Nova knjiga akademika Josipa Pečarića : Dnevnik u znaku ”Za dom spremni”

Prije dvije godine predstavljanje Pečarićeve knjige Živjela nam antifašistička, tj. braniteljska Hrvatska počeo sam riječima: ”Tridesetak Pečarićevih knjiga svojevrstan su raritet u hrvatskoj publicistici. Sagledane u kontinuitetu one nisu važne samo kao pojedinačna publicistička izdanja nego i kao zamašan projekt iza kojega stoji energija jednog pojedinca, a ne neka institucija.

Konture toga projekta izrastale su iz knjige u knjigu tako da danas možemo govoriti o fenomenu Pečarić na hrvatskoj javnoj sceni.” U međuvremenu se taj projekt uvećao za još nekoliko knjiga što Pečarića, uz Mladena Pavkovića, nedvojbeno čini najplodnijim suvremenim hrvatskim publicistom. Svojim dosadašnjim stožernim temama Pečarić je priključio još jednu – legalizacija pozdrava Za dom spremni.

U knjizi Dnevnik u znaku ”Za dom spremni” autor je okupio pedesetak raznorodnih tekstova: kolumni, polemika, govora, razgovora, dnevnika, pisama, osvrta, pa čak i nekoliko in memoriama.  Pečarićev način izlaganja i stil su osebujni i razbarušeni. U svoje tekstove i knjige on uključuje tuđe tekstove, pisma, osvrte na knjige ili komentare, daje brojne linkove s dodatnim izvorima ili komentarima relevantnim za temu o kojoj govori. U ovoj prigodi možda nije naodmet pripomenuti kako je svojim postupcima Pečarić modernizirao, osuvremenio hrvatski publicistički izraz. Naime, nije mi poznat nijedan drugi autor u našem javnom prostoru koji tako dosljedno kao Pečarić tradicionalni, linearni tekst zamjenjuje hipertekstom.

Akademik Pečarić je vrhunski znanstvenik, matematičar. U obrazloženju za primanje akademika Pečarića za dopisnog člana Dukljanske akademije nauka i umjetnosti između ostalog stoji: ”Akademik Josip Pečarić je jedan od vodećih svjetskih stručnjaka u području matematičkih nejednakosti. Jedan je od najproduktivnijih svjetskih matematičara s više od 1000 objavljenih radova ili prihvaćenih za tisak u matematičkim časopisima, te deseti svjetski matematičar koji je prešao brojku od 500 radova. Također je i najcitiraniji hrvatski matematičar, s preko 2600 citata na MathSciNetu. Njegovim je imenom nazvano nekoliko identiteta i nejednakosti, a o primjenama Mond-Pečarićeve metode na operatore u Hilbertovim prostorima objavljene su i dvije monografije… (Ipak su hrvatski nacionalisti na cijeni, str. 73.)” Kad netko s takvom biografijom stiže objaviti i na desetke publicističkih knjiga, postaje jasno da je pred nama osoba s onim bogomdanim viškom. Pečarić taj višak troši na borbu za nacionalnu stvar. U nedovršenoj državi kao što je, na žalost, Hrvatska to je ujedno i najbolji način rada za opće dobro.

Pečarićev stil karakterizira jasnoća, logičnost i jednostavnost. Pečarić se u svojim tekstovima bavi gotovo isključivo hrvatskim temama i hrvatskom stvarnošću. Pečarić također ignorira usko ideološka pitanja, zanima ga samo dobrobit hrvatske države i društva. Tako da ga uobičajene podjele na lijeve i desne, zapravo, promašuju. Iako ga mainstream mediji zbog dosljednog suverenizma, naravno, svrstavaju desno. Stoga ni Pečarićevo ulaženje u bitku koja se rasplamsala oko pozdrava Za dom spremni nije bilo potaknuto nekakvom nostalgijom za NDH nego je bilo načelne naravi. On je, naime, na vrijeme prepoznao kako je udar na ZDS inspiriran težnjom hrvatskih neprijatelja da destruiraju suvremenu, Tuđmanovu Hrvatsku, a ne strahom od nekakve Pavelićeve Hrvatske. Koja je odavno bivša i koje se gotovo ritualno na svaki Pupovčev zahtjev odriču hrvatski vrhovnici.

