Davor Dijanović: Cinkeri i drukeri u Hrvatskoj

Svjedoci smo da se posljednjih dana u Hrvatskoj govori o „drukerima“ i „cinkerima“. Prokazati lijevu družinu kao potencijalne trgovce djecom za tzv. progresivnu ljevicu značiti biti druker i cinker. Naravno, u drugim prilikama vrijedi drugi kriteriji.

Tko su zapravo drukeri i cinkeri u Hrvatskoj? Na žalost, prepuna ih je hrvatska povijesti.

Dovoljno se prisjetiti razdoblja komunizma. Josip Broz Tito u Moskvi je kao agent Kominterne cinkao i dao likvidirati više od osam stotina jugoslavenskih socijalista. Drukanje i cinkanje imanentno je komunističkom načinu vladanja i temelj je njegova opstanka. Pavlik Morozov u SSSR-u je 1931. prijavio svog oca vlastima i pokazao gdje suseljani skrivaju žito od komunističkih vlasti.

Što tek reći o Hrvatskoj nakon 2000. godine?

Stranim obavještajnim službama omogućeno je legalno djelovanje na području RH. Najprije im je omogućen pristup tzv. Šuškovu arhivu (tj. pismohrani pomoćnika ministra obrane za sigurnosne poslove), a onda i tzv. Tuđmanovu arhivu (dokumentaciji iz Ureda Predsjednika i tzv. predsjedničkim transkriptima).

Haaška mreža neumorno je radila protiv Hrvatske i njezinih interesa. Mesić je lažno svjedočio u Haagu, pričao viceve od svome prethodniku, a bivši komunistički cinkeri i drukeri koji su radili za jugoslavenske službe čiste državne institucije od državotvornih kadrova. Tada se uspostavlja i gusta mreža u civilnom sektoru koja doslovce živi od cinkanja i drukanja Hrvatske u inozemstvu.

Povratkom na vlast bivših komunista 2000. izdaja hrvatskih interesa postaje norma u politici. Nije bez razloga Soros rekao da su bivši komunisti njegovi najbolji demokrati. Svoju novu demokratičnost dokazivali su cinkarenjem vlastite zemlje u inozemstvu. Mnogi od njih i u vrijeme korone pokazali su svoj cinkerski mentalitet, a upravo zelena ljevica prednjači u poticanju cinkerskog mentaliteta kad je u pitanju zbrinjavanje otpada.

Ante Starčević pisao je o „sužanjskoj pasmini“ i o „domaćim izdajničkim pastirima“. Prema Starčeviću riječ je o sorti ljudi koji su naučeni „živjeti samo iz spletaka, iz plazenja, iz izdaje, oni niti se što poštena uče, niti što korisna po narod i domovinu rade“; oni su „za sužanjstvo, za svako zlo, za svaku rđu, po naravi onako, kako su na pr. sve svinje za blato“.

O izdajicama je govorio i legendarni književnik Antun Gustav Matoš. Poznata je Matoševa izjava da „vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda“. Na drugome mjestu Matoš će napisati da Hrvatska ima više izdajica nego cijela Europa zajedno.

Treba biti oprezan u proglašavanju bilo koga izdajicom, cinkerom ili drukerom. Takve etikete lako postanu sredstvo političkih međustranačkih obračuna. No na žalost hrvatska politička scena prepuna je cinkersko-drukerskog mentaliteta i izdaje hrvatskih interesa. Od cinkanja i drukanja u Hrvatskoj se i dalje dobro živi.

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo