Tajna ruske napuštene vojne baze: Kako je teklo kaotično povlačenje ruskih trupa na sjeveru Ukrajine
Vrijeme:13 min, 5 sec
Dokumenti pokazuju kako su se, u tjednima prije tog poraza, ruske snage borile nadzorom i elektroničkim ratovanjem. Koristili su gotove bespilotne letjelice kojima su upravljali jedva obučeni vojnici. Njihova oprema za ometanje ukrajinskih komunikacija često je bila izvan pogona. Do kraja kolovoza, pokazuju dokumenti, snage su bile iscrpljene, pogođene pogibijama vojnika, dezerterstvom i borbenim stresom
Tisuće dokumenata koje je za sobom, nakon povlačenja, ostavila ruska vojska u bazi u do tada, okupiranom ukrajinskom gradu Balaklija, poslužili su Reutersu za opširnu analizu unutarnjeg funkcioniranja ruske ratne mašinerije. Sve u svemu, u bazi je ostavljeno više tisuća stranica dokumenata. Reuters ih je pregledao više od tisuću. Oni detaljno opisuju unutarnje funkcioniranje ruske vojske i bacaju novo svjetlo na događaje koji su doveli do jednog od najžešćih poraza predsjednika Vladimira Putina na bojnom polju: kaotičnog povlačenja Rusije sa sjeveroistoka Ukrajine u rujnu.
Dokumenti pokazuju kako su se, u tjednima prije tog poraza, ruske snage borile nadzorom i elektroničkim ratovanjem. Koristili su gotove bespilotne letjelice kojima su upravljali jedva obučeni vojnici. Njihova oprema za ometanje ukrajinskih komunikacija često je bila izvan pogona. Do kraja kolovoza, pokazuju dokumenti, snage su bile iscrpljene, pogođene pogibijama vojnika, dezerterstvom i borbenim stresom. Dvije jedinice – koje su činile oko šestinu ukupne snage – djelovale su s 20% svoje pune snage.
Dokumenti također otkrivaju sve veću učinkovitost ukrajinskih snaga i nude naznake kako bi se mogao odvijati osmomjesečni rat, s Rusijom koja je sada pod intenzivnim pritiskom na južnom frontu oko obale Crnog mora. U tjednima prije njihovog povlačenja, ruske snage oko Balaklije, grada 90 kilometara južno od Kharkiva, bile su pod teškim bombardiranjem iz raketnih bacača HIMARS, koje su isporučile Sjedinjene Države. Precizni projektili više puta su pogodili zapovjedna mjesta.
Ruski časnik koji je tri mjeseca služio u snagama u Balakliji, opisao je Reutersu osjećaj prijetnje koji se nadvio nad okupatorima. Jedan od njegovih prijatelja iskrvario je početkom rujna nakon ukrajinskog napada na zapovjedno mjesto u obližnjem selu.
“To je igra ruleta,” rekao je časnik, koji je tražio da ga se identificira po njegovom vojnom pozivnom znaku Plakat Junior 888. “Ili imaš sreće ili nemaš sreće. Ti projektili mogu pogoditi bilo gdje.”
Dokumenti u bunkeru imenuju pukovnika Ivana Popova kao zapovjednika ruskih vojnih snaga koje djeluju iz Balaklije. Popov i mnogi njegovi viši časnici pripadaju 11. armijskom korpusu, dijelu Baltičke flote ruske mornarice. Godine 2017. službene novine ruskih oružanih snaga objavile su profil Popova. Rečeno je da je služio u ruskom ratu protiv separatista u Čečeniji i invaziji na bivšu sovjetsku Gruziju 2008. godine.
Snage Balaklije uključivale su zapovjednika odgovornog za držanje lokalnog civilnog stanovništva pod kontrolom. U dokumentima je identificiran po očiglednom pseudonimu, zapovjednik V. “Granit” (Granit). Nadgledao je najmanje jedan centar za ispitivanje u kojem su civile tukli i ispitivali elektrošokovima, prema izjavama šest bivših zatočenika i ukrajinskih dužnosnika.
Reuters je provjerio autentičnost dokumenata tako što je posjetio pet napuštenih vojnih predstraža u sjeveroistočnoj Ukrajini čije su koordinate zabilježene u njima. U svakom slučaju, lokalno stanovništvo potvrdilo je da su tamo bile stacionirane ruske snage. Novinari Reutersa također su intervjuirali pet vojnika koji su služili u snagama u Balakliji i usporedili detalje u dokumentima s istodobnim izvještajem koji je čuvao jedan od ruskih vojnika.
Unutar zapovjedne sobe u bazi, reporter Reutersa vidio je stolove poredane u pravokutnik. Svaki je nosio crvenu pločicu s imenom vojnog dijela: borbena koordinacija, elektroničko ratovanje, obavještajni rad, bespilotna letjelica. Ovdje su se svakodnevno sastajali zapovjednici odjeljenja, uključujući i zapovjednika odgovornog za civilno stanovništvo, prema rasporedima koji su ostali u papirima. Reuters je identificirao najmanje 11 časnika koji su prisustvovali tim sastancima. Petorica časnika, uključujući pukovnika Popova, nisu odgovorili na zahtjeve za komentar. Do ostalih se nije moglo doći.
Popisi osoblja pokazali su da su se ročnici iz ukrajinske regije Luhansk pod kontrolom Rusije borili zajedno s muškarcima iz ruskog 11. armijskog korpusa. Vojnici su črčkali po zidovima baze i lijepili letke upozoravajući da će Ukrajina pasti pod nacističku vlast ako se oni povuku. Osvajači su sa sobom donijeli stare sovjetske karte Ukrajine. Plakat je upozoravao vojnike: Ne pušite, ne bacajte smeće.
Bilježnica, koju je vodio nepoznati stožerni časnik, sadržavala je koordinate ruske vojne obavještajne službe i drugih jedinica raštrkanih po tom području. Jedna jedinica preuzela je vrtić u Balakliji.
Baza je također služila kao pritvor za zarobljene ukrajinske veterane. Jedan vojni veteran rekao je Reutersu da su mu stavili kapuljaču, pretukli ga i bacili u podrum, gdje su ga držali šest dana s nekoliko drugih. Ostali su zadržani u policijskoj postaji u Balakliji.
Dvojica muškaraca – jedan vatrogasac, drugi inspektor u hitnim službama – rekla su da su ih tamničari tukli drvenim palicama i davali elektrošokove. Ruski vojnici više su puta ispitivali inspektora o njegovim razgovorima sa svojim nadređenim u Kharkivu. Optužili su ga da je sastavio popis Ukrajinaca koji su surađivali s Rusima, što on negira. Vatrogasac je rekao da ga se optuživalo za skrivanje oružja i organiziranje lokalne partizanske skupine, što on također negira. Albina Strilets, 33-godišnja koordinatorica logistike za hitne službe, ispričala je da su ona i druge žene zatvorene samo zato što su bile “proukrajinske”.
“Čula sam kako su muškarce toliko tukli da sam u jednom trenutku čula ruskog vojnika kako govori ‘donesite vreću za tijelo’”, rekao je Strilets. “Drugi put sam čula ženu kako je silovana na katu i koja je satima plakala.” Kremlj i Ministarstvo obrane Rusije nisu odgovorili Reutersu na pitanja o događajima u Balakliji.
Harkovska regionalna policija priopćila je da su ukrajinski istražitelji otkrili 22 komore za mučenje u novooslobođenim gradovima i selima u regiji. “Ne možemo prebrojati broj ljudi koji su privedeni. Riječ je o stotinama ljudi. Ali svaki zločin ima svoje ime i mi ćemo sigurno pronaći odgovorne”, rekao je šef regionalne policije general Volodimir Timoško. U uredu nasuprot policijske postaje rođaci zatvorenika ponekad su molili Rusa poznatog kao zapovjednik V. “Granit” da oslobodi njihove voljene. Tetiana Tovstokora (57), ravnateljica škole, rekla je da je njezin suprug odbijen kada je tražio informacije o njezinom pritvoru koji je trajao nekoliko dana. Nitko od zatvorenika i obitelji s kojima je razgovarao Reuters nije uspio pokolebati odluke “Granita”.
