Rudi Tomić: Zaluđivanje: ”Deset vekova srpske književnosti” (!?)

”Krađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine”, bila je tema moga osvrta o objavljenim djelima  najznačajnijih  hrvatskih pisaca iz 16. i 17. stoljeća u Dubrovniku, koje  su srpske (ne)kulturne elite objavile  pod zajedničkim nazivkom ”Deset vekova srpske  književnosti”. Osvrt je objavljen  12. – 15.  svibnja 2020. i može se u cijelosti pročitati na hrvatskim državotvornim medijima.

Rudi Tomić: Krađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine

Da bismo pojasnili razloge mentalnog stanja srpskih  političkih  čelnika i poglavara Srpske  pravoslavne crkve, odnosno svetosrboslavlja, napisao sam studij ”Mržnja je najširi oblik gorčine u čovjeku”. Evo što kaže Biblija o mržnji: Mržnja je grijeh srca, a svaka griješna misao ili čin u Božjim očima je čin ubojstvo. – 1. Iv: 2,9. Ovaj osvrt također je objavljen  (22. – 29. svibnja 2020.) u državotvornim medijima.

Rudi Tomić: Mržnja je najširi oblik osjećanja gorčine u čovjeku

Još jedan značajan detalj iz objavljenog osvrta, kojeg bi se trebalo ponavljati u svakom osvrtu/članku u hrvatskim medijima kad je riječ o srpskoj otimačini hrvatske književne baštine i hrvatskih teritorija, ne  zbog toga što bismo mogli utjecati na srpske laži i ludosti,  na (ne)zdravi razum i povijesne činjenice, nego radi nehaja hrvatskog naroda i radi političkih diletanata koji su u Zagrebu osmislili malu jugoslavensku i velikosrpsku satrapiju.

”Nema u Hrvatskoj toliki broj povjesničara i znanstvenika  koji bi mogli odgovoriti na  srpske laži i ludosti. No, postoji samo jedna mogućnost, da se hrvatski narod oslobodi velikosrpstva i svetosrboslavlja, treba proglasiti Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj – terorističkom organizacijom, jer su je vodili i vode himbeni popovi:  Momčilo Đujić, poznat kao ‘pop vatra’ bio je organizator i vođa srpski četnika za vrijeme NDH; pop Rajko Jević, ‘vaspitač’ u bogosloviji u manastiru Krka, bio je 1990. jedan od  glavnih inspiratora srpsko-četničke pobune u Hrvatskoj, čak je 24. prosinca 1990. izvjesio četničku zastavu na crkvu sv. Sporodona; porfirije Perić, poglavar srpske (fašističke) vjerske sekte u Hrvatskoj;  episkop Jovan Ćulibrk, poglavar pakračko- slavonske četničke vjerske sekte; patrijarh Irinej – četnik Miroslav Gavrilović, davao je blagoslov srpskim tenkovima koji su išli rušiti i paliti Vukovar. Nisu ništa bolji bili njihovi predčasnici patrijarh Pavle, patrijarh German, patrijarh Varanva i svih 45 njih koji su bili ustoličeni za  srpske (duhovne) lidere u Srbiji i susjednim državama.” Beograd najprije pošalje popove u susjedne države a onda topove.” (Hodak)

Političko srpsko-četničko vodstvo u Beogradu otišlo je još jedan korak dalje – donijeli su ”Zakon o kulturnom nasleđu” kojim svojataju dubrovačku književnost, što je konačno ponukalo ministricu kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek da je skandaloznim nazvala nedavno donošenje srpskog Zakona o kulturnom nasljeđu koji svojata dubrovačku književnost, a Srbiju je pozvala da odustane od posezanja  za hrvatskim teritorijem i kulturnom baštinom.

Oglasili su se mnogi hrvatski pisci i akademici koji su također osudili srpsku otimačinu dubrovačke i općenito hrvatske kulturne baštine: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje; Hrvatska matica iseljenika, kao i Hrvatski P.E.N. Ali, glasno šute: predsjednik RH i predsjednik Vlade i – koalicijski partneri!?

”Kulturnom nasljeđu, po kojoj kulturne baštine književnosti pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno s 1867. godine, ne znači da Srbija spori da je stara dubrovačka  književnost i dio kulturnog nasljeđa Hrvata

– Upravo se  na primjeru dvojnog nasljeđa, zajedničke jezične  prošlosti prema književnoj baštini, najbolje prepoznaju europske vrijednosti i perspektive dobrosusjedskih odnosa”,  stajalište je srbijanskog ministarstva kulture.

Srpska hegemonistička politika ”srpskog sveta” izazvala je  žestoke kritike  hrvatskih dužnosnika i kulturnih ustanova, javlja Hina. ”Otimanje  hrvatske kulturne baštine nije niti u skladu s europskim vrijednostima i perspektivom za koju se Srbija opredijelila i zasigurno će imati određene  konsekvence kada se budu otvorila određena poglavlja koja su s time u vezi ključna, poput obrazovanja”, izjavio je Grlić Radman novinarima u Puli.

 Strpljivost ne donosi odlučne odluke   

Vlada u Hrvatskoj je trebala, odmah nakon što je Srbija  objavila ”Zakona o kulturnom nasljeđu” dubrovačke književnosti i dubrovačke kulture,  prekinuti diplomatske odnose; ukinuti hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu i zatvoriti  srpsku ambasadu u Zagrebu.  To bi bio adekvatan odgovor suvremene Republike Hrvatske  na neprijateljsko posezanje Srbije za hrvatskim teritorijem i kulturnim baštinama. Ovo je novi oblik srpske invazije na Hrvatsku. Tko ne vjeruje neka pita slijepce! Non bene pro toto libertas venditur auro/ Ni  za sve  zlato (svijeta) ne prodaje se sloboda. Taj natpis uklesan je nad vratima tvrđave Lovrijenac u Dubrovniku. (Na google Lovrijenac je napisan  na ćirilici!?)

Na taj skandalozni srbijanski zakon velike su reakcije hrvatskih intelektualaca, jezikoslovaca i akademika, ali bez odlučnog stava Vlade  u RH, sve je svedeno na kritiku bez mogućnosti izricanja osude i donošenje odgovarajuće kazne.

Srbijanska imperijalistički zaražena intelektualna ”elita” uvrstila je u srbijanskim udžbenicima revidiranu razdiobu  slavenskih jezika, pri kojoj hrvatski jezik nije jedan od južnoslavenskih jezika, a naziv ”hrvatski jezik” samo je jedan od naziva za srpski, što je  izazvalo zgražanje čak i nekih srbijanskih jezikoslovaca.

Srbija pokušava nadoknaditi nedostatak vlastite kulture pod izričajem ”sve je to naše zajedničko”.  Institut (IHjj) ocjenjuje: ”kako je Srbija vezana za hrvatsku kulturu i njezino prisvajanje jamči nekakvu europsku kulturu u nasljeđe koje inače ne bi imali te podsjeća kako je upravo Vuk Karadžić u predgovoru svojem ‘Srpskom rječniku’ iz 1818. napisao doslovce: ‘Već ima  blizu iljada godina kako Srbija ima svoja slova i pismo, a do danas još ni u kojoj knjizi nemaju pravoga svog jezika!” Srbi kada ne uspiju granatama, onda prisvajaju zakonom o miru!” (Lili Benčik)

Napomena: ”Sve svete  srpske zemlje Aleksandra Martinovića, u svijetlu stvaranja srpskih mitova, iz kojih proizlazi srpsko prisvajanje hrvatske kulturne baštine.” –  Lili Benčik/hrvatskepravice (21.01.2022.)  Ovim povijesnim studijem  je obrađena tema za doktorsku disertaciju o SPC u Hrvatskoj, što bi  Hrvatsko ministarstvo kulture i Hrvatska matica iseljenika trebali objaviti na hrvatskom i engleskom jeziku – čim prije.    

Sve svete srpske zemlje Aleksandra Martinovića, u svijetlu stvaranja srpskih mitova, iz kojih proizlazi srpsko prisvajanje hrvatske kulturne baštine

Ovih dana došli smo i do novih saznanja, da nisu Hrvati, nego su ”Kinezi počinitelji najvećeg genocida nad srpskim narodom”, kazala je Jovanka Jolić znanstvenica za konspirologiju koja je bila gošća 12. 01. 2022. godine u emisiji Balkan Info i otkrila ”ko je kroz istoriju najviše ugnjetavao Srbe… 

– Ratovali smo sa Kinezima kad su nas Kinezi u Tatariji istrebili. Kinezi su počinili najveći genocid nad srpskim narodom i taj Kineski zid, ispod Kineskog zida su milioni srpskih kostiju. I sad nas ubeđuje ova vlada da su Kinezi naši prijatelji i treba da primamo njihove vakcine, a zna se da je  Xiova baba (baba predsjednika  Xi Jinping – o.p. ) Jevrejka”.

