Darko Daran Bašić: Zlatko Hasanbegović kao ogledni primjer lažne hrvatske domoljubne desnice

Sada je već krajnji čas da se na hrvatskoj desnici kaže svakomu „popu pop, bobu bob“, da lažnjake otjeramo u zaborav, a za buduće političke i ostale bitke koje su pred nama potražimo neke druge i od takvih sasvim drukčije Hrvate.

„Iako je ministar [kulture Zlatko Hasanbegović] od desnice uzdignut na pijedestal idolopoklonstva, posebice od strane pravaške krajnje desnice, baš ti državotvorni čuvari Hrvatske i Drine morali bi se odlučiti jesu li za cjelovitu Hrvatsku ili ministra Hasanbegovića, neočetnika Dimitrijevića i njegove ’srpske zemlje’ u Hrvatskoj. Na stranu činjenica kako bi nadležne državne institucije u Hrvatskoj po službenoj dužnosti morale žurnim postupkom reagirati i stati na kraj ovoj Hasanbegovićevoj blamaži hrvatske države, uvredi hrvatskih branitelja i naroda, i  financiranju dokazanih hrvatskih neprijatelja.“

Tako je napisano u kolumni Filipa Antunovića objavljenoj na portalu Hrvatsko nebo  4. listopada 2016.

Ministar Zlatko Hasanbegović financira srbijanskog neočetnika dr. Bojana Dimitrijevića

o financiranju pročetničkih knjiga u mandatu ministra kulture Hasanbegovića u tadašnjoj Orešković-Karamarkovoj vladi. Bilo mi je već tada jasno s kime mi to imamo posla, a pisao sam i Karamarku što mislim o njegovu ministru kulture. No mnogi hrvatski rodoljubi nisu ni tada ni poslije htjeli ni razumjeti ni sami sebi priznati s kime mi to imasmo posla. Meni je kao borcu HVO-a i političkom Herceg-Bosancu bilo odmah vidljivo da s Hasanbegovićem, prethodno oštrim kritičarem Tuđmanove „krive“ i „pogrješne“ politike prema BiH, nešto u samim temeljnim polazištima nije u redu. To se poslije sve više i potvrđivalo.

Tko je sve veličao i propagirao Hasanbegovića, i zašto?

No Hasanbegović je nesmetano – uz veliku medijsku pompu – nastavio svoju političku karijeru i nakon obaranja Oreškovićeve vlade – karijeru ikone nacionalne desnice. Nastavio ju je najprije i dalje u (sada Plenkovićevu) HDZ-u, a onda se odmetnuo i skupa s Brunom Esih osnovao stranku „Nezavisni za Hrvatsku“ a “kulturni i ugledni povjesničar” je HDZ u Bujančevoj Bljujici nazvao septičkom jamom. U tu stranku i u njih dvoje jedno su vrijeme kao u pravo hrvatsko sunce gledale i za njih navijale i „drukale“ tisuće naivnih hrvatskih domoljuba. A onda se njih dvoje u jednom trenutku na ružan način razišlo. Točnije, Hasanbegović je napustio tu stranku, i ali je zadržao mandat zastupnika izabranog na listi HDZ-a, jednako kao i Zekanović, Ilčić, Petir i još neki prije ili poslije njega. Gledao je kako sebi osigurati još jedan zastupnički mandat. Bujanec ga je hvalio i veličao, često ga pozivao u svoju emisiju, a činili su to i neki drugi. Prohadezeovski i njima protivni mediji napadajući ga zapravo su mu davali na važnosti i dizali mu cijenu. Onaj koga režim napada, taj je sigurno pravi Hrvat, mislili su toliki lakovjerni Hrvati i borbeni domoljubi, koji na žalost ne vide dalje od nosa.

I tako, Hasanbegović je osnovao stranku „Hrvatski blok“, i ušao u koaliciju s Hrastom i s još nekima s kojima se udružio u koaliciju, poslije u stranku „Hrvatski suverenisti“. No kada se na obzoru pojavio Domovinski pokret Miroslave Škore, uvrebao je šansu za sebe. Zaboravio je s kim je u koaliciji pa je potajno otišao u Vukovar i isposlovao da ga Mario Radić i Miroslav Škoro stave na prvo mjesto u I. izbornoj jedinici (Zagreb – Centar) na listu „Domovinskog pokreta Miroslava Škore“. Poslije su se toj listi pridružili Zekanović i Ilčić odnosno „Hrvatski suverenisti“. Tako je „Hasan“ opet izabran za zastupnika u Hrvatski sabor. Samo on s te izborne jedinice. I, naravno, pristupio je Domovinskom pokretu.

Cijelo vrijeme on s pozicija žestokog antikomunizma „prodaje“ i svoje hrvatstvo i svoje desničarstvo i svoje domoljublje lakovjernim, neinformiranim i zaglupljenim ljudima. I nije jedini takav, ima ih podosta, od dijela zastupnika pa naniže. Tko bi se usudio zucnuti nešto protiv njega, na njega bi se izlio hrvatski domoljubni bijes. Nije to ni čudno kada gotovo čitavo vrijeme (uza kraći prekid) uživa besplatnu reklamu u medijima kao što su „Bujica“ i „narod.hr“. Na  kamenjar.hr, i sada možete pročitati članak pod nevjerojatnim naslovom Svi smo mi Zlatko Hasanbegović!  preuzet sa portala Direktno hr. a hvalospjeve je pisao naravno Bujanec.

Svi smo mi Zlatko Hasanbegović!

Stvarno, „tko ga ne zna, skupo bi ga prodo“. No je li riječ o neznanju ili čemu drugomu, to ostavimo otvorenim.

Kako pročetništvo i velikosrpstvo usklađuje s probošnjaštvom i probosanstvom, a o hrvatstvu da se i ne govori?

Najviše nas ipak iznenađuje, iako se i to može razumjeti, da čovjek koji je javno u rukavicama, a privatno otvoreno zastupao tezu da „Bosna i Hercegovina mora opstati pa makar u njoj ne bilo nijednog Hrvata“ već godinama podupire i pročetničku verziju novije povijesti. O tomu svjedoči više toga, od financiranja dviju ili triju „istoričarskih“ knjiga kojima se rehabilitira četništvo Draže Mihailovića pa do nedavne nazočnosti na tribini tih istih „istoričara“ – njemu dragih kolega – u Zagrebu, u Hrvatskom institutu za povijest (Zemljo, otvori se! Franjo Tuđmanu, prvi ravnatelju tog instituta još s početka davnih 1960-ih, ne okreći se u grobu!). Kako to Hasanbegović, i zašto usklađuje svoje „integralno“ probosanstvo i probošnjaštvo sa svojim antikomunističkim i velikosrbijanskim pročetništvom, koje je posve suprotno i bosanstvu i bošnjaštvu, a o hrvatstvu da i ne govorimo, to je stvarno pitanje za milijun eura. Na njega bi samo on mogao odgovoriti. No on to sigurno ne će učiniti.

To što je rečeno o Hasanbegoviću nije ograničeno samo na njega, zato što mnogi imaju udjela u veličanju djela toga „istaknutog hrvatskog povjesničara“ i igraju svoje ponešto drukčije igre. A nitko nikada ne citira ikoje njegovo historiografsko djelo, znanstvene članke i ostalo, da i mi ostali doznamo po čemu je on to kao povjesničar doista velik. (Osim ako se ne misli da neodgovorno koketiranje s nacizmom ili pronacizmom, po kojemu je jedno vrijeme, zaslugom teško objašnjive provokacije, i Bujanec zasinuo u hrvatskoj javnosti kao „zvijezda jutarnja“ tamnog sjaja.) O ostalima je ponešto upravo napisao naš kolumnist Šiljo, a bilo je dosad na portalu Hrvatsko nebo dosta objava u kojima se razotkrivalo licemjerje takozvane hrvatske radikalne i tobože pravaške i starčevićanske desnice. I inicijativa „Pokret za hrvatsku budućnost“ lažnjacima na nacionalnoj desnici posvetila je niz svojih priopćaja, koji su svi dostupni na ovom portalu.

Sada je već krajnji čas da se na hrvatskoj desnici kaže svakomu „popu pop, bobu bob“, da lažnjake otjeramo u zaborav, a za buduće političke i ostale bitke koje su pred nama potražimo neke druge i od takvih sasvim drukčije Hrvate.

Darko Daran Bašić

Povezano:

Šiljo: Imamo dvostruk problem: previše i hrvatskih neprijatelja i lažnih hrvatskih prijatelja! (1)

Šiljo: Imamo dvostruk problem: previše i hrvatskih neprijatelja i lažnih hrvatskih prijatelja! (2)

PHB Priopćaj br. 43.: Povodom raspada još jedne hrvatske „treće opcije“

Darko Daran Bašić, Hrvatsko nebo