Ivan Samardžija, mag. educ. hist.: Operacija Otkos-10 i neki važni događaji uoči nje

Uvod

Tema ovoga rada je operacija hrvatskih oružanih snaga (Zbora narodne garde, hrvatske policije i Odreda narodne zaštite) Otkos-10 u listopadu i studenom 1991. na području zapadne Slavonije, odnosno Bilogore. Cilj ovoga rada nije posvetiti se isključivo događajima vezanim uz samu operaciju već navođenje i razmatranje pojedinih događaja i svjedočanstva koja se odnose na razdoblje prije početka operacije Otkos-10, posebice u grubišnopoljskoj općini. Zbog navedenoga se u ovom radu spominju neki do sada rijetko spominjani ili uopće nespominjani događaji u dostupnoj literaturi. Na temu operacije Otkos-10 do sada su iz tiska izišle dvije značajnije knjige. Jedna je ona autora Ivice Debića i Ante (Antuna) Delića, koji su i sami bili akteri ove operacije, naslovljena Otkos. Druga je ona autora povjesničara Anđelka Mijatovića naslovljena Otkos-10. Postoje još neke knjige koje djelomično obrađuju temu operacije Otkos-10, ali za potrebe ovog teksta autor se pridržavao samo literature, dokumentarnih filmova, svjedočanstava i sličnoga vezano uz one manje poznate ili u dostupnoj literaturi nepoznate događaje uoči i u vrijeme operacije. Također valja napomenuti kako je klasična razrada događaja tijekom operacije Otkos-10 u ovom radu izostala te se autor odlučio posvetiti nekim događajima tijekom operacije koje je smatrao vrlo važnima navesti kako oni ne bi pali u zaborav, a koji su važni za razumijevanje spomenute teme.(1) 

——————–

    (1.)  Prilikom pisanja ovoga rada autor se koristio dijelovima vlastitoga teksta koji je pisan za potrebe diplomskoga rada na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu potkraj 2017. godine naslovljenog „Operacija Otkos-10 (Oslobodilačka operacija hrvatskih oružanih snaga u zapadnoj Slavoniji, jesen 1991. godine)“, a koji će u izmijenjenom i proširenom izdanju izići iz tiska u obliku knjige (najvjerojatnije ujesen 2019. godine). Za potrebe ovoga rada dijelovi spomenutog teksta kojima se autor služio prilikom pisanja neće biti zasebno navođeni u bilješkama

Događaji uoči operacije Otkos-10 u bilogorskom kraju

Za početak treba napomenuti kako je situacija u bilogorskom kraju, posebice grubišnopoljskoj općini, tijekom 1989. i narednih godina (do početka operacije Otkos-10) bila iznimno napeta. Što se tiče strukture stanovništva na području Grubišnog Polja važno je napomenuti kako je ta općina početkom devedesetih bila podijeljena na 35 mjesnih zajednica (MZ). U njih 17 Srbi su činili apsolutnu ili relativnu većinu. Njih 16 od spomenutih 17 nalazilo se u brdsko-planinskom dijelu Bilogore. (2) Iz ovoga je jasno vidljivo da je srpska manjina na području općine bila vrlo brojna, a to je važno naglasiti kako bi se dobio bolji uvid u događaje koji su se događali na tom području uoči i u vrijeme operacije Otkos-10.

Što se tiče političke situacije, od svibnja 1990. u Grubišnom Polju djeluje Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), a od lipnja iste godine i Srpska demokratska stranka (SDS). Kod SDS-a je važno napomenuti kako je većina članstva te stranke u nju prešla iz redova SKH-SDP-a koji je odnio pobjedu na prvim izborima u grubišnopoljskoj općini. Nesuglasice i trzavice između članova HDZ-a i SDS-a na području općine bile su učestale, što je pridonijelo većoj nesnošljivosti između članova tih dviju stranaka. Ubrzo su se počeli događati razni incidenti na području općine, ali i bilogorskoga kraja općenito.

 Jedan od prvih incidenata koje valja spomenuti je onaj koji se zbio u rujnu 1990. u Velikim Zdencima. Ondje je bilo planirano otkrivanje spomenika kralju Tomislavu u organizaciji Hrvatske demokratske stranke (HDS). Dvije noći uoči otkrivanja spomenika netko je prelio spomenik crvenom bojom. Počinitelji nikada nisu otkriveni. Za incident su osumnjičeni pripadnici lokalnog SDS-a. Otkrivanje spomenika na kraju je uspješno provedeno uz (žestoke) govore pripadnika hrvatske nacionalnosti koji su, između ostaloga, osudili nemili događaj dvije noći prije. Kako je vrijeme odmicalo napetost među Hrvatima i Srbima na području Bilogore bila je sve veća. U jesen 1990. na prometnici između Grubišnog

——————–

      (2.) Petar BAŠIĆ, Ivica MIŠKULIN, Grubišnopoljska kronika 1990. – 1991. (I. dio),     Scrinia Slavonica, Slavonski Brod, god. 7/br. 1, 2007., str. 343.

Polja i Virovitice, koja je od golemog značaja za taj kraj, pojavljuju se prve naoružane barikade.(3)

Za proučavanje događaja uoči operacije na području Grubušnog Polja autor ovoga teksta smatrao je važnim uzeti u obzir svjedočanstva koja su ostala pomalo zaboravljena od strane drugih autora, a pomoću njih mogu se rekonstruirati neki događaji koji daju uvid u to koliko je opasan život bio prijeratnih dana u samoj općini. Prvenstveno se ovdje misli da svjedočanstva gospodina Ante Delića koji je posvjedočio o nekim incidentima koje je osobno doživio. Takva svjedočanstva od velike su važnosti i ne smiju biti zapostavljena od strane suvremene historiografije. Mnogo je događaja o kojima nemamo pouzdanih izvora ili koji jednostavno nisu ostali zapisani takoreći crno na bijelo, a postoje živi svjedoci koji ih mogu posvjedočiti. Autor ovoga teksta smatrao ih je važnima i uvrstio ih je u svoje proučavanje operacije Otkos-10. Tako ovdje dolazimo do toga da je Ante Delić osobno posvjedočio kako je početkom 1991. doživio dva napada. Jedna od njih bio je fizički, a drugi oružani (nožem). Oba spomenuta napada dogodila su se u samom centru Grubišnog Polja od strane pripadnika srpske nacionalnosti.(4)  Ovo svjedočanstvo zorno prikazuje kolika je nesnošljivost bila od strane pripadnika srpske nacionalnosti prema Deliću. Mnogi Hrvati unutar grada, općine i općenito bilogorskoga kraja u vrijeme prije operacije živjeli su u silnom strahu. Napetost u hrvatsko-srpskim odnosima u bilogorskom kraju rasla je iz dana u dan.

Jedan od napada na Delića dogodio se 26. siječnja 1991. kada se oko 300 Srba okupilo pred policijskom postajom podržavajući Miloševića i JNA. Cilj prosvjeda bio je smijeniti zapovjedništvo postaje i preuzeti ju. Pred zgradom općine, možda udaljenoj nekoliko stotina metara, odvijao se skup potpore hrvatskom vrhovništvu od strane 50-ak Hrvata(5) Cilj preuzimanja postaje od strane Srba nije uspio, Hrvati su uspješno obranili postaju od preuzimanja. Bio je to jedan od napetijih dana u novijoj povijesti Grubišnog Polja. Hrvatske policijske snage nisu dozvolile pad postaje u neprijateljske ruke, a samim time su vrlo vjerojatno potencijalno učinile golemu stvar za kasniju obranu Grubišnog Polja u operaciji Otkos-10.

——————–

         (3.) Raščlamba operacije „Otkos-10“, GS OS RH, listopad 1997., knj. IV., str. 4.

         (4.) Podatci dobiveni u razgovoru s Antunom (Antom) Delićem 27. listopada 2017. godine.

         (5.) Raščlamba operacije „Otkos-10“, GS OS RH, listopad 1997., knj. IV., str. 5.

Još jedna zanimljivost iz prijeratne povijesti Grubišnog Polja tiče se srednje škole u tom mjestu. Naime, ondje su na mjestu direktora gotovo uvijek bili pripadnici srpske manjine. U samo iznimnim slučajevima ondje su mogli biti pripadnici drugih manjina, pa se tako na tom mjestu jednom prilikom našao pripadnik češke manjine. Hrvata na mjestu direktora srednje škole u Grubišnom Polju prije rata nije bilo.(6) To je bio odraz političke situacije unutar općine i definitivno je to jedan od pokazatelja kako se srpska manjina odnosila prema hrvatskoj većini u samom gradu.

Da je situacija u grubišnopoljskoj općini u prijeratno vrijeme bilo gotovo kaotična, odnosno vrlo složena i teška za Hrvate govor sljedeći primjer. Dana 4. svibnja 1991., nepunih pola godine prije početka operacije Otkos-10, srpski su ekstremisti minirali vikendicu Ante Delića u Treglavi (maleno mjesto koje se nalazi u sastavu grada Grubišno Polje). Spomenuti incident dogodio se točno na obljetnicu Delićeva govora na tribini HDZ-a u Grubišnom Polju. Možda su mu htjeli „čestitati“ obljetnicu održanog govora?! O spomenutom događaju izvjestile su i neke novine iz tadanje Hrvatske, Vjesnik i Novi list izišli iz tiska 7. svibnja 1991. godine. Još neki Hrvati na isti ili sličan način u isto vrijeme proživjeli su napade na svoje kuće na području općine.(7)  Koji je bio glavni cilj srpskih ekstremista prilikom ovih incidenata teško je reći. Jesu li htjeli uplašiti Hrvate unutar općine i zaprijetiti im ili su im možda htjeli dati do znanja da se uskoro sprema nešto mnogo gore?! Teško je reći. U svakom slučaju, Hrvati su tih dana u Grubišnom Polju živjeli u neprestanom strahu od napada. Životi Hrvata bili su u velikoj opasnosti.

Pobunjeni Srbi na području grubišnopoljske općine bili su organizirani u tzv. Bilogorski odred TO. Njime je rukovodio Drago Čolić.(8)  Odred je ustrojen potkraj srpnja i početkom kolovoza 1991. godine. Sjedište mu je bilo smješteno na području Velike Peratovice (u školskoj zgradi). Ondje se nalazilo oko 400 srpskih pobunjenika. Još oko 200 pobunjenika nalazilo se u Malom Grđevcu. Zapovjednik Općinskog štaba TO Grubišno Polje

——————–

        (6.) Podatak dobiven u razgovoru s Antunom (Antom) Delićem 27. listopada 2017. godine.

        (7.) Podatci dobiveni od Antuna (Ante) Delića 7. svibnja 2019. godine; vidjeti i: Vjesnik, 7. svibnja 1991., Novi list, 7. svibnja 1991.

        (8.) Bilogorski odred TO je, zapravo, TO Grubišno Polje. Općinski štab TO Grubišno     Polje na raspolaganju je imao samo jedan bataljun (Bilogorski odred). OŠ TO Grubišno   Polje se nakon povlačenja pobunjenika ugasio.; vidi: Jakša RAGUŽ, Ustrojavanje i raspad   Teritorijalne obrane Srpske autonomne oblasti (SAO) Zapadne Slavonije 1991. godine,   Zbornik Janković, Daruvar, god. 1./br. 1., 2015., str. 186-190.

bio je Rade Čakmak.(9) Spomenuto ukazuje na to da su se pobunjeni Srbi organizirali već nekoliko mjeseci prije provedbe operacije Otkos-10.

U kolovozu 1991. godine srpsko pučanstvo se iseljavalo iz grada na nepoznata mjesta (uglavnom u brdske krajeve). Mnogi od njih bili su radnici i izostajali su s posla. Bilo je očito kako se priprema nešto loše. Bila je riječ o napadu na Grubišno Polje. On je izvršen 17. kolovoza 1991. godine projektilima, ali i pješaštvom. Hrvatske snage su napad uspješno odbile. U narednim danima uslijedilo je nekoliko minobacačkih napada, ali oni nisu bili praćeni pješaštvom. Može se zaključiti kako pobunjenici u tom razdoblju nisu imali dovoljno pješaštva da izvrše ponovni pješački napad na grad.(10) Novi napadi na grad uslijedili su tijekom rujna.

Dana 15. rujna 1991. godine OŠ TO Grubišno Polje proglasio je opću mobilizaciju i to muškaraca u dobi od 18 do čak 60 godina!(11) Iz toga se jasno može razaznati kako su namjere pobunjenih Srba u grubišnopoljskoj općini i na području Bilogore bile mobilizirati praktički sve vojno sposobne muškarce i pripremiti se za oružane sukobe na tom području. Do kraja prve polovice rujna 1991. snage srpskih pobunjenika u svojim su rukama držale oko dvije trećine teritorija općine Grubišno Polje.(12) Grubišno Polje i Hrvati u njemu nalazili se u vrlo nezavidnoj situaciji. Potkraj rujna bilo je nužno da se Hrvati kvalitetnije organiziraju. Tako je došlo do osnivanja 57. samostalnog bataljuna Grubišno Polje. Spomenuti je bataljun kasnije odigrao jednu od ključnih uloga prilikom izvođenja operacije Otkos-10.

Prije početka operacije Otkos-10 pobunjeni Srbi na području Bilogore vrlo aktivno su napadali hrvatske snage. U razdoblju od 15. kolovoza do 30. listopada 1991. izvršili su 21 minobacački i topnički napad. Uza sve navedeno, izvršili su 13 pješačkih napada, ali i 6 napada zrakoplovnim jedinicama JNA na području općine Grubišno Polje.(13.) Tijekom zauzimanja teritorija unutar grubišnopoljske općine srpski pobunjenici su otimali i ubijali Hrvate. U razdoblju od druge polovice kolovoza do početka studenoga 1991. ubijeno je 29

——————–

      (9.) Za više informacija vidjeti dokumente objavljene u: Mate RUPIĆ (ur.), Republika       Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. (Dokumenti – Knjiga 1.), HMDCDR, Zagreb,     2007., str. 280-281, 284-285, 299-301.

      (10.) Petar BAŠIĆ, Ivica MIŠKULIN, Grubišnopoljska kronika 1990. – 1991. (II. dio),   Scrinia Slavonica, Slavonski Brod, god. 10/br. 1, 2010., str. 477-478.

      (11.) RUPIĆ (ur.), Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. (Dokumenti –   Knjiga 1.), str. 299-300.

      (12.) Prema podatku iz Raščlambe operacije Otkos-10 dvije trećine bi iznosile oko   280   km² područja što je približno brojkama koje se spominju u kontekstu količine   oslobođena   teritorija od strane hrvatskih snaga.; vidi: Raščlamba operacije „Otkos-10“,   GS OS RH,   listopad 1997., knj. IV., str. 9.

      (13.) Raščlamba operacije „Otkos-10“, GS OS RH, listopad 1997., knj. IV., str. 9.

osoba prema podatcima hrvatske policije.(14) Bilogorski odred kriv je za prvu žrtvu iz grubišnopoljskog kraja 90-ih zabilježenu u izvorima. Riječ je o civilu Nikoli Zjačiću iz Gornje Kovačice. Zjačića je pripadnik Bilogorskog odreda Uroš Ljubičić ubio 4. rujna 1991. u obiteljskoj kući.(15) Iz ovoga možemo zaključiti kako su se odnosi između Hrvata i Srba u grubišnopoljskoj općini u mjesecima neposredno prije početka operacije Otkos-10 izrazito zaoštrili, odnosno doveli čak i do ubojstava uz spomenute aktivne napade. Hrvatske snage morale su poduzeti nešto više od svega što se dotada poduzimalo. Planirana obrana u okviru oslobodilačke operacije postala je nužnost kako bi se zaštitilo vlastite ljude, ali i teritorij Republike Hrvatske, odnosno njezin bilogorski kraj.

