Portal Hrvatsko nebo je sa MI Portala preuzeo i objavio kritički osvrt na, u Zagrebu održani Šesti hrvatski socijalni tjedan, koji je razmatrao temu „Demografija – iseljavanje – migracije“. Tom je prigodom objavljena Deklaracija s četrnaest točaka, kojom „Crkva želi dati svoj doprinos u pronalaženju rješenja“.

Deklaracija “socijalnog tjedna” – floskularno bez i jednog ozbiljnog prijedloga

Na taj osvrt stiglo je na e-mail našeg portala i reagiranje mr. sc. Krešimira Cerovca, koje u duhu demokratičnosti i poštovanja prava na reagiranje objavljujemo u cijelosti i bez ikakvih izmjena. Zadržali smo i naslov pod kojim smo ga dobili.

 Daran Darko Bašić Glavni urednik portala Hrvatsko nebo

***

Mr.sc. Krešimir Cerovac: Tendenciozni napad na Deklaraciju VI. Hrvatskog socijalnog tjedna

Općenito gledajući proglasiti da neki tekst sadrži floskule, znači da je u pitanju uradak pun praznih (pustih, šupljih) riječi ili smicalica i laži, a tako je, u osvrtu pod naslovom „Deklaracija “socijalnog tjedna” – floskuralno, bez ijednog ozbiljnog prijedloga…“, objavljenom na MI portalu i Hrvatskom nebu, nepoznati autor, koji se krije iza naziva portala, označio vrijednost Deklaracije VI. Hrvatskog socijalnog tjedna (HST) u kojoj se govori o iznimno opasnoj situaciji glede demografije u Hrvatskoj.

Deklaracija s HST, među ostalim, donosi dvije temeljne poruke, koje zaslužuju svaku pohvalu i pozornost: „Hrvatska se nalazi u dubokoj demografskoj krizi, zapravo već je ušla u demografski slom (!) zbog intenziviranog pada broja živorođenih, pada broja stanovnika te poremećenosti dobne strukture stanovništva“. I:

„Nedopustiva je ravnodušnost kojom se u Hrvatskoj promatra novije iseljavanje hrvatskoga stanovništva. Određeni podaci govore da je u posljednjih deset godina, to jest između 2011. i 2020. godine iz Hrvatske iselilo oko tristo tisuća stanovnika.“ Jesu li to floskule? Ovo se očito nekome ne sviđa!

I to već dovoljno govori o Deklaraciji. Dvjestotinjak sudionika, od čega 34 predavačica i predavača iz cijele Hrvatske su pod različitim vidovima u DOBROJ NAMJERI i VJERI, BEZ POLITIZIRANJA i DEMAGOGIJE, htijući pomoći ukazivanjem na stravično stanje demografije u Hrvatskoj, razmatralo je iznimno važnu i aktualnu temu „Demografija – iseljavanje – migracije“.

Vrli autor, koji piše zapravo pamflet u duhu antifa, Radničke fronte i pilselizma, tvrdi da je Deklaracija napisana „uopćenim birokratskim politološko-sociološkim rječnikom PAUŠALNO i FLOSKULARNO, bez ijednog OZBILJNOG PRIJEDLOGA, i, što je još važnije, bez imalo biblijskog (?) i evanđeoskog duha (?) i rječnika, bez ijedne riječi i poruke koja bi zaista (!) bila kršćanska, katolička, i bez ikakve obveze i zahtjeva za vjernike i Crkvu u cjelini – što ona znači? Koga predstavlja? Komu govori? Čemu služi? Po čemu je ta deklaracija crkvena? Gdje je tu Crkva?“ Očito fale citati iz Svetog pisma! Gotovo nevjerojatno da netko može takvo nešto napisati. Zanimljivo je da sve ovo podsjeća na ozračje, riječnik i opise kako se moralni bičonošci i „pravovjernici“, na čelu s kardinalom Raymondom Burkeom i biskupima Athanasiusom Schneiderom i Carlom Viganom (i još nekim drugima), obrušavaju na papu Franju, a ne bi „kvalitetnije“ napisao ni novinar Drago Pilsel. Ilustrativan je iznimno ružni iskonstruirani napad na papu Franju, koji kroz „objektivnu“ kritiku enciklike „Fratelli tutti“ izvodi nadbiskup Athanasius Schneider. Po cijeni „univerzalne težnje za bratstvom i za svjetskim mirom“, tvrdi tendenciozno i laže Schneider, „žrtvovan je“ u enciklici Krist kao jedini Spasitelj i Kralj cijelog čovječanstva (!), … Enciklika je naturalistička, odnosno nije usredotočena na Krista, a usto je slična masonskom pristupu.“ Sličnim jezikom napadaju vrli kardinali i biskupi i encikliku „Laudato si“, itd.

Stravična je autoriva tvrdnja, da je Deklaracija pisana „bez istinskog kršćanskog oduševljenja i proročke snage, bez radosti, utjehe i nade, te da „samo umrtvljuje (SIC!) i ono malo energije i značenja katolika u javnome prostoru“. Pa nije HST zamišljen da donosi poslanice! Po toj logici je i Kompenndij socijalnog nauka crkve dokument bez kršćanskog oduševljenja, a vjerojatno bi se to moglo, po autorovoj logici, kazati i za neke socijalne enciklike, koje samo konstatiraju stanje a ne nude rješenje. Jedan je primjer kako u SAD veći dio Crkve doživljavaju još i danas encikliku „Caritas in veritate“ pape Benedikta XVI.

Autor poziva u pomoć Koncil pa citira da bi ojačao dojam: „Crkva naime treba da učini prisutnim i tako reći vidljivim Boga Oca i njegova utjelovljenoga Sina, neprekidnom obnovom i očišćenjem same sebe pod vodstvom Duha Svetoga.“  Pa, upravo se to čini i ovakvim deklaracijama. U tekstu se, koji je zapravo pamflet, konstatira da je Deklaracija „bez ijednog ozbiljnog prijedloga“, Namjera HST, poput svih dosadašnjih socijalnih tjedana, i nije bila davanje prijedloga rješenje, jer to nije stvar socijalnih tjedana. I ovaj HST odvijao se je u duhu prethodnih, a posebice onih za vrijeme Drugog svjetskog rata. Deklaracije nisu namijenjene davanju prijedloga rješenja, već im je zadatak skretanje pozornosti na probleme.

I konačno: da je vrli autor i u pravu, a nije, postavlja se pitanje koja je svrha ovakvog pamfletskog teksta?. Da se ljudi otrijezne? Bit će bolje? Je li taj tekst, objavljen na spomenutim portalima, umanjio „štetu“ koju je donijela Deklaracija? A taj je tekst razveselio mnoge, koji nisu skloni Crkvi.

U gotovo 80 godina mog života nisam doživio da jedan katolik proglašava floskulom pisanje drugog katolika. Može se, dakako, obrušavati i napadati argumentima pojedina stajališta, čak i žestoko, ali koristiti riječ „floskula“ i to za tekst napravljen in bona fide je van svake pameti. Kamo to idemo?

Mr.sc. Krešimir Cerovac

  Hrvatsko nebo