Pod okupacijom, veliki dio policije nad stanovništvom pripao je snagama iz separatističkog Luganska. Bila je to, piše Reuters, odrpana skupina s još manje resursa od svojih ruskih kolega, pokazuju dokumenti. Jedan kaplar iz Luganska imao je 64 godine. Još jednom borcu liječena je rana na prstima nakon što je eksplodirala komora njegove puške Mosin, napisao je jedan liječnik. Puška je razvijena u kasnom 19. stoljeću i izašla je iz proizvodnje prije nekoliko desetljeća, kako je Reuters izvijestio u travnju.
Proračunska tablica u bunkeru Balaklija pokazala je da je tipični ruski narednik bio plaćen 202.084 rublje (3.200 dolara) mjesečno kao plaća plus bonusi, dok je narednik u separatističkim snagama primio 91.200 rubalja (1.400 dolara). Šef satnije za bacače plamena u Lugansku zabilježio je u jednom dokumentu da je osam njegovih podređenih ranije osuđivano – uključujući jednog čovjeka za silovanje i seksualni napad.
Dana 19. srpnja, četiri mjeseca nakon što su zauzeli to područje, ruski su se okupatori susreli s prvim ozbiljnim izazovom ukrajinskih oružanih snaga, pokazuju dokumenti u koje je Reuters imao uvid. Na redovnom jutarnjem sastanku u bunkeru izvještaji dostavljeni zapovjedniku, pukovniku Popovu, bili su uobičajeni: Prošla noć bila je relativno mirna i položaji neprijatelja nepromijenjeni. Na dnevnom redu za dan: određena topnička paljba po ukrajinskim položajima.
Ali do ranog poslijepodneva, kolona ukrajinskih vojnika, potpomognuta tenkovima i pod zaštitom topničke vatre, napala je rusku liniju bojišnice kod Harkiva – sela na sjeverozapadnom rubu teritorija koji su držale snage Balaklije. Vojnici ruske 9. motorizirane streljačke pukovnije bili su skriveni u betonskom elevatoru za žito u Harkivu. Postavili su topove na vrh strukture. Novinar Reutersa koji je posjetio postrojenje u listopadu vidio je znakove da su muškarci spavali na pokretnim trakama za žito. Do 15:00 sati, neimenovani Rus na prvoj crti bojišnice kod Hrakova radio je javio svojim zapovjednicima u Balakliji: Rekao je da mu je položaj pregažen i da se mora povući. Zatražio je topničke napade da se uništi položaj koji je napuštao. Tada se komunikacija izgubila.
U bazi, anonimni stožerni časnik zapisao je u svoju bilježnicu: “Municija je pri kraju.”
Zapovjednik Zapadnog vojnog okruga, jedan od najviših ruskih časnika, zahtijevao je brifing o situaciji i “naredio da se Hrakove ne smije predati”, stoji u daljnjim zapisima u bilježnici. Prema službenim podacima, tadašnji zapovjednik bio je general-pukovnik Alexander Zhuravlev, kojeg je kasnije otpustio Putin. Neovisni ruski vojni analitičari CIT rekli su, međutim, da je Žuravljeva do srpnja zamijenio general-pukovnik Andrej Sičevoj. Reuters nije uspio doći do Žuravilova. Sychevoi nije odgovorio na zahtjev za komentar.
U satima koji su uslijedili, ruski zapovjednici poslali su pojačanje i mobilizirali jurišne helikoptere. Do 18:00 sati Ukrajinci su se povlačili, a ruske snage su ponovno preuzimale izgubljeno područje. Ali cijena je bila visoka. Rusi su izgubili tenk, dva oklopna transportera i drugu opremu. Ranjeno je 39 ljudi, sedam ih je poginulo, a 17 se vode kao nestali, stoji u izvješću koje je Popovu predočeno 21. srpnja.
Među poginulim Rusima bio je kaplar Aleksandar Jevsevljev, zapovjednik tenka. Popis žrtava unutar zapovjednog bunkera kaže da mu je trbuh bio rasporen, otkrivši mu crijeva, te da je imao ozljede od šrapnela na desnom gornjem dijelu bedra. Njegovi roditelji, koje je kontaktirao Reuters, rekli su da je njihov sin smrtno ranjen kada je na njegov položaj u blizini Harkiva pucano iz ukrajinskog helikoptera.
Nakon bitke petorica vojnika trebala su liječenje zbog “akutne reakcije na stres”. Uz svako njihovo ime u zdravstvenom kartonu pisalo je: “Ne zahtijeva evakuaciju”. Navodi se da je vojnik u svojim dvadesetima zadobio ozljede od eksplozije. Kontaktiran od strane Reutersa, čovjek je rekao da se sjeća malo toga, samo da su “borbe bile žestoke”. Govorio je pod uvjetom anonimnosti.
Nakon bitke, pukovnik Popov je podnio zahtjev svojim nadređenima da 34 njegova podređena dobiju medalje za iskazanu hrabrost. U dokumentima se ne navodi kako su njegovi nadređeni reagirali. Dvojica vojnika rekla su Reutersu da još nisu primili svoje nagrade.
Dana 19. srpnja, nekoliko sati prije bitke kod Harkiva, neimenovani časnik nažvrljao je na dnevnom brifingu molbu su im nužno potrebni dronovi. Kako je Reuters izvijestio u lipnju , ruske trupe su se oslanjale na crowdfunding za kupnju dronova.
Snage u Balakliji konačno su 20. srpnja primile tri bespilotne letjelice Mavic-3, navodi se u dnevnom izvješću. Međutim, nisu bili spremni za let jer njihov softver još nije bio instaliran. Isto dnevno izvješće navodi da se 15 vojnika obučava kako njima upravljati.
Ukrajinske snage su u međuvremenu bile zauzete letenjem bespilotnih letjelica iznad ruskih položaja, a zadatak im je bio još lakši jer su dva od tri uređaja za ometanje ruskih snaga bila izvan pogona i potreban im je popravak, navodi se u bilješci o izvješću ruske jedinice za elektroničko ratovanje.
Dnevno izvješće od 21. srpnja sadržavalo je još alarmantnije vijesti za pukovnika Popova, zapovjednika snaga u Balakliji: ruska obavještajna agencija, FSB, doznala je da ukrajinske snage u to područje dovoze tri vrlo precizna lansera projektila HIMARS, koje su isporučile Sjedinjene Države. . A Ukrajina je točno odredila lokacije jednog ruskog zapovjednog mjesta i četiri skladišta koje su koristile snage Balaklije.
Tri dana kasnije, 24. srpnja, autor je u bilježnici zabilježio je da je u napadu HIMARS-a ubijeno 12 ruskih vojnika koji su pripadali 336. brigadi marinaca Baltičke flote. To je dodatno narušilo moral i disciplinu među vojnicima. U bilježnici je zabilježeno i dezerterstvo Romana Elistratova, desetnika 9. motostreljačke pukovnije, koji je osjetio svu snagu ukrajinskog juriša. Elistratov nije odgovorio na poruke Reutersa. Kasnije je autor pisao o vojniku koji si je namjerno pucao u ruku kako bi izbjegao daljnju akciju. Zapovjedništvo treba obavijestiti o incidentu, dodao je.
Do kraja srpnja ruski su časnici bili uvjereni da ukrajinske snage pripremaju protuofenzivu kako bi “preuzele kontrolu nad Balaklijom”, pokazuju dokumenti u bunkeru. Presretnute komunikacije pokazale su da je napad neizbježan. Neke od komunikacija bile su s mobitela registriranih u zemljama uključujući Estoniju, Britaniju, Nizozemsku i Sjedinjene Države. Ruski časnici u zapovjednom bunkeru zaključili su da su telefoni u posjedu plaćenika ili stranih instruktora koji pomažu ukrajinskoj vojsci. Reuters je poslao upite – Estonija je rekla da njezine obrambene snage ne djeluju unutar Ukrajine. Britanija, Sjedinjene Države i Nizozemska nisu odgovorile.
Otprilike u isto vrijeme ruski vojni stručnjaci za elektroniku stigli su u Balakliju. Željeli su vidjeti može li se ruski sustav “Pole-21” za ometanje satelitskih navigacijskih sustava prilagoditi za suzbijanje projektila HIMARS, prema dnevnom izvješću od 4. kolovoza.
