Koje li drskosti: povjesničar Goldstein udara na bl. Alojzija Stepinca!

Vrijeme:4 min, 30 sec

 

Ivo Goldstein, povjesničar, bivši veleposlanik u Francuskoj koji je u veleposlanstvu na zidu stavio sliku sveca “antifašističke crkve” Josipa Broza Tita i navodno Milanovićev kandidat za veleposlanika u Grčkoj, izjavio je za Jutarnji list od 26. veljača 2022. ovo: “Crkva se direktno uključila u provedbu holokausta, Stepinac nije bio protiv antisemitske odredbe”. 

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/crkva-se-direktno-ukljucila-u-provedbu-holokausta-stepinac-nije-bio-protiv-antisemitske-odredbe-15163428

 

Ivan Pavao II., svetac Katoličke crkve, u propovijedi na svečanome euharistijskom slavlju proglašenja blaženim sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. rekao je ovo:

„‘Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod’ (Iv 12,24). Prepuni smo danas radosti u zajedničkom zahvaljivanju Bogu za novi plod svetosti što ga hrvatska zemlja pruža Crkvi u osobi mučenika Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala svete Rimske crkve“. 

U toj istoj propovijedi iznio je i sljedeće ocjene i tumačenja:

Ovo je povijesni događaj u životu Crkve i vaše nacije. Podnijevši u svojemu tijelu i duhu okrutnosti komunističkoga sustava, jedan od istaknutih likova Katoličke crkve, zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac sada se povjerava sjećanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjima mučeništva.“

“‘Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom’ (Iv 12,24.26). Dobri je Pastir za blaženoga Alojzija Stepinca bio jedini Učitelj: Kristov je primjer sve do kraja nadahnjivao njegovo ponašanje te je položio i život za stado, koje mu je bilo povjereno u posebno teškom povijesnom razdoblju.“ 

“U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. U njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled ištući njegov zagovor.“

“Znakovite su u vezi s tim riječi što ih je novi blaženik izgovorio 1943. u vrijeme Drugoga svjetskog rata kada je Europa bila pritiješnjena nečuvenim nasiljem: ‘Kakav poredak zastupa Katolička crkva, kad se danas cijeli svijet bori za novi poredak? Mi, osuđujući sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve paleže mirnih sela, sva zatiranja sirotinjskih žuljeva… odgovaramo ovako: Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star koliko i deset zapovijedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru, nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga.’“

„‘Oče, proslavi ime svoje!’ (Iv 12,24.28). Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati. Evo glavnih točaka: vjera u Boga, poštovanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik. Dobro je znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju negoli izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi.“

Tko je god u nedjelju, 27. veljače bio na misi, iz evanđelja po Luki čuo je i ove Isusove riječi: “Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.”

Tko je tu dobar, a tko zao, odgovor prepuštamo čitateljima. 

Nema ni potrebe da ulazimo u povijesne provjere Goldsteinovih tvrdnja. Kao povjesničar, on nije stručnjak čija bismo otkrića i tumačenja povijesnih činjenica imali zbog čega posebno cijeniti niti nas njegova posvjedočena historiografska pristranost, selektivnost, reduktivnost i površnost obvezuje da ga uzimamo ozbiljno. Zabilježeno je i svjedočanstvo njegova davnog profesora povijesti na Fakultetu o njegovu izmišljanju nepostojećeg povijesnog izvora. 

Čovjek kojemu su širom otvorena vrata u javne i druge medije iskaljuje svoj bijes nad običnim ljudima i fizički nasrće na njih kada mu na običnoj tribini u čemu protuslove, kao što su to kamere zabilježile prije godinu-dvije u Novinarskom domu u Zagrebu. On je takav tip da ne tuži one koji su ga kao povjesničara raskrinkali i istresli iz prevelikih mu cipela povjesničara, k tomu i nesuđenog akademika. Ali zato vreba kako bi bez prethodnog zahtjeva da se što ispravi u mediju u kojemu je neki članak objavljen tužio publicista ili kolegu povjesničara za kakav nehotičan previd, lapsus, a ponajviše za njemu neugodnu kritičku i argumentiranu ocjenu o njegovim historičarskim „otkrićima“, stereotipima i dvostrukim  mjerilima kojima se služi kada se bavi ratnim, poratnim i mirnodopskim zločinima. 

Daran Darko Bašić: Goldsteinova „drobilica kostiju“ i on kao „drobilica“ o povijesti

A to što je kao profesor novije hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu cijelo vrijeme uključen po medijima i u javnim nastupima u kvazihistoričarski i prigodničarski i politikantski aktivizam, usmjeren protiv nekih pojava isključivo u Hrvatstvu s ciljem novog okrivljivanja, i što se služi klišejima i metodama neojugoslavenske, neokomunističke i srboljubne političke škole svjedoči najbolje i o njemu i o njegovu Fakultetu i o snagama koje ga uzdižu i daju mu medijski prostor da bi pred čitavom hrvatskom javnošću osporavao sad ovo, sad ono, pa tako i one spoznaje o nadbiskupu i hrvatskom blaženiku Stepincu do kojih su ponajbolji domaći stručnjaci za to razdoblje i vrsni poznavatelji Holokausta i okolnosti koje su tada vladale u Europi i u NDH, i unutar svjetskog židovstva, stručnjaci naime s neusporedivo više i povjesničarskog i drugog autoriteta te nedvojbeno veće vjerodostojnosti od njega, već davno, a neki, eventualno, tek nedavno došli. 

 

M. O./Hrvatsko nebo