Z. Miliša: Kada će Zadar dobiti Centar za mlade i zašto nipošto ne treba mijenjati naziv?

  Trebao bi se donijeti model centra za mlade koji zadovoljava šire potrebe mladih

Zlatko Miliša, nekadašnji predsjednik udruge CINAZ, inicijator osnivanja Centra za mlade u Zadru, obrazlaže da su potrebe mladih daleko šire od kulturnih potreba te navodi koji bi sve sadržaji trebali biti zastupljeni u Centru za mlade i u drugim gradovima i općinama.

Upravni odjel za EU fondove grada Zadra naručitelj je istraživanja koje su realizirali nekoliko sociologa sa Sveučilišta u Zadru. Realizaciju istraživanja u kojemu su istraživali mišljenja srednjoškolaca i predstavnika civilnog sektora vodili su doc. dr. sc. Krešimir Krolo i izv. prof. dr. sc. Željka Tonković. U studenom 2012. Ana Žuvela, Krešimir Krolo i Željka Tonković izradili su i nacrt dokumenta odnosno smjernice za rad budućeg Centra, a(li) i njihov prijedlog promjne naziva istoga. Na kraju dokumenta navode dvadesetak izvora literature, a od toga polovinu vlastitih. Mislim da (i) ovaj podatak puno govori. No, to kao i njihovo istraživanje nije predmet ovog osvrta. Po njihovim sugestijama budući centar za mlade bi se zvao Centar za umjetnost i kulturu. Mislim da je taj naziv neadekvatan zbog sljedeća četiri razloga….

Prvo, zato što Gradska knjižnica već godinama sjajno promovira djelatnosti iz oblasti kulture pa ne znam zašto duplirati aktivnosti na istom mjestu?!

Drugo, mladi vape za izvannastavnim odnosno izvanškolskim te preventivnim aktivnostima, a postoje sjajni stručnjaci u radu s mladima sa Sveučilišta u Zadru te osnovnih i srednjih škola. Pored toga, tamo bi se okupljali mladi kreativci iz različitih oblasti slobodnovremenskih aktivnosti, koje naravno ne isključiju oblast kulture!

Treće, i međunarodna iskustva nas upućuju da su centri za mlade prihvatljiviji od naziva Centra za umjetnost i kulturu. U zapadnim europskim zemljama za mlade postoje posebna ministarstva koja se bave isključivo njihovim problemima, pod nazivima “kuće za mlade”, “savjetodavne agencije mladih”, “službe za mlade” i slično. U našoj monografiji smo iznosili poticajne primjere iz inozemstva, na primjer susjedne Slovenije, a ovdje izdvajam primjer iz Francuske…

Francuska iskustva s preko 600 Kuća za mlade i kulturu

U Francuskoj godinama postoji Ministarstvo mladeži i športa (Ministère jeunesse et sport). Danas u cijeloj Francuskoj postoji više od 600 kuća za mlade. Francuski ministri zaduženi za nacionalni odgoj (Education Nationale) poticanjem ovakvih ustanova su stvorili koncept kojim su mladima omogućili kreiranje (sa stručnjacima različitih profila) najvažnije slobodnovremenske aktivnosti djece i mladih. Njihova lokacija je povezana uz neke sportske i kulturne ustanove čime dobivavaju na privlačnosti. Sve se to idealno ukapa u aktivnosti Gradske knjižnice i obližnjih objekata za sportsku rekreaciju u Zadru.

Četvrto, kao pedagog godinama upozoravam na odgojnu atrofiju škole. Jer, ključni je problem kada uočimo da su vrijednosti altruizma, solidarnosti i empatije nisko vrednovane među mladima. Ova aktivnost bi trebala postati jedan od prioriteta u budućem Centru. O tome vidjeti šire u.: Miliša, Z., Dević J. i Perić, I., (2015), Kriza vrijednosti kao kriza odgoja, Mostariensia, br. 19. (Izvorni znanstveni rad).