Bez obzira na ishod tog eksperimenta, ukrajinski udari su nastavljeni. Razgovori s ruskim vojnicima, rodbinom poginulih vojnika i lokalnim stanovništvom pokazuju da su najmanje tri ruska zapovjedna mjesta u sjeveroistočnoj Ukrajini pogođena projektilima HIMARS u tjednima koji su uslijedili.
Suočeno s pojačanim ukrajinskim napadima, zapovjedništvo Balaklije krenulo je s novačenjem dodatnih trupa, prema dnevnim izvješćima i zapisima u rukom pisanoj bilježnici stožernog časnika. Ipak, proračunska tablica od 30. kolovoza pokazala je da je popunjenost iznosila samo 71% pune snage. Neke su jedinice bile daleko lošije, prema istoj tablici. Druga jurišna bojna imala je 49 ljudi, a trebala je imati 240. 9. brigada BARS, neregularna postrojba, bila je na 23% planiranog ljudstva.
Još jedna tablica pokazuje loše stanje. Dok je 25. srpnja bilo pet dronova, do kraja kolovoza bila su samo dva. Osam oklopnih transportera smanjeno je na tri. Snage su imale četiri preostala protutenkovska oružna sustava “Fagot“, što je pad u odnosu na 24 krajem srpnja. Jedini “Zoopark” sustav koji su imali za suzbijanje neprijateljskih elektroničkih sustava nestao je do kraja kolovoza.
Ruski časnik s kojim je razgovarao Reuters opisao je pokušaj borbe protiv uzastopnih ukrajinskih napada tijekom kolovoza bez odgovarajućih zaliha. Mali kalendar koji je držao u rovovima tijekom svoje tromjesečne rotacije daje strašnu sliku. Dani su obilježavani nažvrljanim natpisima “Napad” i “Bježao iz obruča” ili s imenima suboraca poginulih u akciji. 27. kolovoza označen je jednostavno kao “najgori dan”. To je, rekao je, bilo kada je njihov položaj bio pod teškim artiljerijskim napadom, a jedan od njegovih prijatelja umro mu je na rukama.
“Nije bilo zaliha streljiva niti bespilotnih letjelica”, rekao je o situaciji krajem kolovoza. Ukrajinske snage su pokrenule napade, ali “naša artiljerija nije djelovala kao odgovor”. Ukrajinska protuofenziva ozbiljno je započela 6. rujna.
Ruski vojnik koji je tog dana bio u Harkivu rekao je Reutersu da je Ukrajina prvo topništvom napala ruske položaje. Do večeri su ih ukrajinske snage nadmašile. U tom trenutku je izdana zapovijed za povlačenje iz sela, rekao je. Bitka se nastavila. Između 6. i 8. rujna, precizni udari pogodili su zapovjedni centar u Balakliji. Ljovočkin, mještanin koji je ranije upravljao gradilištem, rekao je da je cijeli objekt izbio u plamenu. Iz ruševina su izvučeni deseci tijela ruskih vojnika, rekao je.
Video objavljen na društvenim mrežama 10. rujna prikazuje ukrajinske vojnike kako promatraju uništeni hangar u kojem su ruske snage držale svoja vozila. “Ovako izgleda rezultat rada HIMARS-a”, rekao je glas na ukrajinskom u videu.
Natalija i Viktor, stariji par koji živi manje od 300 metara od bunkera, rekli su da su čuli stalne ukrajinske udare u posljednjim danima okupacije. Kad su napadi prestali 8. rujna, par je vidio 30 vojnika, od kojih su mnogi bili ranjeni, kako šepaju po cesti u povlačenju. Dvoje drugih stanovnika reklo je da su vidjeli ruske vojnike kako bacaju oružje i napuštaju svoja vozila dok su bježali.
Tjednima nakon ruskog povlačenja, sve što je ostalo od stožera bio je krater i hrpa dokumenata. Iz hrpe izgorjele ruske opreme dizao se oblak dima.
Popov, zapovjednik snaga, u nekom je trenutku ozlijeđen i proveo je mjesec dana u bolnici, rekla je Reutersu njegova supruga. Rekla je da je u međuvremenu promaknut u čin generala i da će uskoro krenuti na novi zadatak. Nije otkrila gdje.
Danijel Prerad/VL/https://www.vecernji.hr/Hrvatsko nebo