Današnja Vlada u RH je – ”kuhano jaje”

Poznata je latinska poslovica, koja  kaže: Iz kuhanog jajeta nikad ne izađe pile. Dakle, ne možemo se ničem dobrom nadati od aktualne Vlade u RH, jer  nema nikakvu viziju za dobrobit hrvatskog naroda, a narod gubi strpljenje – a država gubi suverenitet. Od nacionalnih simbola hrvatske državotvornosti, nakon što zlatnu kunu pretope u zeleni euro, ostaje nam samo himna i zastava s grbom!

Predsjednik Vlade u RH Andrej Plenković, hrvatski ”Louis le Grand”, koji je izrekao svoju poznatu rečenicu: ”Država to sam ja”, ponaša se i vlada državom kao francuski kralj Louis XIV. Predsjednik  HDZ-a formirao je koalicijsku vladu sa manjincima, koje predstavlja četnik Milorad Pupovac. Nakon svih prekršaja Pupovca, koji su  protiv hrvatskog naroda i države, Plenković odlučno ignorira ili uporno opravdava veleizdajničke istupe  kolege Pupovca zbog vlasti i osobnih interesa. Nema oporbe u Hrvatskoj, jer se godinama razmnožavaju ”stranke” kao gliste, samo da  čelnici mogu doći u javnost kao da su izabrani voljom Božjom  predstavljati hrvatski  naroda. Naime, u RH ima  19 parlamentarnih stranaka i 143 izvanparlamentarne stranke. Dakle, ukupno 162 ”političke stranke” u državi koja nema ni 4 milijuna stanovnika to je apsurdno!           

Nakon 30. godina od konačne odluke o izlasku iz totalističkog srpsko-jugoslavenskog okvira i 25 godina od velebne pobjede nad srbo-crnogorsko-JNA agresorom,  još se u Hrvatskoj slavi i hvali Tita, komunizam, AVNOJ; u gradovima i naseljima još mnoge ulice i trgovi nose ime krvnika Tita, partizanski zločinaca, hrvatski veleizdajnika i četnika!??? ”Znam zločinca koji je od Hrvatske dobio tri milijuna kuna odštete”,  kazao je zapovjednik  Škrabrnje Marko Miljanić/dnevno.hr (20.01.2022.) !?  Plenković ne usuđuje se ni pisnuti!

Lik kardinala u paklenoj vatri koji iznimno podsjeća na nadbiskupa i blaženog Alojzija Stepinca na velikoj fresci u banatskom hramu svetog Jovana Bogoslova u Beloj Crkvi izazvao je u katoličkoj i hrvatskoj javnosti, a valja istaknuti kako sličan primjer – usprkos gomili neslaganja – nije zabilježen u tisućgodišnjem  raskolu Katoličke i Pravoslavne crkve, donosi direktno.hr/ 22.01.2022. Freskoslikar Zoran Selaković, rođak je  ministra vanjskih poslova u Srbiji, koji zna svoj posao. Hrvatska je ”uzvratila udarac” tako što je nedavno iz državnog proračuna uplatila SPC u RH – 10.980.504,48 kuna. Nota bene!

”Srbija toliko voli tuđe da to zakonom krade. Zna naša vlast da je Porfirije štediša. kad ‘sveštena lica’ slave na pravoslavni Božić Stepinca u paklu onda se svi pričešćuju istom žlicom, na taj način valjda iskazuju solidarnost s našim Stožerom i njegovom ‘herojskom’ borbom protiv podmuklog virusa koji sve više divlja. I sve to za bijednih 10 milja kunića. Gromoglasnom šutnjom istakla se hrvatska biskupska konferencija. HBK samo ‘u načelu” podržava kanonizaciju Alojzija Stepinca. Inače se ne bi šteli mešati…

– Kad su napokon zakonom ‘osvojili’ Dubrovnik, odmah su fresku  sa Stepincem prefarbali ‘belom farbom’. K’o bi rekao da Srbija  toliko voli tuđe da to i zakonom krade!?, Zvonimir Hodak/ direktno.hr, 24.01.2022.

Dobrica Ćosić: ”Laž je  srpski državni interes”

Srbi ne odustaju od svojatanja. ”Dubrovačke književnost zasnovane  na  srpskim korijenima…

– Naš zakonodavac je rekao da to pripada  i Srbima i Hrvatima, ja se sa tim ne bih složio. Siguran sam da se većina pisaca Srba rimokatolika prevrće u grobu kad čuju da ih svrstavaju u hrvatsku književnost. Većina knjiga je pisana na ćirilici i kako to onda da budu hrvatska književnost. Dubrovačka se književnost zasniva na srpskim korijenima. Mnogi filozovi i pjesnici su tvrdili da je dubrovačka književnost srpska”,  rekao je ”advokat” Predrag Savić, prenose srpski mediji.