Ukratko o operaciji Otkos-10

Operacija kodnog imena Otkos-10 prva je (!) uspješno provedena oslobodilačka vojna operacija hrvatskih oružanih snaga u Domovinskom ratu. Ime je dobila na prijedlog zapovjednika obrane Grubišnog Polja Franje Kovačevića. On je predložio da se operacija nazove prema košnji trave u listopadu. Odatle je došlo do naziva Otkos. Broj 10 u nazivu operacije obilježava mjesec listopad u kojem se akcija počela planirati i u kojem je provedena (uz studeni u kojem je završila!).(16) Operacija Otkos-10 provedena je u dvije faze. Prva i ključna bila je od 31. listopada do 4. studenoga 1991. godine. Druga faza odvijala se 11. i 12. studenoga 1991. godine. Jedna je to od nepravedno u medijima zapostavljanih i zaboravljanih oslobodilačkih operacija hrvatskih snaga! Činjenica je da bi bez ove operacije i njezine uspješne provedbe situacija u zapadnoj (ali i istočnoj!) Slavoniji potkraj 1991. godine bila znatno složenija i nepovoljnija za hrvatski narod i Republiku Hrvatsku.

Operacija Otkos-10 započela je, kako je već spomenuto, 31. listopada 1991. godine. Odvijala se iz tri smjera (sjeverozapad, sjever i jug) prema okupiranom području. Početak operacije bio je točno u 6,00 sati ujutro topničkom pripremom po utvrđenim neprijateljskim položajima.(17) (Zapovjedništvo obrane Grubišnog Polja ustrojeno je 26. rujna 1991. godine.

——————–

       (14) P. BAŠIĆ, I. MIŠKULIN, Grubišnopoljska kronika 1990. – 1991. (II. dio), str. 470-     475.

       (15) Slaven RUŽIĆ, Izravni demografski gubici na privremeno okupiranom području     općina Daruvar i Grubišno Polje 1991. godine, na temelju arhivskog gradiva „RSK“,     Radovi  zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, HAZU, sv. 8,   Bjelovar, 2014., str. 250.

       (16) Podatak o nazivu operacije Otkos-10 dobiven je od Antuna (Ante) Delića 18.   listopada 2017. godine.

       (17) Ivica DEBIĆ, Ante DELIĆ, OTKOS, Matica hrvatska Grubišno Polje, Bjelovar,         1999., str. 102.

Bilo je to nešto više od mjesec dana prije same operacije.(18) Zapovjedno mjesto bilo je u Grubišnom Polju, odnosno u prostorijama Teritorijalne obrane (TO). Izdvojeno zapovjedno mjesto (IZM) nalazilo se u Velikom Grđevcu.(19) Ono što je bitno napomenuti u vezi sa zapovjednim kadrom koji je okupljen u operaciji Otkos-10 jest činjenica da su to uglavnom bili profesionalni vojnici koji su imali iskustva iz JNA. Provedba organizirane obrane hrvatskoga teritorija od strane srpskih pobunjenika s Bilogore postala je stvarnost.

Operacija je bila osmišljena u dvije faze. Zadatak u prvoj fazi bio je očistiti teritorij zapadno od puta Grubišno Polje – Virovitica. U drugoj fazi zadatak je bio očistiti teritorij do crte Bastaji – Đulovac (Miokovićevo) – Rodin Potok.(20) Cilj same operacije bio je skratiti crtu bojišnice. Na taj bi se način rasteretile hrvatske snage, poglavito one na pakračkom bojištu. Uza sve navedeno, bitno je bilo onemogućiti plan presijecanja Republike Hrvatske na dva dijela.(21) Onemogućivanje presijecanja Republike Hrvatske na dva dijela važno je zbog toga što se time spriječila mogućnost stvaranja dodatnih problema u obrani istočne Slavonije. Ona bi u slučaju presijecanja teritorija bila okružena neprijateljskim snagama s tri strane što bi praktički onemogućilo hrvatskim snagama da ju obrane. Istok Hrvatske ostao bi potpuno izoliran od ostatka Hrvatske što bi značilo da bi izostala bilokakva konkretna povezanost istoka Hrvatske sa Zagrebom kao glavnim gradom.

Hrvatske snage u operaciji Otkos-10 imale su na raspolaganju 2847 pripadnika, 200 pripadnika više od zbroja koji se navodi u Raščlambi same operacije.(22) Broj pripadnika neprijateljskih snaga iznosio je približno 1700 vojnika. Sličnu brojku nalazimo i u drugoj

——————–

        (18)  Zapovjedno mjesto u Grubišnom Polju tri je puta mijenjalo svoju lokaciju. Prva   lokacija bila je u zgradi šumarije u Grubišnom Polju. Druga je bila u zgradi Općinskog   komiteta. Treća je bila u zgradi Sekretarijata za narodnu obranu. (Podatak dobiven u   razgovoru s Antunom (Antom) Delićem 27. listopada 2017. godine.); HMDCDR, ZMG:   DVD  2907, Borislav VITOCH, Domovinski rat 1991. godine na širem prostoru grada   Grubišno Polje (power point prezentacija), 2004.

        (19) Anđelko MIJATOVIĆ, Otkos-10, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata   RH, HMDCDR, Zagreb, 2011., str. 200.

         (20) Ivica DEBIĆ, Ante DELIĆ, OTKOS, Matica hrvatska Grubišno Polje, Bjelovar,   1999., str. 86-87

         (21) Natko MARTINIĆ JERČIĆ, Oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u zapadnoj   Slavoniji u jesen i zimu 1991./1992. godine (doktorska disertacija), Hrvatski studiji,   Zagreb, 2014., str. 203.

         (22) Za više podataka o točnom broju pripadnika hrvatskih snaga vidjeti bilješku broj   498 u Mijatovićevu djelu.; vidi: Anđelko MIJATOVIĆ, Otkos-10, Udruga dragovoljaca i   veterana Domovinskog rata RH, HMDCDR, Zagreb, 2011., str. 215.

         (23) N. MARTINIĆ JERČIĆ, Oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u zapadnoj   Slavoniji u jesen i zimu 1991./1992. godine, str. 204

literaturi (1750 pripadnika neprijateljskih snaga).(24) Sumirajući podatke o stanju suprotstavljenih snaga možemo zaključiti da su hrvatske snage imale otprilike između 1097 i 1147 vojnika više. To nije malena prednost, iako se u literaturi često označava minimalnom prednošću. Ovakva razlika u ljudstvu u korist hrvatskih snaga sigurno je doprinijela tome da se operacija Otkos-10 provede prema planu, iako je (u pravilu) nužno imati tri puta više pripadnika u svojim redovima (3:1) kako bi se pokrenuo napad na neprijatelja.

Jedna od zanimljivosti operacije Otkos-10 svakako je povlačenje srpskog pučanstva s prostora Bilogore s otprilike 800 traktora i drugih vozila. Beograd je upravo zbog toga i bježanja tijekom operacije optužio hrvatske vlasti za provedbu etničkog čišćenja. Podatci ukazuju na to da je povlačenje srpskog življa s prostora Bilogore bilo uvjetovano i ponašanjem pojedinih vojnih i političkih dužnosnika Srba na spomenutom području. Samo iseljavanje počelo je prije operacije Otkos-10 o čemu svjedoči izjava Veljka Džakule 15. listopada 1991. godine. On je hrvatskim medijima izjavio kako je Rade Čakmak poveo Grubišnopoljce u Baranju iako nije bilo prijetnje da budu pobijeni! Isto tako svjedoči za Krstu Živkovića (komandanta TO Daruvar) i Vladu Bosića (komandanta TO Pakrac) da su evakuirali stanovnike Daruvara i stanovnike od Kusonja do Glavice i Bučja iako za to nije bilo nekoga posebnog razloga.(25) Na temelju spomenute izjave može se zaključiti kako je već sredinom listopada bilo većih iseljavanja srpskog stanovništva prostora Bilogore što će se kasnije, za vrijeme same operacije, dodatno pojačati.

Hrvatske snage napadale su samo prednje snage neprijateljskih snaga. Na taj su se način pobunjeni Srbi mogli s narodom povlačiti s okupiranog područja bez stradavanja civila koje su vodili sa sobom. Za civile se može reći da su im služili kao živi štit.(26) Hrvatske snage od početka operacije Otkos-10 ostavljale su slobodan koridor prema Papuku kako bi se neprijateljske snage mogle povlačiti upravo u tom smjeru.(27) Ivan Plasaj navodi kako mu je nejasno zašto su  Srbi napuštali taj prostor. Smatra

——————–

(24)  I. DEBIĆ, A. DELIĆ, OTKOS, str. 102.; A. MIJATOVIĆ, Otkos-10, str. 216.;   Ista se brojka spominje i u raščlambi operacije Otkos-10.; vidi: Raščlamba operacije   „Otkos-10“, GS OS RH, listopad 1997., knj. IV., str.

(25) P. BAŠIĆ, I. MIŠKULIN, Grubišnopoljska kronika 1990. – 1991. (II. dio), str.   486-492.

(26) N. MARTINIĆ JERČIĆ, Oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u zapadnoj   Slavoniji u jesen i zimu 1991./1992. godine, str. 213.

  (27) Podatak dobiven u razgovoru s Antunom (Antom) Delićem 27. listopada   2017. godine.

da je to moglo biti zbog toga što su se njihovi zapovjednici bojali da će ih vlastiti ljudi osuditi, odnosno optužiti za poraz. Smatra kako su zbog toga širili lažne informacije o napadu 20.000 ustaša koji navodno kolju sve ljude pred sobom. Na temelju netočne informacije na taj su način stvorili određeni alibi pred svojim nadređenima.(28) Mnoga su svjedočenja o povlačenju pobunjenih Srba sa civilima s prostora Biloogore. Više manje se sva ta svjedočenja slažu u jednoj stvari, toj da su Srbi s Bilogore namjerno širili paniku među ljudima i da su se iseljavali iako nije bilo naznaka da bi im netko naudio, odnosno ubijao ih. 

Jedan od svjedoka, Mirko Crnogorac, navodi da je srpski narod stvarao paniku sam među sobom. Tvrdi kako nisu vidjeli nikakva ubojstva, ali i da su se o navodnim ubojstvima čule priče. Nada Kovač, svjedokinja tih događaja, također svjedoči kako nitko nije bio ugrožen te kako su u vrijeme operacije svi širili laži osim Hrvatske televizije.(29) Đuro Crkvenac svjedoči kako su Srbi koji nisu htjeli ići s pobunjenicima na to bili prisiljavani, čak i ubijani! Civili su služili kao živi štit prilikom izvlačenja.(30) Svjedočenje Srpkinje Milice Rekić koja je ostala na području Bilogore nakon povlačenja srpskih pobunjeničkih snaga s civilima govori u prilog tome da su se ljudi koji su ostali bojali hrvatskih snaga. Očito je da su se širile lažne priče o tome da će im Hrvati nauditi.(31) Delić navodi kako su povlačenja neprijatelja počela već prvoga dana operacije Otkos-10 te kako se već tada jasno moglo čuti njihovo povlačenje. Također navodi kako srpske civile nitko nije tjerao da napuste područje Bilogore. Tvrdi da su to radili samovoljno ili prema naredbi pobunjeničkih vojnih snaga. Prostor Bilogore napuštali su žene, djeca, ali i vojno nesposobni civili. Većinom su bježali u Srbiju, ali ima i onih koji su bježali dalje, npr. u Crnu Goru. Srpskim civilima koji su ostali na području Bilogore nitko nije naudio. Oni su uredno i adekvatno zbrinjavani. Zarobljene Srbe se vodilo u Bjelovar, a to nije bilo u domeni Zapovjedništva obrane Grubišnog Polja. Također je važno spomenuti kako na Bilogori s hrvatske strane nije bilo logora.(32) Očito je kako su pobunjeni Srbi namjerno širili paniku među srpskim narodom na području Bilogore te da nisu

