Dinko Dedić : Je li se između Karamarkove pobjede 2015. i Plenkovićeve pobjede 2016. nešto promijenilo? Ako to nešto znači, promijenila se glazba, a kakva bude glazba takav će biti ples.

Vrijeme:5 min, 24 sec

 

Sad slijede cijenkanja (Horse trading). Trgovati će se na cijelom spektru, između Pupovca na jednoj strani i Glasnovića na drugoj. Bojim se da bi im prvi mogao biti draži od drugoga, jer će Željko Glasnović pozivati na izdaju Hrvatske a Pupovac na izdaju Srbije.

Ovo je definitivna pobjeda EU. Plenković je u pobjedničkom govoru spomenuo 5 EU predstavnika a od hrvatskih samo sebe.

Milanović bi morao odletjeti na veliko veselje većine Hrvata. Tek kasnije će shvatiti da se stranke moraju cijeniti po programu a ne po ljudima pa ako i odleti, na njegovo će mjesto doći jednak ili gori. Iznenada je postao pobornik velike koalicije. U slučaju da savez s Mostom završi kao i u prošlom mandatu, Plenković je u prvoj debati spomenuo da i u Njemačkoj postoji desno-lijeva koalicija, s tim da je ljevica junior-partner. Milanović bi mogao postati vrlo nestašan junior.

Beljak je bio “nestašan” junior pa ih je koštao glasova. “Šteta” što čovjek s najboljim predispozicijama za političara neće moći primjeniti svoju ekspertizu. Meni je posebno “drag”, jer je u procesu svoje profesionalne nadgradnje uništio stranku kojoj je moja obitelj bila sastavnim dijelom, od njenog osnivačkog sastanka u Hrastovici pa do njene zabrane u Jugoslaviji.

Tako je to kad se okreneš budućnosti, europskoj ili bilo čijoj, a zanemariš vrijednosti iz svog nasljedstva. Onda dobiješ Beljaka. Da se rodio 1938., dobio bi spomenicu što je partizanima nosio vodu. Ovdje je Milanovića ostavio žedna i nije ga razveselio.

Antifašistička liga je izgubila s Mesićem. Za njih je to još samo jedna neprijateljska ofenziva. Njihovo mjesto u Hrvatskoj je zagarantirano ustavnom preambulom, isto kao srpsko saborskim stolicama. S partizanskim slobodnim teritorijem u Kumrovcu i četničkim u Srbu, oni su strateški pozicionirani za nastavak Drugog svjetskog rata.

Mene osobno veseli pobjeda nekih ljudi bez obzira na stranačku pripadnost a među njima Glasnović, Esih, Culej i Hasanbegović. Nisam navijač i nisam doživio orgazam nakon što sam čuo rezultat. Drago mi je da Milanovićev SDP slabije prošao. Još nisam siguran tko je pobjedio.

Milanović nije čestitao Plenkoviću a pozvao je na formiranje velike koalicije. Naravno da “mi ili oni” nije bilo ništa drugo nego floskula. To je trebalo značiti da on ima neke principe ali očito nema, ni on niti itko drugi. Otkud sreće da je “mi ili oni”, mi Hrvati ili oni titoisti, jugoslaveni. Ali nije tako. Plenković je odgovorio: “Umjesto poruka između redaka volio bih da se pristojno čestita onome tko je bolji bio u utakmici, a onda zaziva velika koalicija. Takva koalicija ZASAD nije opcija.” Ako zasad nije opcija onda je opcija. Ako je ikad opcija, onda ja ni zasad nisam zadovoljan.

Može se slaviti što je netko izgubio, pa ako ti je EU na srcu, može se slobodno slaviti i to da je EU dobila. Pitanje je da li je Hrvatska dobila ZASAD. Glavna pitanja o tome da li je Hrvatska dobila nisu ni u programu, niti su bila u predizbornoj kampanji niti u i jednoj debati, niti su na kraj pameti.