Televizija Srbije tražila je dopuštenje za snimanje filma kulture Srba u Dubrovniku. ”Rekli su da žele snimati o povijesnim znamenitim ličnostima, a naveli su o kojima se to radi: Ruđer Bošković, Vlaho Bukovac, Baltazar Bogišić i mnogi drugi”, kazao je  Mato Franković (HDZ), gradonačelnik Dubrovnika.

”Dozvolu nisu dobili, pa je reagiralo i srpsko veleposlanstvo u Hrvatskoj, koje se diči dubrovačkim Srbima. Hrvatskog Gundulića još neko vrijeme mogu gledati na novčanicama, a Držića na Stradunu uhvati za nos, ne bi li im se želje o neiscrpnoj povijesti ostvarile”, navodi teleskop (22.01.2022.)

Zaključna misao

 ”Zakon o kulturnom nasljeđu” je osmišljenje ”Povelje o srpskom kulturnom prostoru” (14.05.2019.) koju su potpisali ministar prosvjete i kulture Srbije Natalija Trivić i ministar  kulture i informacija Srbije Vladan Vukosavljević u Sremskim Karlovcima. ”Povelja povezuje sve Srbe u njihovim kulturološkim dijelovima, gdje  god se nalazi, jer granice kulturnog prostora nije moguće svesti u granice jednog političkog, odnosno državnog prostora”,  rekla je Tricićeva.

Znamo posljedice topova (u ratu) i pera (u miru) tisućgodišnje agresije srpskog fašističko-četničkog nadiranja na hrvatski teritorij i kulturnu baštinu, ali nisam siguran da su naši politički i intelektualni čelnici svijesni o posljedicama, koji su nas doveli u situaciju da se moramo konstantno braniti, mada smo pobijedili Srbiju u tri krvava rata, ali, Srbi još misle, da su ”samo izgubili bitke, te će u konačnici dobiti rat.” (!?)

Neki krive političare u Hrvatskoj, jer među njima uvijek je bilo veleizdajnika i na najvišem vrhu u Vladi i u Saboru. Drugi pak krive narod, koji ne izlazi na izbore, ili bira izdajnike za državnike. U pravu su – jedni i drugi.

No,  uzmimo samo u obzir zadnjih 100 godina gdje smo preživjeli dvije Jugoslavije, jednu NDH, Bleiburg, obrambeni Domovinski rat i konačno – kineski virus. Činjenica je da su hrvatsku djecu u većini slučajeva odgajali neprijatelji hrvatskog naroda i države. Bilo da su profesori i nastavnici bili srbočetnici, hrvatski partizani, komunisti ili (anti)fašisti, djeca su odgajana  (”vaspitana”) u duhu mržnje svoga naroda i svoje domovine. Hrvatska mladež odgojena u tom obrazovnom sustavu ne može biti ništa drugo nego – antihrvatska (čast izuzecima).

Izuzetak su također četiri godine Nezavisne Države Hrvatske, gdje su u hrvatskim školama i na sveučilištima odgajana hrvatska mladež u duhu vjere i domoljublja, u povijesnim istinama na najvišem stupnju akademske razvijenosti.

Da Hrvatska ima nacionalno odgojenu mladež, imala bi veliki gospodarski prosperitet, veći natalitet i čvrst demokratski sustav u suverenoj državi hrvatskog naroda. Dakle, potrebno je preispitati nastavničku stručnost i ideološku sklonost u hrvatskim školama i sveučilištima, odnosno treba odvojiti kukolj iz nastavnog kadra, pa ćemo imati mnogo manje mržnje, zavisti i sebičnosti u društvu, politici i poduzećima, pa ćemo također  tada  moći stati u kraj kriminalu, krađi, prevari i veleizdaji. Točka.

Ali, zbog općeg utjecaja na ne/razumijevanje najopasniji neprijatelji u Hrvatskoj su mediji, koje nećemo pojedinačno karakterizirati, treba zakonom ograničiti ili zabraniti: tiskovne dnevnike, tjednike i revije; televizijske i radio postaje, internete i portale preko koji se zaluđuje hrvatski narod da je obrambeni Domovinski rat bio ”građanski rat”, odnosno izjednačuje agresora sa žrtvama rata.

Nije dovoljno samo poželjeti dobro; moramo također dobro raditi. – sv. Ambrozije.

Rudi Tomić/Hrvatsko nebo