Tu svoju polazišnu točku u obrani pozdrava ZDS Pečarić formulira na više mjesta u knjizi. Evo jednog od takvih mjesta: ”Naime, još s napadima na Thompsona postalo mi je jasno da su napadi na ZDS zapravo napadi na Domovinski rat i na samu neovisnost hrvatske države. Iako godinama upozoravam na to, ipak su moćni mediji i jugokomunistički povjesničari uspjeli nametnuti javnosti mišljenje kako se radi o pitanju NDH. A očito je da su i Thompsonova Bojna Čavoglave i HOS-ovci itekako zaslužni za hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu (Ljubićeve poruke vladajućima, str. 78.).” Dobro uočivši kako je napad na pozdrav ZDS u funkciji specijalnog rata protiv Hrvatske, Pečarić kreće u protunapad. Umjesto da zauzme obrambeni, reaktivni gard tako karakterističan za hrvatske intelektualce, Pečarić djeluje proaktivno, kreće u borbu za legalizaciju pozdrava ZDS.

Moram priznati da sam u početku i sam mislio da bespotrebno poteže to pitanje, no kako je vrijeme odmicalo, postajalo mi je sve jasnije da je Pečarić dobro predosjetio što će se događati. Stalnim povezivanjem Hrvatske s NDH Hrvatska je postala svojevrsni talac određenih interesnih, ideoloških i etničkih skupina. Uzalud se vlast svake godine po više puta zaklinjala da neće skrenuti s antifašističkog puta, dovoljno je bilo da na nekom stadionu navijači iz protesta viknu Za dom spremni, pa da se cijela Hrvatska pribije na stup srama kao fašistička. Tomu bi mogla doskočiti samo ona vlast koja je dostatno zrela, samosvojna i domoljubna da rehabilitira pozdrav koji sadržajem nikomu normalnomu ne može biti sporan, a koji je svojim besprijekornim angažmanom u obrani domovine pripadnici HOS-a  očistila od svih eventualno negativnih konotacija iz prošlosti.

Kroz sveukupnu Pečarićevu publicističku djelatnost proteže se jedna nit koju je dobro uočio Igor Vukić govoreći o Pečarićevoj knjizi Oba su pala, koji je Pečarić uvrstio u ovu knjigu: ”A zajednički nazivnik svim prilozima u knjizi jest jedan snažan poziv na otvorenu raspravu o našoj povijesti i sadašnjosti. Poziv koji najčešće ostaje uzaludan, bez odjeka od onih kojima je upućen (Uzaludni pozivi na raspravu o povijesti, str. 17.)” Od ranih polemika s Ivom Goldsteinom do srčanog legitimiranja pozdrava ZDS, od obrane Thompsona do obrane Hasanbegovića, od prijepora oko Haagu do prijepora oko HAZU-a, Pečarić uvijek potencira tu otvorenost za raspravu, tu spremnost za polemiku. Međutim, druga strane raspravu uporno izbjegava, a Pečariću lijepe diskvalificirajuće etikete i ne pokušavši ponuditi neke protuargumente na njegove argumente.

Pečarić nema iluzija o hrvatskim političkim elitama, što je razvidno iz samih naslova njegovih tekstova: HDZ ipak ”za se”, Plenković, tj. HDZ ”u ništa”, Treba li SDP biti stranka pod istragom?, ZDS i HOS smetaju novoj pomirbi: pomirbi djece partizana iz svih stranaka itd. Međutim, njega ni u jednom trenutku ne hvata pesimizam, naprotiv on kao da uživa u intelektualnom okršaju i razobličavanju protuhrvatskih podmetanja i laži. Taj užitak prenosi se i na čitatelja čineći tako Pečarićeve knjige ne samo korisnim nego i zanimljivim štivom.

dr.  sc. Damir Pešorda   /HRSvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo