Plenković je bio u pravu – Vlada ne može biti talac jednog čovjeka , Petrova!
Plenković je smogao hrabrosti za ono za što Orešković nije, pa zato Orešković više nije premjer. Ucjenjivačka strategija Bože Petrova prolazila je od studenog 2015, kad se Most pojavio na nacionalnoj političkoj sceni. Ovaj put nije prošla: Plenković je po prvi put pokazao odlučnost da se ne da ucjenjivati, i nije pogriješio.
Jer, da je sad popustio Petrovu, ovaj bi ga vječno ucjenjivao. Ovako, praktički je poslao Božu natrag doma u Metković. Tri ministra iz interesne skupine Most – ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, ministar pravosuđa Ante Šprlje te ministar zaštite okoliša i energije Slaven Dobrović, smijenjeni su odlukom premijera Plenkovića. Razlog je što je Božo Petrov, kao i lani, odlučio da mu se jedan ministar iz one druge stranke koja čini vladu ne sviđa pa ga je odlučio maknuti, po sličnom receptu kao i Karamarka lani. Razlog je ovaj put što je Marić radio kao direktor u Agrokoru prije nego je ušao u Vladu kao vanstranački ministar.
Zanimljivo je da je čistunac Petrov zaboravio na aferu “Grizli”, u kojoj su tri njegova ministra – ovi koji su sad smijenjeni – uhvaćeni s prstima u pekmezu, tj. doslovce u prodaji usluga policije i pravosuđa jednom stranom mešetaru, koji bi se tako riješio suparnika! To je nešto za što se u ozbiljnim državama ne daje ostavka, nego se ide ravno u zatvor, a nisu niti negirali da su to uradili! Samo su tvrdili da to, eto, nije nezakonito. Isto tako je zanimljivo da je Petrov duhovni otac Lex Agrokora, on je prvi spomenuo nacionalizaciju tvrtke, što je kasnije i urađeno. Optuživati Marića za spašavanje Todorića a donijeti jedan zakon, i glasati za njega, kojim je efektivno država preuzela sve dugove jedne privatne kompanije – koji, da se razumijemo, ionako ne bi došli na naplatu Todoriću jer on nije nikom ništa dužan, Agrokor jest, a Agrokor je dioničko društvo i dioničari ne odgovaraju osobnom imovinom za dugove društva nigdje u svijetu, ali ne bi ni državi, već bi ulagači i banke izgubili uloženo – je krajnje licemjerno!
Usto, licemjeran je i Premijer – lani je, kad je Petrov po istom obrascu smjenjivao Karamarka, stao na stranu Bože Petrova, rekavši kako “stranka ne može biti talac jednog čovjeka”. Tada sam napisao da će se stranka time upravo dovesti u situaciju da bude talac jednog čovjeka koji ni nije član te stranke – Bože Petrova. Jer, neovisno o onom što su Karamarku i sad Mariću stavljali na dušu, a u biti su tek iskoristili situaciju da se riješe nekog tko im jednostavno nije po volji i zaradili koji politički bod u javnosti koja zbog Agrokora traži glave, Mostovci su svojim ponašanjem u ta dva slučaja pokazali da ne razumiju pravila ponašanja koja važe u politici. Jedno od prvih je: po tuđoj stranci se ne kadrovira! Naročito ne ako ste s njima u koaliciji! S te strane je Plenković apsolutno i potpuno pravu kad kaže da u Vladi nema mjesta onima koji glasaju protiv odluka te iste Vlade. “To je odnos povjerenja. Ukoliko ja kao predsjednik Vlade predložim inicijativu onda očekujem kolegijalan stav koalicijskih partnera i ministara u vladi. Toga danas nije bilo i prijeđena je granica iz kojeg se iz povjerenja prelazi u nepovjerenje. I tu za mene više nema dilema”, izjavio je danas Plenković.
