Anthony Boras : Dobitnici i gubitnici u živom blatu do vrata

Čeka nas vrelo ljeto sa čestim olujama?

Preslagivanje je završeno, konfigurirana je nova saborska većina i potvrđeni novi ministri, Plenković i HDZ opet su pobjednici no je li to zaista tako ?

Politički gledano, izjava premijera Andreja Plenkovića izrečena nakon sjednice predsjedništva HDZ-a da nikada u povijesti ta stranka nije imala premijera, predsjednika države i parlamenta stoji, no otvara se jako puno pitanja i otvara jako puno događanja u budućnosti, ali krenimo redom.

Hrvatska politika puna je gliba i amorala, premrežena interesnim skupinama bez skrupula i malo sam pričekao reakcije političara i medija, pogotovo vrlih političkih komentatora, ne političkih analitičara jer to nije isto, da napišem koje slovo, jedan moj kritički pogled u ovu sumornu stvarnost.

Prvo pitanje, tko gubi, a tko dobiva, odgovor je – nitko i svi su poraženi, a najviše gube građani, birači jer im politika i političari postaju crna krpa pred očima.

Transformacija do neprepoznatljivosti

Nevjerojatna je ta transformacija ljudi kad uđu u Sabor, jednostavno postanu neprepoznatljivi, pa čak i oni za koje bi rekli da čuvaju obraz. Još jednom se pokazalo da je hrvatska politika izgubila svaki kredibilitet i da su hrvatski političari s pravom postali najomrženija kasta u državi. Ne hrvatski Sabor nije postao kokošinjac, postao je svinjac u kojem se svi valjaju u glibu, vjerojatno poslije gašenja svjetla pozornice svi zajedno zapjevaju- zagrljeni, zagrljeni.

Tužno je gledati likovanje tzv. desnice, jer ovaj HDZ to sigurno nije, kako likuju nad sudbinom viđenijih članova HNS-a, a još je žalosnije gledati cipelarenje istih od njihovih dojučerašnjih parnera. U cipelarenju pogotovo se ističu novonastali opozicionari, politički avanturisti i amateri iz Metkovića, koji eto na lokalnim izborima nisu vlast ni u svojoj utvrdi.

Istina, koalicija između HDZ-a i HNS- davno je dogovorena, i trebala je to biti rutina, ali očito se neki dogovori nisu ispoštivali, a su platile Vesna Pusić i Anka Mrak Taritaš dok su Nada turina Đurić i Beus Rihemerg čista koleterala. Spektakularna, dogovorena ostavka Vrdoljaka i guranje lacky luzera Štromara u prvi plan, zamjena kompromitiranog Barišića, rotacija Lovre Kuščevića samo su paravan za provođenje davno zacrtanog plana o ujedinjenju dvije „narodnjačke“ stranke, kojima je u 90 % stvari program isti, a trebalo je nahraniti vojsku uhljeba i spriječiti odliv HNS vrlih energetskih „stručnjaka“ iz Janafa i HEP-a. Tako je HNS, ili ono što je ostalo od njega, donio sigurnost i političku stabilnost, a za uzvrat su nagrađeni s financijskom stabilnošću svih onih koji su ostali lojalni. Dobro, u toj utakmici i sudac je odigrao svoju ulogu, jednostavno nije svirao penale za domaću ekipu, možda neki drugi put.

HSS umjesto HNS-a na SDP-ovoj sisi

Pročitah na jednom portalu da je oporba sva u čudu i da se veseli propasti Agrokora i ukidanju stotina radnih mjesta, da čekaju da Agrokor pukne pa će im onda vlast pasti u naručje sama od sebe. Agrokor će puknuti, kad tad, jer se na lihvarskim kreditima nitko spasio neće pa neće ni on, ali oporba, bar ona ozbiljnija treba vremena da se kosolidira i dođe na onih famoznih 27 % koliko izbosi njihovo biračko tijelo. Možda im je ovo dobro došlo jer oni su HNS davno otpisali ili možda HNS njih, očito im je SDP postao slab medij za sisanje, jer HNS je jednostavno parazitska stranka bez svojih birača. No izgleda da SDP ne može bez parazita, pa im se sad zalijepio Beljak, koji uz pozdrav „Vjera u Boga i seljačka sloga“ pridodaje i trorogu kapu kao njihov simbol. Jadan čovjek, kažu povjesničar zaboravio koliko je stranka čiji su pravni slijednici njegovi partneri likvidirala upravo onih koji su se koristitli pozdravom „Vjera u Boga i seljačka sloga“

Nazivati Brunu Esih i Hasanbegovića populistima koje ovim potezom i eliminacijom Plenković ugasio nije ništa drugo nego budalaština. Dogodilo se upravo suprotno, dobili su na vremenu da se ustroje na državnoj razini i razviju svoju strategiju, i upravo oni će biti ti koji će na sljedećim izborima, ma kada oni bili, a po mojoj procjeni biti će do kraja godine, uz Most koji će izgubiti bar trećinu birača, biti ona karika u lancu koja nedostaje.

Kako li se vesele u Istri, kako je IDS otvarao i trošio zalihe šampanjca kada je Plenković maknuo njima mrskog Vlahu, koji se eto bio spremao napraviti reda u carstvu poroka, ali se ukazao mesija i za uzvrat će eto da se oduže, čuvati kvorum mladencima.

Plenkovićev uzaludan posao

Politika koju provodi Plenković u mijenjanju stranke ulazudan je posao jer on može promijeniti stranašku vrhušku, instalirati svoje ljude na „ključne“ pozicije, ali ne može promjeniti birače. Staro je pravilo da stranka koja mijenja ili gubi svoj indentitet nestaje, a najveći Plenkovićev problem su njegovi savjetnici i ljudi od povjerenja. Strah od stvarnosti, suočavanje sa stanjem na terenu i osjećaji baze njega ili ne zanimaju ili ga netko laže o stvarnoj situaciji na terenu. Sama koalicija s HNS-m, da je sklopljena u normalnim političkim odnosima vjerojatno ne bi bila problem, ali problem je u moralu, političkoj etici, a narod više nije stoka sitnog zuba koja slijepo prati svog „slijepog“ pastira.

Ministri u Plenkovićevoj vladi, oni isti koji su bili u vladi Jadranke Kosor, vladi koja je ostavila pustoš u HDZ-u, ne daju nadu u dobro jer oni nisu ti koji su garancija uspjeha, pogotovo kad se tu dodaju imena Obuljan-Koržinek, Martina Dalić ili ministra zdravstva Milana Kujundžića koji samo gomila probleme i dugove.

Špekulira se sa ostavkom ministra Stiera, što ne bi trebalo biti nikakvo iznenađenje jer potezi koje vuče Plenković nisu u skladu s vrijednostima i stavovima koje zastupa, a pogotovo se kose s njegovom – Novom političkom paradigmom.

Nekako mi se čini da kreće utrka s vremenom i da nas čeka vrelo ljeto sa čestim olujama.

Anthony Boras/HKV/ http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo