Generali Gotovina i Roso 1992. porazili su Lisicu kod Livna i preokrenuli tijek rata
Vrijeme:3 min, 38 sec
Nakon teškoga poraza hrvatskih snaga kod Kupresa te odbijanja dvaju napada kod Šujice i Livna, JNA i srpske snage su, očito zbog curenja informacija, izvele napad na Livno iz dvaju smjerova kako bi spriječile ojačavanje obrane te dopreme tehnike i ljudstva.
17-godišnjak uništio tenkove
Pukovnik Ante Roso već je izvjesno vrijeme bio raspoređen u Livnu, a s nekoliko pripadnika Specijalne bojne “Alfa” iz Zagreba stigao je tadašnji pukovnik Ante Gotovina. Pripadnicima Brigade HVO-a “Petar Krešimir” vrlo brzo pristiže jako pojačanje, borbena skupina 2. brigade ZNG jačine 220 vojnika.
Postrojba Crnih mamba iz Dugoga Sela pod vodstvom Borisa Jacovića 17. travnja stigla je u Livno i smještena je u selu Zastinje. Dio skupine određen je za obranu planine Cincar od srpskih napada iz smjera Glamoča, a dio za interventne zadatke po nalogu zapovjedništva obrane Livna. Istoga dana u organizaciji Livanjske zajednice iz Zagreba stigla je skupina od 515 dragovoljaca i 37 pripadnika 145. brigade HV-a iz Zagreba (Dubrava). Iz Vinkovaca je stigao i protuoklopni vod s 24 vojnika Samostalnog zagrebačkog bataljuna. S njima je u istom autobusu došla desetina vojnika iz Varaždina.
Nakon panike u hrvatskim redovima, Mambe su uspjele privremeno zaustaviti srpsku armadu, nakon čega na scenu stupa tada 17-godišnjak Mario Nađ. On je maljutkama pogodio i uništio tenk M-84, a potom i oklopni transporter M-60. Zarobljen je jedan tenk T-55, a izgubljeni položaji vraćeni su do večeri. Druga bitka istoga dana događa se u selu Čelebićima. Prema hrvatskim snagama kreću 32 tenka i druga oklopna vozila.
Dolasku kolone prethodila je snažna topnička priprema po slabo utvrđenim hrvatskim položajima. Ponovno gotovo isti scenarij, srpske snage ulaze u selo. U obranu se uključuje desetina Varaždinaca i dva voda pješaka HVO-a. Ubrzo je minobacačkim projektilom pogođen specijalizirani tenk T-34 koji je bio na čelu kolone i razminirao teren. Oštećeni su još dva tenka T-55 i M-84 te oklopni transporter.
S položaja na uzvišenju iznad Čelebića iz netrzajnog topa pogođena su dva tenka, koja su se zapalila. Nakon što je uništio transporter, smrtno je pogođen s preostalog T-84 francuski dragovoljac Pierre Massonnier. Srpske snage su nakon snažnoga otpora i praktički poraza započele snažnu topničku paljbu kako bi spriječile eventualni hrvatski protuudar i stvorile prostor za povlačenje snaga.
U Glamoču bili protiv
Lisica tvrdi i da je općinsko rukovodstvo Glamoča bilo protiv toga napada. Istodobno general Ratko Mladić već 12. travnja odlučio se za napad na pravcu Glamoč – Livno i Šuica – Livno u cilju “preseći komunikacije koje od Livna vode ka Grahovu i Duvnu, deblokirati srpsko stanovništvo u Livnu i pod udar artiljerije staviti komunikacije koje iz Dalmacije izvode k Livnu i Duvnu i time sprečiti dovođenje pojačanja ustaškim snagama na pravcu: s. Čelebić – s. Vrbica i s. Čaprazlije – Donji Kazanci izvoditi odsudnu odbranu”.
No, stvarni cilj tzv. JNA i srpskih snaga bio je nakon zauzimanja Livna Hrvatsku presjeći kod Splita i Makarske, a Hrvate u Hercegovini te središnjoj Bosni obrambeno dovesti u nemoguću poziciju. Ova je, međutim, operacija bila zaokret te i uvod u Lipanjske zore koje su se dogodile samo mjesec i pol dana poslije u južnom dijelu BiH. Te operacije bile su odskočna daska za pobjedonosni niz 1995. godine.
večernji.ba/ https://www.vecernji.ba/ /Hrvatsko nebo