Mostovci pak nisu uopće u pravu kad govore kako “situacija nije ista jer je lani stranka (HDZ) rušila vlastitog premijera”. Orešković nije bio premijer iz redova HDZ-a, njega je nametnuo Most jer nije htio Karamarka za premijera. On je tu popustio, i jako pogriješio: time je sam sebi iskopao politički grob. Kad jednom tako popustite, morat ćete uvijek ubuduće. Postat ćete žrtvom. Karamarko je trebao tada ići na nove izbore ako Most nije pristajao na to da on bude premijer, sve drugo ga je moralo dovesti u poziciju gubitnika. Orešković je pogriješio kad je stao na stranu Petrova, što je i njega koštalo političke karijere, jer je time pokazao da ga se može ucjenjivati i zastrašivati. Plenković, ma kako možda bio licemjer, i ma kako bi mu možda bilo lakše bez Marića, s političkog aspekta postupa posve ispravno: On je šef vlade. Ako se ne bi ponašao tako, ako bi dozvolio da njegov autoritet potkopavaju podređeni mu, došao bi brzo u situaciju da ne vlada ni strankom ni državom. Davno je politologija kao znanost, uostalom, utvrdila kako to ide. Most se postavlja ucjenjivački, i to u politici nikom ne smijete dozvoliti ako mislite opstati. Pa i uz rizik novih izbora. I njihovog gubitka.
A što se Marića tiče, jasno da je on postao teret u danoj situaciji s Agrokorom Plenkoviću, ali on se s tim teretom odlučio nositi – dok Orešković u slučaju Karamarka nije. “Sukob interesa” je u oba slučaja u osnovi izmišljen, iako to u ovom slučaju i nije najbitnije. Da je i postojao, sukob interesa se u praksi rješava time da jednostavno date ostavku na privatni poslovni odnos koji je u suprotnosti s vašom javnom funkcijom, i nije krivično djelo.
Jer, prestankom rada u jednoj tvrtki vama prestaje i interesna povezanost s tom tvrtkom, time automatski i prestaje sukob interesa. U slučaju Karamarka sukob je bio još nakaradniji, njegova tada buduća supruga je bila u poslovnom odnosu s tvrtkom koja je bila u poslovnom odnosu s MOL-om, prije nego je uopće došlo do pokretanja arbitraže. I raskinula taj poslovni odnos prije nego je njen suprug ušao u vladu. Gdje je tu sukob interesa? Po tumačenju povjerenstva, u tome što je Karamarko bio osobni prijatelj s Jozom Petrovićem, lobistom MOL-a, pa je stoga doživotno u sukobu interesa i ne može biti u vladi ako vlada ikad dođe u sukob s MOL-om. Da ne govorimo da bi nagodba s MOL-om koju je Karamarko zagovarao uštedjela zemlji milijarde i milijarde kuna – gubitak arbitraže u Washingtonu mogao bi nas koštati i desetak milijardi kuna! A gotovo je siguran.
Zanimljivo je da Mostu sukob interesa, stvaran ili ne, nije smetao kod Martine Dalić i Nine Obuljen-Koržinek, koja je bila kuhana i pečena s Hribarom i HAVC-om i dobri su osobni prijatelji. Ukoliko je postojao sukob interesa kod Karamarka i Marića, postojao je svakako i kod Nine Obuljen-Koržinek. No, ovaj put su na priču o sukobu interesa nadovezali priču o tome da je Marić morao znati za “nepravilnosti” u Agrokoru! A za isto su u svom demagoškom stilu optužili i guvernera HNB-a, Vujčića, koji im je lijepo objasnio da su oni Vladu obavijestili o situaciji s Agrokorom, i da su usto naredili domaćim bankama da smanje izloženost prema Agrokoru, tj. da ga prestanu kreditirati kako sebe ne bi ugrozili. A za to gdje se Agrokor zadužuju izvan Hrvatske oni ionako nisu nadležni, niti ikog mogu spriječiti da im posuđuje novac niti imaju ovlasti spriječiti Agrokor da posuđuje novac od bilo koga.
Naravno, ako je Vujčić izvijestio Vladu o tome kako stoje stvari s Agrokorom, a ne sumnjam niti najmanje da jest i da govori istinu, onda je i Petrov znao kakva je situacija u Agrokoru jednako kao i Marić. To su, uostalom, već preko pola godine znali svi. Oni sad kažu da je Marić “morao znati za nepravilnosti u Agrokoru!” Ako Božo i drugovi misle da je bilo kriminala u Agrokoru, onda ne treba prozivati Marića, nego pitati svoje ministre Šprlju i Orepića, koji drže pravosuđe i policiju, zašto nisu proveli istragu i podigli optužnice? Nepravilnosti u Agrokoru, koje crne “nepravilnosti”, to je komunistički vokabular! Tvrtka je banrkotirala, to nisu nikakve nepravilnosti nego jednostavno loš poslovni model. Ne tvrdim da nije bilo nepravilnosti ili izviješća koja su prikrivala stanje stvari. Ako je bilo, neka dignu optužnice, ukoliko postoje elementi krivičnog djela! Ali i tu bi Marića teško zakačili, jer on nije bio u upravi koncerna. Marić je pomogao Agrokoru da dobije kredit od HBOR-a? A što sad radi Ramljak nego žica okolo kredite za Agrokor? Koliko znam, formalno pravno Todorić je još uvijek vlasnik Agrokora.
Usto, zašto Orepić nije podnio ostavku kad je izbio skandal s pljačkom zlata u policiji kad je okrivljen njegov proteže? I to kadar koji nikad nije ni trebao ni ulični pozornik, kamoli šef kriminalističke u Zagrebu! Što je na kraju bilo s Dolačkim? Nemamo pojma! Ministar mudro šuti već godinu dana o tome! Karamarko mu je govorio da treba smijeniti “policiju u policiji”, kadrove od povjerenja koje je postavio Ranko Ostojić: Orepić je to odbio, a trebao je znati što se u policiji događa, kao i Marić što se događa u Agrokoru! Samo što Marić u Agrokoru kao ministar nije mogao raditi smjene niti im se petljati u poslovanje jer je to privatna kompanija, a Orepić u policiji jest!
Božo Petrov je isto tako trebao znati što se događa s arbitražom INA MOL – to jest da ćemo je izgubiti i da treba ići na sporazum s Mađarima. Kasnije je okrenuo priču na “tko je špijunčinu Karamarka brifirao?” A tko bi ga trebao brifirati, svatko tko prati abritration journal na internetu je mogao znati kako će to završiti, i tko malo prati situaciju uopće! Koji je njegov izgovor da nije znao što se događa s arbitražom? Koji je njegov izgovor da nije znao što se događa s Agrokorom, preko godinu dana sjedi u vladi, Narodna banka je slala izvješća u vladu! On dakle nije imao pojma ni o čemu, kako ni inače nema, pa sad pita što su drugi i odakle znali! Nije pitanje što su oni znali, nego što on kao potpredsjednik Vlade i predsjednik Sabora nije znao, a trebao je znati!
Kvaka nije u sukobu interesa niti u tome što je Marić znao, a što ne. Što god da je znao, ionako nije Vlada tu nije mogla ništa – Agrokor je privatna kompanija, odnosno to je bio dok god nije izglasan Lex Agrokor. Kojeg je zamislio i podržao upravo Most, a Lex Agrokor je taj koji je nanio štetu Hrvaskoj, nepopravljivu, ne Todorić. A ne može baš ništa ni sad, kad sve zna, jer ionako nemaju novca za spašavanje Agrokora, kojem će trebati pola milijarde eura kredita za normalno poslovanje do kraja ove godine i još miljarda za restrukturiranje. A tek nagodinu na naplatu dolaze prve rate kredita! Ako postoji odgovornost Marića za bilo što – nije jasno za što uopće – onda neka se to utvrdi, pa onda ide sa zahtjevom za odstrel. Ali svakako postoji odgovornost i Plenkovića i Petrova za posljedice Lex Agrokora.
Mostovci su ti koji se ne ponašaju spram većeg koalicijskog partnera odgovorno, već ucjenjivačko-populistički kako bi ostvarili svoje sitne političke probitke, a s takvima se ne može biti u zajedničkoj vlasti. Plenković je pokazao da se ne da ucjenjivati, i to je vjerojatno prva dobra stvar koju je napravio otkad je premijer. Što se Mosta tiče, sad je valjda jasno da je to kupina ucjenjivača nesposobnih uraditi bilo što. Marić je neovisno o tome što se događa s Agrokorom,pokazao da je vjerojatno najsposobniji ministar u vladi, a kakvi su rezultati Šprlje i Orepića? Most bi sjedio u vladi, ali bi isto tako redovito podržavao oporbu kad ista zatraži izglasavanje nepovjerenja kolegi iz Vlade! To ne može tako ići. Ne možete sjediti u vlasti a ponašati se kao da ste vječno u oporbi!
Marcel Holjevac/Dnevno .hr/ http://www.dnevno.hr/Hrvatsko nebo