——————–

(28) Ivan PLASAJ, Kako se oslobađala Bilogora? (feljton), Bjelovarac, 15. 11. 2001.

  (29) OTKOS 10 – Bilogorske istine (jesen 1991.) (1.) (dokumentarni film), ur.   Obrad Kosovac, 24. 9. 2007. (https://www.youtube.com/watch?v=IVZ0gojRxaw), datum i   vrijeme posjeta: 20. 8. 2017. u 1 i 15 sati

(30) OTKOS 10 – Bilogorske istine (jesen 1991.) (4.) (dokumentarni film), ur.   Obrad Kosovac, 24. 9. 2007. (https://www.youtube.com/watch?v=lLhBmr_t8m0), datum i   vrijeme posjeta: 20. 8. 2017. u 1 i 40 sati.

 (31) OTKOS 10 – Bilogorske istine (jesen 1991.) (4.) (dokumentarni film), ur.   Obrad Kosovac, 24. 9. 2007. (https://www.youtube.com/watch?v=lLhBmr_t8m0), datum i   vrijeme posjeta: 20. 8. 2017. u 1 i 40 sati.; OTKOS 10 Bilogorske istine (jesen 1991.) (5.) (dokumentarni film), ur. Obrad Kosovac,   24. 9. 2007. (https://www.youtube.com/watch?v=8lmBAxRuxbY), datum i vrijeme   posjeta: 20. 8. 2017. u 1 i 50 sati.

(33) Podatci dobiveni u razgovoru s Antom Delićem 27. listopada 2017. godine.;   Delić mi je osobno u razgovoru posvjedočio kako zna primjere ljudi koji su bježali u Crnu   Goru, kao i da su civili dovoženi na zbrinjavanje u Grubišno Polje.

htjeli da itko od srpskih civila ostane na spomenutom području. Sve je to bilo rađeno s ciljem da se kasnije Hrvate optuži za genocid proveden na tom području, što bi dakako bilo daleko od istine. Iz navedenoga se može pretpostaviti i to da su pobunjeni Srbi civile koje su vodili sa sobom u povlačenje iskoristili kao živi štit prilikom povlačenja kako bi „sigurnije“ napustili prostor Bilogore. Ivan Plasaj navodi kako smatra da ima logike u povlačenju pobunjenih Srba jer je zbog napredovanja hrvatskih tenkova postojala realna opasnost da neki dijelovi neprijateljskih snaga ostanu u potpunosti odsječeni. Zanimljivo je to da Plasaj odbacuje tezu o povlačenju neprijateljskih snaga kako bi se poslije Hrvatsku osuđivalo za protjerivanje srpskoga naroda s područja Bilogore. Uza sve navedeno bitno je napomenuti da su neprijateljske snage činile strašne zločine te je kod njih vladao golem strah da će počinitelji spomenutih zločina biti utvrđeni i kažnjeni.(33)

Dana 10. studenoga na pojedinim dijelovima Bilogore ostale su pojedine odmetničko terorističke grupe. O njima pomoćnik zapovjednika operacije Ivica Debić izvještava svoje nadređene. Spomenuti su izvodili diverzantske napade po hrvatskim snagama i civilnom stanovništvu. Debić spominje dvije diverzantske skupine, ali pretpostavlja da one nisu jedine preostale. Protiv njih je trebalo poduzeti određene akcije kako bi se prostor Bilogore u cijelosti osigurao i očistio od zaostalih pobunjeničkih snaga.(34) Spomenuto ukazuje na to kako je nakon uspješne provedbe prve faze operacije Otkos-10 zaostalo ponešto neprijateljskih snaga koje su pokušavale nauditi hrvatskim snagama i stanovništvu. Protiv njih su hrvatske snage bile dužne provesti određene akcije kako bi se prethodno okupirani teren što prije očistilo od neprijateljskih snaga i vratilo ga u normalan i za Hrvate na tom području siguran život.

Druga faza operacije Otkos-10 provedena je već dan nakon spomenutog izvještavanja Debića, 11. i 12. studenoga 1991. godine. Ovdje je još bitno napomenuti kako se pod operacijom Otkos-10 treba u obzir uzimati pothvate hrvatskih snaga učinjene do Bastaja na istoku Bilogore. Taj podatak potvrđuje Delić tvrdnjom kako bi se operacija Otkos-10 trebala prostorno ograničiti maksimalno do Bastaja te da se sve dalje od spomenutog mjesta ne bi trebalo smatrati sastavnim dijelom operacije Otkos-10.(35) Nakon provođenja druge faze operacije prostor Bilogore bio je očišćen i osiguran, a oslobađanje nekih drugih dijelova

——————–

(33) Ivan PLASAJ, Kako se oslobađala Bilogora? (feljton), Bjelovarac, 15. 11. 2001.

(34) I. DEBIĆ, A. DELIĆ, OTKOS, str. 107.

