Zašto su biskupi dosad šutjeli o COVID-mjerama?
Uvod
Dana 12. studenoga 2021. god. na stranicama Hrvatske biskupske konferencije objavljena je izjava Stalnoga vijeća HBK pod nazivom Je li cjepivo protiv Covida-19 moralno prihvatljivo?! Stalno vijeće je najvažnije tijelo Biskupske konferencije nakon Sabora, a temeljne se mu zadaće pripremati dnevni red Sabora, brinuti se o provedbi njegovih odluka i rješenja te ravnati radom Generalnog tajništva (usp. Statut HBK, glava III., čl. 25). Sastaje se kad za to postoji opravdani razlog, a trenutačno ga čine: predsjednik – nadbiskup Želimir Puljić, potpredsjednik – kardinal Josip Bozanić te članovi – nadbiskup Đuro Hranić, nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša i biskup Zdenko Križić.
Izjava se sastoji od uvoda i tri broja, raspoređena je u 4 odlomka, ima ukupno 344 riječi, 2.082 znakova bez praznina ili 2.422 znakova s prazninama, a objavio ju je Tiskovni ured HBK. Ono što nas je iznenadilo pri prvom susretu s tekstom, to je da upada u oči kako on nije prošao ni lekturu ni korekturu i u tom smislu ima desetak jednih ili drugih pogrešaka. Za jedan takav kratak tekst koji ima veliku težinu i koji će se poradi toga često citirati, koji je uz to službeni tekst jedne tako važne institucije, to nam se čini, blago rečeno, čudnim. Sudeći prema ostalim objavama na stranicama HBK, poglavito onima koje objavljuje Tiskovni ured, zaključujemo da tekstovi redovito prolaze korekturu i lekturu pa nam se nameće pitanje zašto to nije i sada učinjeno? Nadamo se da nije namjerno, s ciljem sabotaže, a da bi se samoj Izjavi oduzelo na važnosti i vrijednosti.
Naime, sumnju na moguće podmetanje klipova unutar same HBK pobuđuje činjenica da se nadbiskup Mate Uzinić 13. studenoga obratio javnosti preko svoga Facebook profila, a ono što je napisao može se protumačiti kao izravno protivljenje Izjavi Stalnoga vijeća. Iz toga, iz činjenice da Izjavu ne potpisuje cijela Hrvatska biskupska konferencija, nego samo njezino Stalno vijeće (koje je, istina, nakon Sabora najvažnije tijelo), kao i iz činjenice da pojedinci u ime HBK nalažu katoličkim školama da zahtijevaju COVID-potvrde za svoje djelatnike, zaključujemo da među biskupima u ovoj stvari ne postoji jedinstvo, odnosno moguće je da postoje oštre podjele. Ako je to tako, onda Izjavu treba držati iznimno vrijednim dokumentom, onim koji je vjerojatno rođen u teškim uvjetima, pa stoga na sve propuste, a ne samo one jezične, treba gledati s razumijevanjem i blagonaklonošću.
U tom ćemo svjetlu analizirati tekst Izjave, a potom ćemo se i osvrnuti na objavu nadbiskupa Uzinića.
Analiza izjave Stalnoga vijeća HBK Je li cjepivo protiv Covida-19 moralno prihvatljivo?!
Izjavu, još jednom ponavljamo, držimo vrlo vrijednom, ali primjećujemo i neke nedostatke preko kojih ne bi trebalo prijeći. Ponajprije se to odnosi na naslov – Je li cjepivo protiv Covida-19 moralno prihvatljivo?! – a koji kao da nije posve odgovarajući poruci koja se nudi. Uz to, ta je tematika moralne prihvatljivosti cjepiva izazivala veliko zanimanje javnosti prije više mjeseci, kada su vjernici vapili za pojašnjenjima biskupa, ali pojašnjenja nisu dobili. Sada bi naš narod rekao: Prošla baba s kolačima! Tko je dosad mislio da su cjepiva moralno nedopuštena, to će misliti i odsad, kao i obrnuto, i tu gotovo ništa nije pridonijela sama Izjava, niti njezino pozivanje na Kongregaciju za nauk vjere. Moralni stav je davno formiran.
