Šiljo: Plenković – politički odvjetnik Vučića i Srbije, Von der Leyen – prodavačica europsko-balkanske integracijske magle
Vrijeme:6 min, 36 sec
Kako bi se to moglo ’uhvatiti bika za rogove’. Vrlo jednostavno: tako da se kao ’bik’ identificira ponajprije agresivna, osvajačka, mini-imperijalna, velikosrbijanska politika kao uzročnik najvećeg dijela zala koja područje nekadašnje Jugoslavije politički i sigurnosno destabiliziraju i na njemu izazivaju ratove, pokolje, ’etnička čišćenja’ i poneki genocid već punih 108 godina. A to bi značilo i skresati u lice i Vučiću i njegovim prethodnicima, i SPC-u i SANU-u i njihovim odvjetnicima i pokroviteljima sve što ih ide. Ali ne! Plemenita Ursula i neplemeniti Andrej i toliki drugi njihovi ’jarani’ samo to ne žele. Radije zatvaraju oči, štite Srbiju, prikrivaju velikosrpstvo, šute o dubokim međunacionalnim prijeporima, o primitivizmu i o latentnom islamizmu. Prodajući svima, stalno iznova, europsko-balkanske integracijske magle. Sve dok vrag još jednom ne dođe po svoje.
Na Forumu u Bratislavi u organizaciji GLOBSEC-a upravo održanom u Bratislavi, koji se bavio sigurnošću u Europi, predsjednik vlade iz Zagreba Andrej Plenković izjavio je:
„Da bilo koji čelnik u Srbiji prizna Kosovo, mislim da više ne bi više imao perspektivu u političkoj karijeri.“ Dodao je, kako je izvijestila Hina, da je stoga komplicirano pronaći rješenje te da međunarodna zajednica mora posredovati u pregovorima, smiriti situaciju i pronaći rješenje kako bi Srbi na većinski srpskom sjeveru Kosova ipak sudjelovali u demokratskom procesu.
Eto, takav je Plenković
Plenković se tako na europskom parketu predstavio kao politički odvjetnik i zastupnik srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i manjinskih Srba koji na sjevernom Kosovu tvore većinu pučanstva, a koji praktički ne priznaju odluke i postupke središnje vlasti u Prištini, nego se suprotstavljaju i njezinoj policiji i snagama UN-a koje se zovu KFOR, a u kojima ključnu ulogu igra NATO. U napadima na pripadnike KFOR-a, među kojima se nalaze i hrvatski vojnici, ozlijeđeno je u ponedjeljak oko 30 njegovih pripadnika, na koje su bačena i eksplozivna sredstva, a dio ih je pretrpio opekline,i doživio lomove kostiju i druge ozljede.
Općenito, kada god Vučić i drugi srbijanski dužnosnici daju bezobrazne izjave koje Hrvatima nisu prihvatljive, ili izjave koje pokazuju prkos prema EU-u i Zapadu, ili kada šire mržnju prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu i bezočne laži o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti – Plenković svaki put pokaže razumijevanje za takve riječi ili postupke. Sada je objasnio i zašto. Ispada da je Vučić zapravo dobar i prihvatljiv, samo da ne smije biti iskren niti učiniti otvoreno to što od njega u Hrvatskoj i na Zapadu očekuju zato što bi ga to koštalo političke i državničke karijere u samoj Srbiji, budući da mu tamošnji Srbi ne bi oprostili takvo što kao što je priznanje Kosova.
Republika Hrvatska priznala je Kosovo nedugo nakon što je ono g. 2008. proglasilo državnu samostalnost – a dogodine postala članicom NATO-a. Srbija nije priznala Kosovo niti ga kani priznati niti ima namjeru postati članicom NATO-a. Plenković sada zapadnim državnicima poručuje da trebaju razumjeti i Vučića i svakog drugog srbijanskog političara koji poriče ono na što se obvezao u Bruxellesu ili u Ohridu ili bilo gdje drugdje i koji politički mrsi račune Zapadnjacima i postavlja se bezobzirno ili suprotno njihovim očekivanjima, a i suprotno očekivanjima i zahtijevanjima same Hrvatske prema Srbiji. On ni Vučića ni takve srbijanske politike ne kritizira, ne napada ih, ne vuče političke i diplomatske poteze kojima bi Srbijim parirao ili s pravom zaledio s njome odnose, nego – pokazuje za nju i pred hrvatskom i pred međunarodnom javnošću svoje duboko razumijevanje. Nastupa kao Vučićev politički odvjetnik, branitelj i iskupitelj. Eto, takav je Plenković.
Eto, takva je Ursula von der Leyen
Plenkovićeva politička, stranačka i osobna prijateljica Ursula von der Leyen, odabranica i štićenica (još otprije) Angele Merkel, na tom je istom skupu u Bratislavi, istoga dana, govorila o tomu kako rješavati krizu na tzv. Zapadnom Balkanu (Srbija, BiH, Crna Gora, Sj. Makedonija, Albanija i Kosovo). Svako malo ona i drugi europski ’glavešine’ ponovno se uzrujaju kada se stanje ’tamo dolje desno’ zagužva, i svaki put smisle novu/staru pozitivnu demagošku retoriku, dajući iste altruističke recepte i otvarajući zvjezdane perspektive dijelu Europe koji je sa svojim nogama i glavama još duboko u svom blatu. Ovaj put pl. Ursula iznijela je ovu poziciju Europske komisije:
„Danas želim predstaviti novu inicijativu da se iskoristi ovaj važan trenutak u regiji. To je novi plan rasta za Zapadni Balkan. Želimo graditi na napretku postignutom posljednjih mjeseci. Ali također želimo već danas donijeti neke od prednosti članstva u EU građanima Zapadnog Balkana. Plan rasta koji danas predlažemo temelji se na četiri stupa: Prvo, približiti Zapadni Balkan jedinstvenom tržištu EU-a. Drugo, produbiti regionalnu gospodarsku integraciju. Treće, ubrzati temeljne reforme. I četvrto, povećati pretpristupna sredstva. To je u određenoj mjeri novi pristup za Europsku uniju: ne tražimo samo od naših partnera da poduzmu nove korake prema nama. I mi činimo veliki korak prema njima. Naš zajednički cilj je ubrzati njihov put prema EU. A za ovo, približavamo našu Uniju zapadnom Balkanu. Dopustite mi da ukratko predstavim ove četiri točke…“
Pl. Ursula tim je pristupom i riječima još jednom pokazala da ni ona ni EU nisu spremni pogledati u oči stvarnim problemima u tim zemljama. Oni samo i vazda iznova ‘pričaju svoje priče’, mašu svojim eurima pomoći i drugim poticajnim, integracijskim „mrkvama“ kako bi riješili krizu. Krizu koja i nakon vođenih ratova traje i dalje već desetljećima i u kojoj nema bitnog napretka, a još manje konačnog razrješenja ni ‘vraćanja mačeva u korice’.
Kako se može balkanskog ‘bika uhvatiti za rogove’?
Umjesto da ’uhvate bika za rogove’, europski i zapadni državnici i dužnosnici hvataju ga za rep ili mu ‘bacaju soli na rep’. U tomu se iscrpljuju sve njihove mirovne, posredničke i dobrotvorne – a zapravo u osnovi demagoške i populističke i soroševskom ideologijom impregnirane – politike, koje imaju za glavni cilj da se na tom području ne ukorijene ruski i kineski i poneki drugi nepoželjni subjekti – a ne dobrobit ljudi i naroda koji tu žive, koji se tu hvataju u klinčeve odnosno koji se odatle postupno iseljavaju.
Nadalje, morali bi se ponajprije otvoreno suočiti sa situacijom međunacionalne nesnošljivosti i nepomirenosti i nepomirljivosti u Srbiji, Kosovu, BiH, Crnoj Gori i Sj. Makedoniji. Ali ne – oni samo to ne žele. Nego europskim tepihom prekrivaju sve te nepomirljive suprotnosti, koje u svakom trenutku mogu prerasti u nove međunacionalne i međuetničke imeđudržavne, pa i međublokovske sukobe.
Posljednje, iako ne najmanje važno: Na tzv. Zapadnom Balkanu latentno je prisutan i vreba svoju šansu i ratoborni, osvajači islamizam, džihadizam. Od neki 17-18 milijuna žitelja, nekih sedam milijuna muslimani su, a među njima (koliko ih god bilo ateističko-materijalistički odgojenih u komunizmu) ima i nezanemariv postotak pristaša ’Islamske države’, što su pokazale i statistike o dragovoljcima iz tih zemalja koji bijahu otišli boriti za ’Islamsku državu’ u Siriji i ondje za takvu ideju ginuti.
Sa svime time EU, NATO, i zapadne sile morali bi se otvorenih očiju suočiti te pomagati tražiti realistična rješenja, koja polaze od stvarnosti, a ne inzistirati na tlapnjama, koje proizvode njihovi mozgovi, koji ‘diplomatski’ lelujaju i lebde po nebeskim fluidima zapadnih fantazmagorija, ideoloških tlapnji i licemjernih strategija.
Kako bi se to moglo ’uhvatiti bika za rogove’. Vrlo jednostavno: tako da se kao ’bik’ identificira ponajprije agresivna, osvajačka, mini-imperijalna, velikosrbijanska politika kao uzročnik najvećeg dijela zala koja područje nekadašnje Jugoslavije politički i sigurnosno destabiliziraju i na njemu izazivaju ratove, pokolje, ’etnička čišćenja’ i poneki genocid već punih 108 godina. A to bi značilo i skresati u lice i Vučiću i njegovim prethodnicima, i SPC-u i SANU-u i njihovim odvjetnicima i pokroviteljima sve što ih ide. Ali ne! Plemenita Ursula i neplemeniti Andrej i toliki drugi njihovi ’jarani’ samo to ne žele. Radije zatvaraju oči, štite Srbiju, prikrivaju velikosrpstvo, šute o dubokim međunacionalnim prijeporima, o primitivizmu i o latentnom islamizmu. Prodajući svima, stalno iznova, europsko-balkanske integracijske magle. Sve dok vrag još jednom ne dođe po svoje.
Povezano:
Šiljo/Hrvatsko nebo