(35) Podatak dobiven u razgovoru s Antunom (Antom) Delićem 27. listopada 2017.   godine.

zapadne Slavonije je već bilo u tijeku ili je tek slijedilo. Hrvatske snage hrabro i kvalitetno su provele operaciju, a prostor Bilogore uspješno je oslobođen od pobunjenih Srba.

Operacija Otkos-10 zanimljiva je po činjenici da su se neki od pripadnika hrvatske i srpske nacionalnosti borili, takoreći, s pripadnicima suprotne strane. Postoje dva autoru ovoga teksta zanimljiva primjera. Prvi je onaj Srbina Dušana Rekića iz Lončarice koji se s pripadnicima hrvatskih snaga borio protiv pobunjenih Srba.(36) Drugi primjer je onaj Nenada Pendelja. Prema Delićevim riječima, hrvatske snage su ga ubile u Gornjoj Rašenici na krovu jedne kuće dok se borio na strani pobunjenih Srba i mitraljezom gađao pripadnike hrvatskih snaga. Zašto se Pendelj borio na strani pobunjenih Srba i je li to bilo prisilno ili svojevoljno nitko ne zna.(37) Ovi primjeri svakako nisu jedini iz vremena Domovinskog rata, ali su vrlo interesantni.

Tijekom operacije Otkos-10 zarobljeni su neki od pripadnika srpskih pobunjenih snaga. Ovo je važno napomenuti upravo zbog toga što su ti zarobljenici korišteni za razmjenu civila.(38) Ovdje je važno skrenuti pozornost na riječi Šandora Totha, zapovjednika Policijske postaje Grubišno Polje u vrijeme operacije. Naime, Toth tvrdi kako su hrvatske snage razmjenom zarobljenika uspjele spasiti 14 zarobljenika iz Velike Peratovice.(39) To svakako nije malena stvar. Hrvatske su snage u prvoj fazi operacije imale gubitak od šest pripadnika.(40) Više od trideset(41) hrvatskih vojnika je ranjeno.(42) Prilikom povlačenja s prethodno okupiranog područja pobunjeni Srbi ubili su 23 osobe (u Velikoj Bukovici, Velikoj Peratovici i Malom Grđevcu).(43)

Dva dana prije početka operacije Otkos-10, 29. listopada 1991. godine, započela je operacija Orkan-91. koja se odvijala na širem području Novske i Nove Gradiške. Operacija je završila nakon operacije Otkos-10 te se zbog toga operacija Otkos-10 treba smatrati prvom

——————–

(36) OTKOS 10 – Bilogorske istine (jesen 1991.) (1.) (dokumentarni film), ur. Obrad Kosovac, 24. 9. 2007. (https://www.youtube.com/watch?v=IVZ0gojRxaw), datum i vrijeme posjeta: 20. 8. 2017. u 1 i 15 sati.

   (37) Podatci dobiveni u razgovoru s Antunom (Antom) Delićem 27. listopada 2017.     godine.

(38) I. DEBIĆ, A. DELIĆ, OTKOS, str. 108.

 (39) HMDCDR, ZMG: DVD 3329, Velike pobjede Domovinskog rata: Otkos-10   (dokumentarni film), autor: Darko Dovranić, 2012.

(40) Za detaljnije podatke vidi: A. MIJATOVIĆ, Otkos-10, str. 223-224.

(41) Marijan navodi podatak da je ranjen 21 sudionik operacije Otkos-10.; vidi:   Davor MARIJAN, Bjelovar i Bjelovarsko-bilogorska županija u Domovinskom ratu, Radovi   Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, HAZU, sv. 8, Bjelovar,   2014., str. 29.

(42) N. MARTINIĆ JERČIĆ, Oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u zapadnoj  Slavoniji u jesen i zimu 1991./1992. godine, str. 225

(43) D. MARIJAN, Bjelovar i Bjelovarsko-bilogorska županija u Domovinskom ratu,     str. 29

uspješno provedenom operacijom hrvatskih oružanih snaga u Domovinskom ratu. Operacijom Otkos-10 snage srpskih pobunjenika s prostora Bilogore, kao i snage JNA koje su im pomagale, bile su poražene. Prostor Bilogore u potpunosti je oslobođen. U operaciji je u dvije faze oslobođeno oko 370 km² površine hrvatskoga teritorija u bilogorskom kraju što definitivno govori u prilog tome kako je to bila opsežna operacija. Uzme li se u obzir brdoviti teren na kojem je operacija provedena, sigurno se dodatno dobiva na ozbiljnosti same operacije koja je bila nužna i od iznimne važnosti ne samo za bilogorski kraj, već za cijelu zapadnu Slavoniju i općenito za obranu Republike Hrvatske u Domovinskom ratu.

Zaključak

Kao što je već napomenuto, cilj ovoga rada nije nije bio posvetiti se samo događajima strogo vezanim uz samu operaciju već navesti i razmotriti neke pojedine događaje i svjedočanstva koja se odnose na razdoblje prije početka operacije Otkos-10. Isto tako, klasična razrada operacije je izostala te je naglasak stavljen na pojedine događaje tijekom operacije. Teško je ukratko iznijeti sve podatke do kojih je autor ovoga teksta došao prilikom istraživanja teme, ali može se zaključiti da je operacija Otkos-10 veličanstvena pobjeda hrvatskih snaga u Domovinskom ratu i sigurno zaslužuje veću pozornost javnosti od one koju je do sada dobivala.

