Joschka Fischer: Vrući i Hladni rat, klimatska kriza i dobrobit za čovječanstvo

Bivši njemački ministar vanjski poslova Joschka Fischer (Zeleni) upozorio je krajem kolovoza na četiri dimenzije svjetske krize: ratnu, novu hladnoratovsku, destabilizacijsku i klimatsku. „Ruska agresija zaista predstavlja prijetnju, ali poznatu, s kojom se znamo nositi. Porast temperatura, suha korita rijeka, razoreni okoliš, isušeni usjevi, akutni manjci energije i poremećaji industrijske proizvodnje nešto su drugo. Dugo vremena znamo kako ti problemi dolaze, ali nismo učinili ništa; učinkovit odgovor traži naime rastanak od prošlosti i sustavne promjene naših politika, gospodarstava i društava. Većina država ne želi raditi na takvu projektu.“ Prenosimo njegov prilog s Projecta Syndicate.

Svijet tetura od nevjerojatnog spoja kriza u kojem se nalazi ruski agresorski rat u Europi, aktualna pandemija COVID-19, poremećaji tržišta i lanaca dostave, inflacija, nesigurnost s hranom te sve morbidniji simptomi klimatskih promjena. Iako je svjetski poredak stvoren poslije Drugog svjetskog rata bio daleko od savršenog, barem je osiguravao stabilnost i brojne prilike za međunarodnu saradnju. No, čini se kako se sada sve raspada.

Rusija, velika nuklearna sila, napala je susjednu Ukrajinu bez ikakva razloga, neselektivno ubijajući one koje i dalje naziva “braćom“ i “sestrama“. Već šest mjeseci Kremlj vodi krvavu osvajačku kampanju, koja više odgovara 1940-im nego 2020-im.

Vrući i Hladni rat: krizne točke

A istok Evrope nije usamljen. Sablast rata – i sukob između dviju supersila 21. stoljeća – opsjeda Tajvanski tjesnac. Kina pojačava vojne prijetnje Tajvanu i tako povećava opasnost od izravnog oružanog sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Ne možemo zaboraviti ni Iran, koji marljivo radi na svom nuklearnom programu otkako je bivši američki predsjednik Donald Trump povukao SAD iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja g. 2018. Iran s nuklearnim naoružanjem predstavljao bi stalnu opasnost od rata u regiji koja je već supernabijena geopolitičkim tenzijama i nasiljem.

Istočna Europa, Tajvanski tjesnac i Bliski istok zajedno stvaraju trijadu izvanrednih opasnih kriza, koje remete post-hladnoratovski svjetski poredak i njegove osnovne principe nenasilja, međunarodne saradnje i ekonomske globalizacije. Primarni uživatelji takva poretka – Istočna Azija i zapadne razvijene ekonomije poput Njemačke – već osjećaju posljedice toga temeljitog razaranja. Poremećaji dostave i trgovine, te sve veća inflacija dokazi su nove ekonomske stvarnosti.

Zapad prestao biti nadmoćan i privlačan

Kada je raspad Sovjetskog saveza okončao Hladni rat i njegovu konfrontaciju suparničkih geopolitičkih blokova, Zapad je uspio iskoristiti svoju pobjedu jer se činilo kako ima atraktivan alternativan model za ponuditi. Njegova poruka postkomunističkim i drugim gospodarstvima u nastanku i razvoju bila je: “Samo pratite naš primjer. Tržišno gospodarstvo i demokracija donose napredak, razvoj i stabilnost.“

No, mimo Europske unije, Sjeverne Amerike i istočne Azije, ta formula nikada nije radila kako je obećano. Najveći gospodarski uspjesi bili su u mjestima poput Kine i Singapura, koji su prihvatili neke tržišne reforme, bez demokracije. A kada je g. 2008.izbila financijska kriza u SAD-u i brzo se proširila na ostatak svijeta, mnogi su počeli sumnjati u superiornost zapadnjačkog modela.

Sada se postavlja pitanje hoće li se novi rivaliteti velikih sila razviti u širu usustavljenu konfrontaciju između demokracije (SAD i Europa) i autoritarizma (Kina i Rusija). Prijeti li nam drugi Hladni rat? Mnogi dokazi upravo to pokazuju. No, situacija je danas daleko složenija i kompliciranija nego krajem 1940-ih, kada je počeo prvi Hladni rat. Novoj-staroj opasnosti od nasilnih sukoba (u Europi, istočnoj Aziji ili na Bliskom istoku) moraju se dodati i sve veće posljedice klimatskih promjena.

Ako žele pobijediti, zapadne demokracije morat će ponuditi nešto što će zaista koristiti svima

Kako su dokazali ovogodišnji toplinski valovi bez presedana i u Kini i u Europi, klimatska kriza pojačat će nove geopolitičke i ekonomske krize. Čovječanstvo više ne može sebi priuštiti ignoriranje ili odgađanje investiranja u klimatske prilagodbe i djelovanje, što iziskuje cjelovito preoblikovanje svjetskih industrijaliziranih društava.

Prvi Hladni rat na kraju je odlučen utrkom u nuklearnom naoružavanju i superiornošću zapadnog ekonomskog sustava. Novi će biti odlučen sposobnošću izgradnje pravednijeg globalnog poretka i rješavanja klimatske krize. Ako žele pobijediti, zapadne demokracije morat će ponuditi nešto što će zaista koristiti svima. Iako će vojno naoružanje ostati važno kao način odvraćanja potencijalnih protivnika, ključne odluke bit će donošene u drugim domenama.

Važno je imati u vidu, kada se govori o klimatskoj krizi, da ona nije tipična u povijesnom razvoju ljudskih društava. Dok se većine kriza događaju unutar postojećeg sustava i eventualno se vrate u okvire normalnosti, sada se suočavamo s krizom samog sustava. Sviđalo nam se to ili ne, nova realnost pred nama je; ona pokazuje kako ne će biti povratka na staro. Ljudsko razaranje okoliša i promjene klime isključuju kontinuitet bilo kojeg od postojećih modela.

Je li klima već prešla točku bez povratka?

Ruska agresija zaista predstavlja prijetnju, ali poznatu, s kojom se znamo nositi. Porast temperatura, suha korita rijeka, razoreni okoliš, isušeni usjevi, akutni manjci energije i poremećaji industrijske proizvodnje nešto su drugo. Dugo vremena znamo kako ti problemi dolaze, ali nismo uradili ništa; učinkovit odgovor traži naime rastanak od prošlosti i sustavne promjene naših politika, gospodarstava i društava.

Većina država ne želi raditi na takvu projektu. No, moramo se zapitati: Kada posljedice klimatske krize postanu tako bolno očite, hoćemo li i tada imati vremena za promjene? Ili je klima već prešla točku bez povratka i donijela novo vrelo doba, koje čini živote gorima gotovo svima nama?

Povezani sadržaj:

Šiljo: Mir u Ukrajini, stabilnost u Europi, neutralnost Ukrajine i Bjelorusije!

Joschka Fischer/Project Syndicate/Hrvatsko nebo