M. Prpa : Na majčin dan sjetimo se i VUKOVARSKE MAJKE Kate Šoljić

Kad neki mali grad poput Vukovara ima svoju – Vukovarsku Majku, a svoju majku nemaju niti znamenite europske i svjetske metropole, tada će se neupućeni namjernik upitati – o kakvoj se to majci radi? Mi bismo mu kazali da i mi ne znamo o kakvoj se to majci radi, ali znamo da naš grad heroj ima svoju majku koju svi volimo, koja je živa, i kad umre neće umrijeti, i dok god bude grada Vukovara mi ćemo je uvijek zvati  – Vukovarskom Majkom!

I kad tamo davno, negdje početkom sedmog stoljeća, prvi Hrvati dođoše prema Jadranu, među njima bjehu i dvije sestre Tuga i Buga. Buga je ubrzo umrla, i sjećamo se je tek po njenom imenu. A njena sestra Tuga, ne može umrijeti, ako i umre ubrzo se inkorporira u neku majku poput Vukovarske majke – Kate Šoljić. Ali mi smo ponosan i prkosan narod (prkosimo vjetru svakom)  i zato tu našu majku ne nazivamo Tugom, već – Vukovarskom Majkom!

Za Vučedolsku golubicu nikad sa sigurnošću ne znamo što i koga predstavlja, ali znamo da je na ovim prostorima simbol najstarije kulture – one vučedolske.

I za Vukovarsku  Majku isto nikad ne znamo što i koga predstavlja, ali znamo da je  simbol – najdublje rane u našem narodu, i to ne samo ovovijeke već one  tisućugodišnje, povijesne sve tamo od dolaska na ove prostore njenog reinkarnata – Tuge.

Ta naša Vukovarska Majka, kao obol slobode, za obranu Vukovara dade svoja – četiri sina. I zbog njena četiri sina, i sinova brojnih drugih majki – Grad Heroj VUKOVAR– zove se herojskim. I zato ga uvijek treba pisati velikim slovima.

Grad Vukovar nije veliki grad, ali je veliki Heroj. On je istovremeno i Staljingrad, i groza pustoši Hirošime ili Nagasakija. On je i naš novovijeki Siget. Sve je to mogao biti samo zbog toga – jer slobodarska Europa podnosi mrlje na svojoj savjesti, kao na najneosjetljivijem dijelu svoga tkiva. Doista! (Tamo gdje caruju licemjerne politike – nastaju groze pustoši gdje im nije mjesto)

A Vukovarskoj Majki oliti svegeneracijskoj hrvatskoj povijesnoj Tugi, u onome ratu kao mlađahnoj djevojci – pogubiše i četiri rođena brata. – I četiri rođena brata?! Dakle, Vukovarska Majka nije samo simbol žalosne majke za svojim sinovima, već je i simbol sestre Tuge za izgubljenom braćom.

A koliko ima takvih majki u povijesti našeg naroda, posebice u onoj iz prošlog dvadesetog stoljeća – to nitko ne zna. Ne zna ponajprije za to što se to ne može niti izbrojiti – i sve pada u zaborav. I zato moramo čuvati i njegovati simbol Vukovarske Majke, kao hrvatske Tuge koja simbolizira i sve povijesne majke koje su izgubile svoje sinove, koja simbolizira i sve povijesne sestre koje su izgubile svoju braću.

Počesto se pitam – kakav smo mi to narod koji tako olako prelazi preko svojih bezbrojnih žrtava? Gdje god se zakopa, naiđe se na kosti mučenika, oni koji su bili identični nama, imali svoje obitelji, svoju djecu, svoju vjeru, svoje nade, strepnje i boli, bili puni volje za život, ali ih je usud nesretne politike doveo među mučenike, među umrle i to u broju kojeg ljudski mozak teško može i shvatiti.

A ljudi se igraju politike i političara – a potpuno tome nedorasli, a ne znaju da je politika  opasan zanat i da se greške u politici ne praštaju, i da su posljedice političke greške nemilosrdne, okrutne, brutalne i uništavajuće. Ako se i u što ne bi smjeli upuštati  amateri željni vlasti – to je politika. I kad se vlast dade urni za glasanje – pa makar i na najdemokratskijim izborima – zemlja može izgubiti slobodu.

A naša Vučedolska golubica, naša Vukovarska Majka – ostat će simbol ustrajnosti, majčinske snage, neuništivosti i nepobjedivosti naroda koji ima takve majke i sestre, koji ima tako duboke kršćanske mučeničke korijene. Doista! I slobodan sam ovdje uzeti sebi za pravo da u ime cijelog hrvatskog naroda izgovorim – Vukovarska i hrvatska majko, Kate – veliko ti – HVALA!

 Mile Prpa/Hr Svijet//Hrvatsko nebo