Ja samo znam da je Hrvatska dan prije izbora izgubila. Kada su u Jasenovcu lamentirali 700,000 samo srpskih žrtava, nije se od vladajućih oglasio nitko osim predsjednice s blagom primjedbom, na pretvaranje ratnog radnog logora Jasenovca, u kojemu je vjerojatno poginulo nekoliko desetaka tisuća ljudi (vjerojatno jer se nitko u Hrvatskoj nije potrudio uspostaviti koliko), u jedan od najvećih genocidnih logora na svijetu. Samo za primjer, jedan od najvećih i najnotornijih logora u Njemačkoj predstavlja Dahau u kojemu je život izgubilo 200,000 ljudi. Jasenovac ga je upravo pretekao 3 i pol puta. Parafrazirajući englesku kraljicu Victoriju, hrvatska predsjednica je rekla “We are not amused!” (Nismo oduševljeni).

Tko god sastavio vladu i u kojoj god kombinaciji:
▶︎ Ja znam da će se iduće godine u Kumrovcu slaviti pokolj Hrvata pod vodstvom Tita nakon Drugog svjetskog rata, da će se u Srbu slaviti četnički ustanak, da će se u Brezovici slaviti nepostojeći ustanak pod vodstvom komunističe partije, koji je izmišljen kako bi Staljin mogao zaključiti kako je balkanska sekcija komunističke internacionale postupila po zahtjevima iz Moskve.

▶︎ Znam da će ista ona crkva kojoj je carigradski patrijarh Vratolomej pred 2 dana pripisao vlasništvo nad Zagrebom i cijelom Hrvatskom i dalje uživati zaštitu hrvatske vlade i da Hrvatska pravoslavna crkva neće biti priznata.

▶︎ Znam također da Hrvatsko ministarstvo branitelja neće poduzeti korake da uspostavi krovnu braniteljsku organizaciju, jer se braniteljima u tom slučaju nebi moglo manipulrati.

▶︎ Znam da će naši očevi i djedovi koji su ginuli za Hrvatsku u Drugom svjetskom ratu a da najveći broj njih nije posjedovao ni koncepta o komunizmu ili fašizmu i dalje ostati zločincima.

▶︎ Znam da će se i dalje nastaviti s erozijom vrijednosti Domovinskog rata jer zakon o izdaji i veleizdaji nije u primjeni, pa možete slobodno Domovinski rat zvati zločinačkim, Lijepu našu domovinu preimenovati u haubicu i obezvrijeđivati sve što bi trebalo biti sveto, koliko god hoćete.

▶︎ Također znam da će Nikola Štedul i drugi koji desetljećima čekaju da započne sudski proces protiv zaštićenih moćnika i dalje čekati, za djela koja uključuju i ubojstva, ratno i poratno profiterstvo i korupciju koja je Hrvatsku dovela na prosjački štap, čijim rezlutatom stotine tisuća Hrvata napuštaju domovinu i nema nikakavih izgleda da će stati. Što god je o tome rečeno može se smjestiti u tvrdnju o slobodnom kretanju. Veselite se Hrvati. Ne morate više bježati preko granice. Čekaju vas autobusi i pravo na jednosmjernu kartu u bijeli svijet.

▶︎ Abolirani četnici će i dalje biti vukovarski policajci i kad im se pruži prilika smrskati glavu nekom Hrvatu koji je ustao protiv ćirilice.

▶︎ Zakon o lustraciji se ne nalazi nigdje u programu i bojim se da će veleštovana Bruna Esih ubrzo shvatiti da njezin izbor u Sabor neće unaprijediti njene planove o lustraciji.

I tako redom i tako dalje.

Je li se između Karamarkove pobjede 2015. i Plenkovićeve pobjede 2016. nešto promijenilo? Ako to nešto znači, promijenila se glazba, a kakva bude glazba takav će biti ples.
———————————————
Ps. Ja znam da mi moji mnogobrojni prijatelji HDZ-ovci neće zamjeriti za kritičnost, jer znaju da ja nisam pripadnik niti jedne stranke, nego volim Hrvatsku iznad svih stranaka, iznad svih idelogija i iznad svih vjera. Imam viziju Domovine kakvu nitko u Hrvatskoj nikad nije doživio i vjerujte mi lijepa je kao san. Uložio sam mnogo truda kroz ove poslijeratne godine da ju prikažem onakvom kakva bi trebala biti ali mi za tu ljepotu opisati, nedostaje riječi. Nastojati ću i dalje, na stranu te Hrvatske pridobiti što je više moguće Hrvata, pa ćemo ju pokušati ostvariti.

 Dinko Dedić/Hrvatsko nebo