FB komentari : Da sam ja na mjestu…..

Da sam ja na mjestu g. anemičnog:

– Ja jučer u Austriji s njihovim kancelarom ne bih drvio o “zapadnom Balkanu”. Radije bih spomenuo Višegradsku skupinu. Ja sam potpuno uvjeren da ljudi s kojima sam imao čast služiti Domovini, i koji su poginuli za Domovinu, nisu ginuli da se ponovo nađemo u nekoj vrsti jugoslavije, bez obzira zvala se ona 5+1-1, jugosfera, zapadni Balkan ili treća jugoslavija.

Da sam ja na mjestu g. anemičnog:

– Ja bih smijenio Grubišu s mjesta veleposlanika u Italiji, smijenio bih Goldsteina s mjesta veleposlanika u Parizu, smijenio bih Grdešića s mjesta veleposlanika u Londonu, smijenio bih Paru s mjesta veleposlanika u Washingtonu.

Kako?

Ja postanem premijer danas u 12. 00. U 12.01 Goldstein više nije veleposlanik Republike Hrvatske u Francuskoj. Razlog: Ivo Goldstein rekao je, u više navrata, da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH. A to je čista laž. Možda ja nisam u pravu, ali ako netko laže s ciljem da našteti državi koju zastupa u inozemstvu, taj mi se ne čini kao idealna osoba za vršenje dužnosti veleposlanika.
Sve isto vrijedi i za ostalu trojicu.

Da sam ja na mjestu g. anemičnog:

– Nikad ne bih na mjesto ministrice kulture postavio osobu koja potpiše odluku da su zbirke dokumenata koje je producirao general Slobodan Praljak brošure kako bi se na njih udario porez, dok u isto vrijeme ta ista osoba potpisuje odluku kojom se knjiga Snježane Kordić pod naslovom “Jezik i nacionalizam”, a koja negira postojanje hrvatskog jezika, financira sredstvima poreznih obveznika.

Da sam ja na mjestu g. anemičnog:

– Ja bih počeo graditi LNG terminal u Omišlju. Ne sutra, ne danas nego jučer!

Kako?

Lijepo, ovi koji trebaju iskopati dođu s bagerima, kamionima i ostalim sredstvima i iskopaju što imaju iskopati. Ovi koji vare dođu s aparatima za varenje i zavare one oplate koje se trebaju zavariti, i nakon toga počinje sklapanje.

1995. godine u kasno proljeće stojimo na Lipovom vrhu na Velebitu. Ispod nas je brdo Ledenik. Dolje su doktor Franjo Tuđman, Jure Radić i s njima svita. Kopa se tunel. Bujančev heroj Čačić kaže da će se tamo “saditi šampinjoni”. Ja nemam u to vrijeme blagog pojma o politici, ali me zanima, kako će taj tunel, i onaj kojeg kopaju pod Tulovim gredama izaći na drugu stranu kad nju drže četnici? Ali, Francek je znao da ćemo mi to osloboditi. Kad-tad. Samo je čekao pravi trenutak da izda zapovijed da se to oslobodi. Ali dok se to čeka, ne gubi se vrijeme, ne šeće se okolo, ne razgovara se o zapadnim Balkanima i jugosferama, ne uguzuje se trećerazrednim EU-činovnicima, nego se kopa. Radi se. Ne gubi se vrijeme.

Energični i odlučni Francek.

Anemični Aleksandar (ako je vjerovati Šeksu na hrpi promila da se on tako zove, jer neki kažu da se zove Andrej):

Nebo i zemlja!

Partijski vojnici, mentalne jugoslavenčine i komunjare reći će mi da sam ja komunjara, jugoslaven i udbaš jer se usudim tako razmišljati.

Odluku o tome tko je u toj priči jugoslaven, komunjara i udbaš donosiš ti koji ovo čitaš.

Ja neću nikome nametati tko će donijeti kakvu odluku.

Jer, osobno, mislim da nisam ni komunjara, ni jugoslaven ni udbaš, ni da imam totalitarni mentalni sklop.

FB komentar/Hrvatsko nebo