S obzirom na to, prva rečenica Izjave kao da ne drži vodu. U njoj, naime, Stalno vijeće tvrdi da je “u više navrata bilo govora o cjepivu protiv Covid-19”, ali da je “uputno iznova reći nekoliko stvari”. Većina vjernika se s tim ne bi složila, jer je HBK službeno i ujedinjeno o cjepivu progovorila samo u dokumentu Vjernici pred izazovom pandemije i potresa od 19. siječnja 2021., i to vrlo šturo, ali ipak jasno naglašavajući i važnost savjesti i važnost slobode. Nakon toga i sličnih obraćanja pojedinaca iz nekih od tijela HBK početkom godine ostale su i dalje velike dvojbe i vapaji vjernika da im se na njih odgovori, međutim do ovog dokumenta to nije učinjeno. Ipak, imajući u vidu gore naznačeno, čini nam se da je važno imati razumijevanja za ovakvo debelo kašnjenje i s obzirom na to zaključiti: Bolje ikad nego nikad!
S druge strane, danas jedan veliki dio vjernika, i to ne samo one koji imaju dvojbe oko okaljanosti cjepiva pobačajima, nego i mnoge druge, iznimno tišti uvođenje COVID-putovnica, zbog kojih se dokidaju temeljne ljudske, a uskoro možda i vjerničke slobode (kako to nagovještavaju slučajevi u Zrenjaninskoj biskupiji ili u Sloveniji), odnosno snažno se gazi ljudsko dostojanstvo, a njih Stalno vijeće u svojoj Izjavi nije izravno ni spomenulo. Zato se vjerojatno ne bi svi ni složili sa samoocjenom Stalnoga vijeća da je njihova Izjava napisana u duhu Isusova naloga ‘biti sol zemlje i svjetlo svijeta’, odnosno da je uistinu riječ o Izjavi koja pruža svjetlo Evanđelja u ovom izazovnom društvenom trenutku.
U tom svjetlu ostaje i nedorečeno pozivanje Stalnoga vijeća na Kongregaciju za nauk vjere, jer se u Izjavi navodi da je to – jedino mjerodavno tijelo Katoličke Crkve – objasnilo da je „moralno prihvatljivo primiti cjepiva protiv Covid-19”, ali uopće ne navodi da je Kongregacija pritom navela i neke uvjete, kao i da ti uvjeti nisu u svemu ispoštovani. U tom svjetlu, bez cjelovitoga prikaza stvari Stalno vijeće nije dalo zadovoljavajući odgovor na pitanje koje je proteklih mjeseci izazivalo velike polemike, a to je je li cjepivo okaljano pobačajima doista moralno dopušteno s obzirom na činjenicu da su neki važni uvjeti koje je postavila Kongregacija ignorirani. Umjesto odgovora na ta dodatna pitanja, navelo je kako cijepljenje ostaje sredstvom prevencije i suzbijanja transmisije zaraznog agensa, ali da ono mora biti dobrovoljno.
Ipak, u broju drugom izrijekom priznaje pravo na priziv savjesti svima onima koji drže da je cijepljenje cjepivima protiv COVID-19 moralno ili na neki drugi način pogrešno, odnosno ističe da je potrebno uzeti u obzir argumente i razloge pojedinaca koji iz opravdanih razloga isključuju mogućnost cijepljenja, zbog čega sve mjere i odluke za sprječavanje širenja zaraze koronavirusom trebaju biti bez prisile i uvjetovanja, a posebno one koje se tiču prava na rad, usluge i sudjelovanje u društvenom životu. To su iznimno snažne rečenice po kojima Izjava Stalnoga vijeća zaslužuje da se označi vrlo vrijednim dokumentom, a onda i da se s razumijevanjem pristupi i navedenim nedostacima. U tom snažnom zauzimanju Stalnog vijeća za dostojanstvom ljudske osobe i očuvanja ljudskih prava valja čitati i preporuku da se koriste neinvazivne metode i drugi oblici testiranja, a jednako tako treba cijeniti i njegovu preporuku da svi damo svoj doprinos u stvaranju zdrave međuljudske klime, kao i da se posebna pozornost posveti starijima i siromasima.