Jasno je kako je napetost između Hrvata i Srba na području grubišnopoljske općine i cijele Bilogore bila sve veća od 1989. godine. Hrvati su se nalazili u izrazito nepovoljnom položaju u društveno-političkom životu. Jedan od primjera koji govore u prilog tome je onaj iz srednje škole u Grubišnom Polju gdje ni jedan Hrvat u prijeratno (jugoslavensko) vrijeme nije bio na mjestu direktora. Kako je vrijeme odmicalo i kako se približavao kraj 1991. pojavljivali su se učestali incidenti na tom području poput fizičkih i oružanih napada, ali i miniranja kuća. Hrvatski odgovor na sve nedaće koje su im Srbi pripremili na tom području postao je samo pitanje vremena. U listopadu 1991. konačno je započela operacija Otkos-10 koja je bila snažan i organiziran odgovor hrvatskih snaga na svu dotada nanesenu nepravdu od strane Srba na području Bilogore. Operacija je uspješno provedena u dvije faze, a njom su osujećeni mnogi pobunjenički planovi, ali i planovi JNA o zauzimanju teritorija Republike Hrvatske. Jedan od njih zasigurno je onaj o presijecanju Hrvatske na dva dijela, a koji nije proveden u djelo.

Mnogi napadi na grad grubišno Polje prije operacije Otkos-10 uspješno su odbijani od strane hrvatskih snaga. Unatoč tome srpske pobunjeničke snage nisu odustajale od svojih namjera da okupiraju taj grad. Unatoč minimalnoj prednosti hrvatskih snaga u ljudstvu operacija je isplanirana i provedena u djelo. Govora o etničkom čišćenju Bilogore od strane Hrvata nema, a na to jasno ukazuju i podatci izneseni u ovom radu.

Popis literature

Knjige:

 1. DEBIĆ, Ivica; DELIĆ, Ante, OTKOS, Matica hrvatska Grubišno Polje, Bjelovar, 1999.

 2. MARTINIĆ JERČIĆ, Natko, Oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji u jesen i zimu 1991./1992. godine (doktorska disertacija u rukopisu), Hrvatski studiji, Zagreb, 2014.

 3. MIJATOVIĆ, Anđelko, Otkos-10, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH, HMDCDR, Zagreb, 2011.

Članci u periodici (časopis, godišnjak):

 1. BAŠIĆ, Petar; MIŠKULIN, Ivica, Grubišnopoljska kronika 1990. – 1991. (I. dio), Scrinia Slavonica, Slavonski Brod, god. 7/br. 1, 2017.

 2. BAŠIĆ, Petar; MIŠKULIN, Ivica, Grubišnopoljska kronika 1990. – 1991. (II. dio), Scrinia Slavonica, Slavonski Brod, god. 10/br. 1, 2010.

 3. MARIJAN, Davor, Bjelovar i Bjelovarsko-bilogorska županija u Domovinskom ratu, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, HAZU, sv. 8, Bjelovar, 2014.

 4. MARIJAN, Davor, Jugoslavenska narodna armija – važnija obilježja, Polemos: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, FFZG, god. 9/br. 17, Zagreb, 2006.

 5. RAGUŽ, Jakša, Ustrojavanje i raspad Teritorijalne obrane Srpske autonomne oblasti (SAO) Zapadne Slavonije 1991. godine, Zbornik Janković, Daruvar, god. 1./br. 1., 2015.

 6. RUŽIĆ, Slaven, Izravni demografski gubici na privremeno okupiranom području općina Daruvar i Grubišno Polje 1991. godine, na temelju arhivskog gradiva „RSK“, Radovi zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, HAZU, sv. 8, Bjelovar, 2014.

Izvori:

 1. HMDCDR, ZMG: DVD 3329, Velike pobjede Domovinskog rata: Otkos-10 (dokumentarni film), autor: Darko Dovranić, 2012.

 2. HMDCDR, ZMG: DVD 2907, Borislav VITOCH, Domovinski rat 1991. godine na širem prostoru grada Grubišno Polje (power point prezentacija), 2004.

 3. OTKOS 10 – Bilogorske istine (jesen 1991.) (1.) (dokumentarni film), ur. Obrad Kosovac, 24. 9. 2007. (https://www.youtube.com/watch?v=IVZ0gojRxaw), datum i vrijeme posjeta: 20. 8. 2017. u 1 i 15 sati.

4. OTKOS 10 – Bilogorske istine (jesen 1991.) (4.) (dokumentarni film), ur. Obrad Kosovac, 24. 9. 2007. (https://www.youtube.com/watch?v=lLhBmr_t8m0), datum i vrijeme posjeta: 20. 8. 2017. u 1 i 40 sati.

 5. OTKOS 10 – Bilogorske istine (jesen 1991.) (5.) (dokumentarni film), ur. Obrad Kosovac, 24. 9. 2007. (https://www.youtube.com/watch?v=8lmBAxRuxbY), datum i vrijeme posjeta: 20. 8. 2017. u 1 i 50 sati.

 6. PLASAJ, Ivan, Kako se oslobađala Bilogora? (feljton), Bjelovarac, 15. 11. 2001.

 7. Raščlamba operacije „Otkos-10“, GS OS RH, listopad 1997., knj. IV.

 8. RUPIĆ, Mate (ur.), Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. (Dokumenti – Knjiga 1.), HMDCDR, Zagreb, 2007.

Novine:

 1. Vjesnik, 7. 5. 1991.

 2. Novi list, 7. 5. 1991.

Ivan Samardžija, mag. educ. hist/Hrvatsko nebo