekoliko dana pred izbore južnokorejski je “kralj kriptovaluta” Do Kwon doveden u vezu s čelnikom PES-a Milojkom Spajićem, koji je slovio kao najizgledniji budući premijer. Ta afera dodatno je zakomplicirala predizbornu političku scenu, može li i postizbornu?

Ivana Stradner: Naravno. Ova afera nije završena, tek je počela i ja vjerujem da će od ishoda te afere zavisiti nova vlada. Trenutno ne postoji dovoljno podataka o njoj, ali ma u kojem smjeru bude išla, imat će utjecaj na Pokret Europa sad, koji već unutar sebe ima raskole.

RSE: Očekujete li da Crna Gora ostane na istom vanjsko-političkom kursu, i od čega će to zavisiti?

Ivana Stradner: Ovi izbori izuzetno su bitni za budućnost Crne Gore. Svi na velika vrata pričaju o Europskoj uniji i procesu integracija. Demokraciju i slobode ne treba nikada uzeti zdravo za gotovo. Novi predsjednik Crne Gore Jakov Milatović jasno je rekao da će Crna Gora ostati na europskom i putu i biti NATO-ov partner. Ali, to će zavisiti od mnogo faktora.

Prije svega, taj će put zavisiti od rata u Ukrajini kako se bude odvijao. Trenutno, Rusija nema dovoljno kapaciteta da destabilizira Balkan na način na koji je to planirala prije veljače 2022., ali i dalje ima svoje igrače u Crnoj Gori koji igraju moskovsku igru.

Još važnije, baš kao što Putin ne želi demokratsku i slobodnu Ukrajinu, tako i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ne želi da u svom okruženju ima demokratske zemlje, jer će onda i njegovo glasačko tijelo to zahtijevati od njega.

Ne treba se zavaravati da Vučić želi Srbiju u Europskoj uniji, jer bilo kakav uređen sustav ne odgovara njegovim političkim ambicijama.

Vučiću nestabilna Crna Gora odgovara kako bi mogao putem Srpske pravoslavne crkve uvijek eskalirati situaciju i onda ju deeskalirati, sebe postaviti kao regionalnog posrednika u očima Zapada i faktora stabilnosti, i time se koristi kao čipom za pregovaranje sa Zapadom.

Taj smo scenarij već prije vidjeli, ne samo u Crnoj Gori, već i u Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Globalna vanjska politika vrlo je kompleksna, pa samim tim i regionalna politika nije ništa bolja. Ne može se Crna Gora promatrati odvojeno od toga.

RSE: Koliko je Zapad, uključujući SAD, zainteresiran za to kakva će biti nova vlast u Crnoj Gori? Do sada su bili eksplicitni da Demokratska fronta nije poželjan faktor. Ta prosrpska i proruska koalicija pred izbore je rasformirana, a njezini čelnici formirali su nove koalicije.

Ivana Stradner: Kada kažemo Zapad, moramo precizirati o komu govorimo na Zapadu. SAD ima mnogo veće prioritete u vanjskoj politici nego Zapadni Balkan.

Washington gleda na Zapadni Balkan kroz prizmu u Ukrajini.

Jedan od ciljeva njima je spriječiti Putina da otvori drugu frontu i destabilizira Moldaviju, Gruziju, pa tako i Zapadni Balkan. Također, SAD hoće pokazati Rusiji da nije kredibilan partner i da se Putinovi saveznici okreću k Zapadu.

Pogledajte dobro situaciju koja je povezana s Armenijom i Azerbajdžanom i njihov konflikt povezan s područjem Gorskog Karabaha.

Kada je Armenija prošle godine zamolila Rusiju da pomogne u sukobu sa Azerbajdžanom putem “Organizacije Ugovora o kolektivnoj bezbjednosti”, kojega je član, Putin nije pomogao svom savezniku. Trenutno SAD pomaže da se sredi situacija povezano s Gorskim Karabahom.

SAD se nada da može sličnu strategiju i na Balkanu primijeniti tako što će Srbiju i proruske faktore odvojiti od Moskve. To je cilj dostojan divljenja, ali metodologija Washingtona pogrješna je.

SAD čini sve da udovolje Vučiću kako se ne bi približio Putinu. Ali, u Vučićevz vrijednosnom sustavu ljubaznost je slabost. On ne smije kazati “njet” Putinu te nastavlja igrati svoju igru balansiranja.

Tako da se ne treba čuditi zato što Zapadu ne odgovaraju članovi iz Demokratske fronte, ali s druge strane, oni su bitni Srbiji kao čip za pregovaranje.

EU bi volio da vidi Crnu Goru bližu Europi, ali za to je potrebno ne samo ponuditi mrkve, već i štapove, za što ne postoji apetit u Bruxellesu. To Moskva i Beograd dobro znaju, i igraju na duge staze.

Zapad kao alternativu vidi Otvoreni Balkan. Ta ideja u teoriji je dobra – tko još ne želi otvoreno tržište, ali u praksi je drugačije. U toj strukturi manje zemlje poput Crne Gore, Kosova ili BiH ne bi bile ravnopravne u odnosu spram Srbiji.

Također, Otvoreni Balkan ne smije biti alternativa Europskoj uniji – puno članstvo treba biti glavni cilj, ali trenutno Beogradu EU ne odgovara, a Otvoreni Balkan služi Vučiću samo za kupovanje vremena.

Što se tiče Velike Britanije, ona se pokazala kao lider u Europi za sigurnost koja disciplinira Moskvu i razumije vrlo dobro sigurnosnu situaciju, ali nisu u EU da mogu ponuditi Zapadnom Balkanu nešto konkretno, a i ne čini mi se da se London želi suprotstavi američkoj politici na Balkanu.

RSE: Očekujete li neslužbeni utjecaj stranih čimbenika na proces formiranja vlasti? Na primjer službenog Beograda i Srpske pravoslavne crkve (SPC)? Njihov utjecaj na politiku od smjene vlasti g. 2020. očit je, od formiranja prve post-DPS vlade u manastiru Ostrog, preko lokalnih izbora u Nikšiću do potpisivanja Temeljnog ugovora.

Ivana Stradner: Ako pogledamo blisku povijest, možemo očekivati utjecaj vanjskih čimbenika na formiranje vlade.

Beogradu ne odgovara stabilna, demokratska i uređena Crna Gora, a Srpska je pravoslavna crkva instrument za destabilizaciju kojim se Beograd i Moskva koriste za dolijevanje ulja na vatru etničkih tenzija.

Ako Vučić bude nastavio imati problem na Kosovu i dodatne probleme u Srbiji s prosvjedima, vjerujem će to imati utjecaj u Crnoj Gori u obliku nemogućnosti sastavljanja vlade.

RSE: Očekujete li da će vodeće stranke ispuniti svoja predizborna obećanja? Čula su se mnoga, od toga da će za godinu dana prosječna plaća biti za trećinu veća i da će radni dan biti skraćen na sedam sati, do toga da će Crna Gora u narednom Vladinom mandatu ući u EU.

Ivana Stradner: Ovi izbori velik su test za Crnu Goru. Povećanje plaća i standard života bitni su, ali je još bitnije hoće li se stranke složiti glede plana za EU kao plana za Crnu Goru na duge staze.

Ne smije se više pričati o “putu u EU”, već o “članstvu u EU-u”.

Stranke koje oblikuju koaliciju trebaju stvoriti jasnu agendu za pristupanje EU-u. Kao što sam već rekla – to su možda najvažniji izbori u Crnoj Gori u posljednjih nekoliko godina, i ovaj vlak ne smije se propustiti.

Povezano:

Neobjavljeni intervju s kolumnistom Hrvatskog neba za crnogorski portal „Analitika“

Radio Slobodna Europa/Hrvatsko nebo