S obzirom na sve rečeno, još jednom naglašavamo kako držimo da je Izjava vrlo vrijedna, ali se bojimo da je ipak došla prekasno. Ona će ostati kao vrijedan povijesni zapis, ali pitanje je koliko će imati utjecaja na sprječavanje gaženja ljudskog i vjerničkog dostojanstva. Bojimo se da su biskupi svojom dugotrajnom šutnjom pred društvenim nepravdama nepovratno izgubili kredibilitet i pred mnogim vjernicima i pred državom, odnosno da je HBK sada toliko slaba da njezina riječ ne vrijedi puno. Da su naši biskupi takvu snažnu riječ uputili prije pola godine, uvjereni smo, danas bi sve bilo drukčije. Nažalost nije, a postaje sve razvidnije i zašto nije.
Naime, odgovor se, čini nam se, krije u navedenoj objavi nadbiskupa Mate Uzinića, a prema kojoj ispada kako Stalno vijeće ide šumom, a Mate drumom. Zapravo, temeljni je problem u tome što se Stalno vijeće poziva na Kongregaciju za nauk vjere, a nadbiskup Mate na papu Franju. U tom svjetlu donosimo i kratak osvrt na nadbiskupovu objavu.
Osvrt na objavu nadbiskupa Mate Uzinića o cijepljenju kao činu ljubavi
Nadbiskup Mate Uzinić, ponavljamo, objavio je 13. studenoga 2021. u 10 sati Facebook status, a koji je izazvao veliko zanimanje i negodovanje. U uvodu je naznačio da je potaknut aktualnom situacijom i pozivom nekih vjernika da digne i on svoj glas za njihovu slobodu, kao i svojim razmišljanjem uz 33. nedjelju kroz godinu i 5. svjetskim danom siromaha. Pretpostavljamo da se aktualna situacija odnosi na Izjavu Stalnoga vijeća, iako sam nadbiskup to nigdje nije naveo, ali ne znamo tko bi mogli biti vjernici koji ga pozivaju da digne glas za njihovu slobodu. Naime, sudeći po nadbiskupovim riječima, to sigurno nije ono silno mnoštvo vjernika pred koje se ovih dana stavljaju krajnje neljudski i potpuno nekršćanski uvjeti da moraju birati hoće li se cijepiti ili ostati bez posla, sa svim posljedicama koje će doslovno i njih i njihove obitelji baciti u krajnje siromaštvo, nego bi to mogli biti oni koji ove prve – tako zgažene u svojoj ljudskosti – još drže napadačima. I to nadbiskup, da ironija bude veća, izjavi na 5. svjetski dan siromaha. O tempora, o mores!
Nadbiskup se Uzinić u toj svojoj objavi poziva na papu Franju i, između ostaloga dijeli njegovu video-poruku od 18. kolovoza (hrvatski prijevod ovdje), u kojoj, uz neke druge biskupe obiju Amerika i Kariba, poziva na cijepljenje, navodeći to kao poseban čin ljubavi. Papa tako kaže, a nadbiskup prenosi, tumačeći kako je to i njegovo stajalište:
„Cijepiti se cjepivom koje (su) kompetentne vlasti odobrile jest čin ljubavi. Pomoći da se većina ljudi cijepe je čin ljubavi. To je ljubav prema sebi, ljubav prema članovima obitelji, ljubav prema prijateljima, ljubav prema svim narodima. Ljubav je društvena i politička, ljubav je univerzalna, sposobna da transformira i poboljša svako društvo. Cijepljenje je jednostavan, ali dubok način za promicanje općeg dobra i za brigu jednih prema drugima, osobito prema najranjivijima. Molim Boga da svatko od nas dade svoje malo zrno pijeska, mali čin ljubavi. Mali čin ljubavi uvijek je velik. To su male geste za bolju budućnost. Neka vas Bog blagoslovi. Hvala.“
Ovdje treba ponoviti kako se Stalno vijeće u svojoj Izjavi poziva na Kongregaciju za nauk vjere – ono što bi vjernicima trebalo biti jedino mjerodavno, a nadbiskup Uzinić na papu Franjo – što je njegovo osobno mišljenje koje ni jednog vjernika ne obvezuje, i u tome valja vidjeti jedan od najozbiljnijih razloga dosadašnje šutnje našeg episkopata. Naime, bez obzira što to mnogi neće vjerojatno ni vidjeti ni priznati, držimo da je Izjava Stalnoga vijeća HBK u biti herojski čin, jer u sebi, po naravi stvari, predstavlja određeno suprotstavljanje Vrhovnom poglavaru Crkve, a koje je do sada izostalo iz sasvim razumljivih razloga – dubokog poštovanja prema Svetom Ocu i nastojanja da se ne izazove sablazan. Bit će da je Stalno vijeće zaključilo da se čaša prelila i da se više ne smije šutjeti. Zato i one njihove male nezgrapnosti i propuste treba gledati s puno razumijevanja, jer samo Bog zna u kojoj muci djeluje većina naših biskupa i koliko im je potrebno naše vjerničko razumijevanje, a ne kritiziranje.
A što se tiče silne ljubavi prema bližnjima o kojoj nadbiskup Uzinić govori i zbog koje bi se, prema njemu i Papi, svaki vjernik nužno trebao cijepiti, čini nam se da je bespredmetno više iznositi bilo kakve argumente, jer oni jednostavno do njega iz nekog razloga ne dopiru, pa evo umjesto toga prijedlog da nam stvarno dokaže tu svoju ljubav. Ako su, naime, toliki vjernici koji odbijaju cijepljenje spremni ostati bez posla i skoro pa bilo kakvog mjesta u društvu, odnosno spremni su se iz vjernosti svojoj savjesti toliko žrtvovati da postanu puki siromasi, neka i nadbiskup i svi oni za čije je slobode digao glas učine isto, ukoliko stvarno drže da je cijepljenje čin ljubavi.
Da je to doista za nadbiskupa čin ljubavi možemo povjerovati samo ako se dovede u istu situaciju u koju se dovode svi oni koji će ustrajati u necijepljenju i tako pokaže da je spreman ginuti za svoje ideale. U suprotnom, uzalud mu je više bilo koja riječ. Dakle, pozivamo nadbiskupa Matu da se odmah, bez premišljanja, javi Papi i traži od njega da ga razriješi svih biskupskih i svećeničkih ovlasti i da počne živjeti na burzi života, kao običan vjernik. Bez primanja, izvan biskupskog dvora, kao podstanar. Biskupstvo i svećeništvo je u ovom slučaju posao nadbiskupa Uzinića, a tek njihovim gubitkom bio bi u približnoj situaciji kakvu doživljavaju oni koji se po svojoj savjesti ne žele cijepiti i dobivaju otkaze. S tim da nadbiskup Uzinić vjerojatno ima daleko veću ušteđevinu i daleko bolje prijateljske veze, a koji bi ga i kad bi prihvatio ovaj izazov držali u osjetno povoljnijoj situaciji od onih koji doslovno ostaju bez kruha. I još se stalno u javnosti tvrdi da ih nitko ne prisiljava, nego imaju izbor. I opet: O tempora, o mores!
Zaključak
Vi, nadbiskupe Mate, za razliku od njih stvarno imate izbor: možete prihvatiti ovaj izazov, a možete ga odbiti. Prihvaćanjem ćete dokazati da doista sve što radite radite iz čiste ljubavi prema bližnjima, ali ako ne prihvatite dokazat ćete da Vas je ipak briga samo za sebe.
Urednica portala
Vjera i Djela/https://www.vjeraidjela.com/Hrvatsko nebo