Kulturne potrebe su samo jedan dio potreba mladih

Predlagači s Odjela za sociologiju smatraju da je glavni problem “nadilaženje neadekvatnih uvjeta rada nezavisne kulturne scene u gradu Zadru”. Na osnovi sociološkog istraživanja oni su se odredili samo na kulturne potrebe mladih na području grada Zadra što je nedostatno za šire sagledavanje interesa, potreba i preferencija mladih, ali ne i djece! To su tek neki razlozi zašto nisam za naziv Centra za suvremenu kulturu, umjetnost i mlade!

Kolege Krolo i Tonković nisu ispitivali mišljenja učenika osnovnih škola! Autori tog novog ispitivanja su tek spomenuli jedno naše istraživanje (na najmanjem uzorku ispitanika) kojeg ne smatraju relevantnim jer je po njima zastarjelo pa se pozivaju, naravno, na rezultate svojih istraživanja samo jer su novijeg datuma. Napominjem da sam 2007. Godine u opsežnom istraživanju s kolegicama prof. dr. sc. Anom Proroković i prof. dr. sc. Vesnicom Mlinarević došao do podatka da je kod mladih najzastupljenija slobodnovremenska orijentacija dokoličarenje (gledanje televizije, “surfanje” po internetu, slušanje radija, čitanje revija, časopisa, novina, sve do izležavanja ili lutanja po gradu, trgovačkim centrima i sl.), potom orijentacija na zabavu (odlazak na koncerte, izlazak u diskoklubove, odlazak na kućne zabave), obiteljska orijentacija (odlazak u crkvu, sudjelovanje u tradicijskim igrama, tj. u obiteljskim igrama, i briga o kućnim ljubimcima), orijentacija na sport (aktivno, rekreativno bavljenje sportom, odlazak na sportske priredbe) i kao posljednja – kulturna orijentacija (odlazak u kazalište, posjet izložbama, čitanje knjiga, polaženje tečajeva…) [iz znanstevnog istraživanja: Miliša, Z., Mlinarević, V. i Proroković, A. 2007.g. “Slobodno vrijeme mladih u procesima modernizacije”].

I rezultati anketnog istraživanja kulturnih potreba mladih 2019. kojeg su realizirali Tonković i Krolo, (ali samo na uzorku učenika/ca srednjih škola grada Zadra te studenta/ica Sveučilišta u Zadru su pokazali da većina učenika srednjih škola, osobito strukovnih smjerova, pokazuje vrlo slab interes za kulturne sadržaje. Dakle i to anketiranje je samo potrvrdilo rezlutate našeg istraživanja.

Rezultati istraživanja (Tonković i Krolo, 2020.) sugeriraju zaključak da većina sudionika (ali samo) s nezavisne kulturne scene nije suglasna s nazivom Centar za mlade, zbog potencijalnog isključivanja drugih dobnih skupina.

Upravo suprotno moja je primjedba da su kulturne potrebe samo jedan dio potreba mladih, a koji iskučuje pučkoškolce. Navoditi u istom istraživanju da dio “sugovornika smatra kako se kroz naziv Centar za mlade provlači konotacija „paternalističkog“ i „nadzornog“ je simplificiranje ili prejudiciranje istog mišljenja koje sami autori imaju!

Dok sam bio predsjednik Urduge, (i u praktičnoj provedbi) okupili smo struku iz različitih područja i interdisciplinarmo pristupili istraživanjima u konkretnom radu s mladima. Istraživanja treba voditi skup stručnjaka različitih profila, a ne samo nekoliko jednih te istih sociologa dok se zaobilaze na primjer psiholozi koji su znantno kompetentiji od njih u metodologiji znanstveno – istraživačkog rada.

Ne slažem se s inicijativom da bi Centar trebao ići isključivo u smjeru kulture. Trebao bi se donijeti model centra za mlade koji zadovoljava šire potrebe mladih.

Pored svega navedenog Zadar ima iznimno široko razvijene kulturne i sportske aktivnosti u različitim institucijama kao i civilnom sektoru, od onih u vlasništvu Grada Zadra: Znanstvena i Gradska knjižnica Zadar; Koncertni ured Zadar i Hrvatsko narodno kazalište do Narodnog muzeja, u vlasništvu Zadarske županije Kazalište lutaka Zadar, Narodni muzej, Muzej antičkog stakla, Arheološki muzej itd. U oblasti kulture evidentirano je 118 organizacija civilnog društva!

Napominjem da je stožer kulturnog događanja Gradska knjižnica – ogledni primjer u radu s mladima! Zato nije slučajno što je predgovor za našu knjigu „Zašto Zadru treba Centar za mlade“ napisao ondašnji ravnatelj Gradske knjižnice, mr. sc. Ivan Pehar. Radionice udruge CINAZ, a temeljem prethodno ispitivanih interesa mladih grada Zadra, u vrijeme dok sam ja bio predsjednik Udruge su funkcionirale: 1. Radionica profesionalnog razvoja, 2. Ispitivanje javnog mišljenja i preferencija mladih, 3. Međunarodna suradnja mladih, 4. Novinarska radionica, 5. Odgovorno roditeljstvo, 6. Savjetovalište za mlade, 7. Osnove spolnog odgoja, 8. Filmski studio, 9. Plesni studio, 10. Pomagački rad za studente, 11. Vršnjak pomagač za osnovne i srednje škole, 12. Prevencija nasilja nad i među mladima, 13. Radionica za kritičko razmišljanje, 14. Dramski studio, 15. Umjetnička radionica, 16. Šahovska radionica, 17. Škola u prirodi, 18. Umjetnička radionica i 19. Organizacija tribina i okruglih stolova. Ove radionice vodili su stručnjaci s kojima su djeca i mladi bili iznimno zadovoljni.

Autori druge monografije „Izvanškolske potrebe mladih grada Zadra“ su prof. dr. sc. Mira Klarin, prof. dr. sc. Zlatko Miliša, izv. prof. dr. sc. Jasmina Vrkić Dimić i suradnici (232 stranice). U njoj smo ispitivali, između ostaloga i pitanje krize identiteta mladih, a u drugim monografijama smo detaljno opisivali kako do stjecanja kritičkog mišljenja i medijskih kompetencija. Jedna knjiga je objavljena i na engleskom jeziku: Miliša, Z., Tolić, M. (2012). How to acquire media competences? – Examples of prevention projects, Saarbrücken: LAP LAMBERT Academic Publishing GmbH & Co. KG (107 stranica), a u drugoj smo (između drugih aktualnih pitanja) dali konktetne upute za naš nacionalni projekt „Deset dana bez ekrana“ kao i istraživanja o antidruštvenosti društvenih mreža Miliša, Z. i suradnici (2012). Tamna strana ekrana. Varaždin: TIVA- Tiskara Varaždin, (302 stranice).

Kada bi centri za mlade bili obligatorni za sve općine i gradove u Hrvatskoj onda bi svi mladi znali gdje je glavni punkt mlade generacije. Ovdje napominjem da se u Nacionalnoj strategiji za mlade, koju je usvojila Vlada RH u siječnju 2003. godine, preporučuje jedinicama lokalne samouprave osnivanje takvih centara. Međutim to je ostalo mrtvo slovo na papiru. Centri za mlade bi (kojih Hrvatskoj ima svega desetak) trebali biti sa svoijim sadržajima komplementarni strateškim načelima zdravih gradova: multisektorski pristup i aktivna participacija mladih. Projekti “Zdravih gradova” afirmiraju holistički pristup, ukazujući na međuzavisnost fizičke, duševne, socijalne i duhovne dimenzije. Ovaj se proces zajedničkog djelovanja na poboljšanju zdravlja označuje terminom “intersektorsko ili međuresorsko djelovanje”. (Vidjeti dokument WHO-a “Zdravlje za sve za 21 stoljeće”, eng. Health for All for 21st Century; World Health Organization, Regional Office for Europe, Copenhagen).

Zaključne misli

Napominjem da sam još 2010. pokrenuo incijativu da Zadar dobije Centar za mlade. Gradske vlasti su godinama nalazile izlike za realizaciju tog projekta. A kada su deklarativno dali svoju suglasnost, podržao sam njihovu ideju da Centar funkcionalno bude u sklopu Gradske knjižnice Zadar, koja je još od ranijeg ravatelja Ivana Pehara postala “magnet” i/ili utočištem mladih po brojnim kulturnim aktivnostima.

Neovisno o tome koliko sam godinama apelirao na savjest gradskih vlasti zbog stalnog prolongiranja u realizaciji tog elaborata i ujedno molio da konačno definiraju prioritete i tko će tamo raditi, ostaje moja bojazan da o sudbini Centra za mlade odlučuje skupina svjetonazorskih istomišljenika.

Mislim da se zna tko zapravo radi s mladima u gradu i kad bude tražio partnere za Centar neće biti nikakav problem naći najbolje od najboljih. Sadašnja predsjednica CINAZ-a trenutno radi na velikom EU projektu “Mreža za aktivaciju mladih”, angažirana je u izradi nacionalnih smjernica za prostore, aktivnosti i usluge za mlade (među njima i centre za mlade) i za informativni rad s mladima, a uz nju brojni sručnjaci iz CINAZ-a imaju bogato iskustvo te višegodišnje rezultate u radu s mladima.

Nedopustivo je da je prvotna ideja o centru za mlade otišla u drugom smjeru prema tzv. “kulturno umjetničkim centru”, bez jasne perspekrive što će se sve obuhvati. Do danas nedostaju relevantne informacije za javnost: tko određuje naziv Centra, njegov cilj, prioritete kao i sadržaj rada!?

U našim knjigama navodimo razloge zbog kojih bi svaka općina i grad u Hrvatskoj trebale imati centre za mlade, argumentirajući to rezultatima istraživanja, prema kojima mladi provode slobodno vrijeme u rizičnim okolnostima. Molim da se ova činjenica ne ignorira, jer nam trebaju biti prioritet preventivni programi, (mentalno) zdravlje djece i mladih kao i razvoj njihovih kreativnih potencijala te kritičkog mišljenja! Radionice za razvoj empatičnosti, altruizma solidarnosti, kreativnosti i kritičkog mišljenja vidim kao prioritet u radu s mladima. Smatram da se što prije treba definirati model upravljanja Centrom za mlade. Podržavam ideju od strane Odjela za kulturu i EU fondove Zadra da Centar trebala biti javna ustanova (a Grad osnivač) kao i ideju da treba maksimalno koristiti sredstva iz EU fondova.

Ponavljam: Nikako ne podržavam ideju da bi Centar trebao ići isključivo u smjeru kulture. Centar treba zadovoljavati šire potrebe djece i mladih. Treba sve kreativne potencijale koristiti kao partnere u radu budućeg Centra. U tom smislu vidim veliki potencijal u EU projektu “Mreža za aktivaciju mladih” na kojemu između ostaloga radi sadašnja predsjednica CINAZ-a. I na kraju napomnijem da sam otišao iz Zadra prije desetak godina te da nemam nikakve osobne pretenzije prema Centru za mlade u Zadru, a da sam zadnjih godina voditelj Centra za interdisciplinarna istraživanja Filozofskog fakuleta u Osijeku pa i sa tog aspekta se može zakučiti da je moj moto bio i ostao okupljanje stručnjaka i znanstvenika iz različitih oblasti!

prof. dr. sc. Zlatko Miliša/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo