Damir Pešorda: MOST, MURAL, MOŽEMOSI I DRUGI PARADOKSI

Prije nekoliko dana u Karlovcu se prijepornim pokazalo imenovanje jednog mosta po postrojbi Hrvatske vojske zaslužnoj za obranu Karlovca u Domovinskom ratu. Dok se na sjednici Gradskog vijeća izglasavala odluka o preimenovanju Koranskog mosta u Most specijalne jedinice policije Grom, esdepeovci su, po dobrom starom običaju, zbrisali sa sjednice, dok su hrabri možemosi glasovali protiv. Kasnije su složno graknuli: ”Ovo je veličanje zločina!”

Tako je, eto, nakon dvadesetak i nešto godina nakon Domovinskog rata nazivanje jednog mosta po jednoj hrvatskoj obrambenoj postrojbi postalo veličanje zločina. Ako je i od rashodovanih komunista i nabrijanih ekotalibana, previše je!

Na nadvožnjaku nedaleko od preimenovanog mosta na inicijativu karlovačkog ogranka Bad Blue Boysa oslikan je mural s likom Mihajla Hrastova, hrvatskog branitelja koji je na Koranskom mostu ubio trinaestoricu srpskih rezervista koji su pokušali ući u grad. Hrastov je dvadesetak godina mrcvaren po hrvatskim sudovima, više puta oslobađan i na kraju osuđen odlukom Vrhovnog suda Hrvatske. Ne ulazeći sada u taj pravosudni rašomon, jasno je da se navodna Hrastovljeva krivnja ne može pripisivati cijeloj postrojbi niti obližnji mural može biti argument protiv imenovanja karlovačkog mosta po postrojbi koja je branila Karlovac u nedavnom ratu. Treba biti do kraja jasan, protiv toga mogu imati nešto samo oni koji su bili na strani onih koji su u tom nedavnom ratu napadali Karlovac.

Prije koji dan ravnateljica  zagrebačke Poliklinike za zaštitu djece i mladih Gordana Buljan Flander dala je ostavku. Tomu je prethodila afera oko sudske zabrane portalu H-alter da piše o njoj o njoj i Poliklinici. Tu je zabranu Buljan Flander ishodila jer je novinarka Jelena Jindra navodno sustavno pisala neistine o njoj i Poliklinici te je ocrnjivala. Ne ulazeći u meritum te stvari, znakovita je brzina kojom je na sudsku zabranu reagirao zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević i munjevito smijenio Upravno vijeće Poliklinike za zaštitu djece i mladih. Zna li se da je početkom dvijetisućitih Gordana Buljan Flander ustrojavala Polikliniku uz snažnu podršku SDP-a i snažnih žena tadašnjeg SDP-a Milanke Opačić, Gordane Sabol i Ingrid Antičević, onda se nameće pitanje: nije li feminizam s početka ovog stoljeća toliko zastario, da nova ljevica reže kadrove proistekle iz njegova krila!? Očito jest ili, figurativno rečeno, u očima ekotalibana pokojni Ivica Račan i Milan Bandić okorjele su ustaše, a žive Milanka Opačić i Ingrid Antičević zatucane patrijarhalke.

Iznad ulaza u Hrvatsku pravoslavnu crkvu u Domjanićevoj ulici u Zagrebu potrgana je hrvatska zastava. Počinitelj vjerojatno nikada neće biti pronađen, a i da ga pronađu, mogao bi se izvući tvrdnjom da je bila riječ o performansu. Iako već odavno ispunjava sve uvjete da bude registrirana kao vjerska zajednica, iz nekog razloga hrvatske vlasti ne žele priznati Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Taj je razlog, bojim se, puno dublji od trenutnog partnerstva HDZ-a s Pupovcem i njegovom strankom. Uostalom, SDP-ova vlast je isto tako rezolutno odbijala registrirati HPC, a predsjednik iz njihovih redova, Ivo Josipović, prijetio je da HPC nikada neće biti priznata. Osnivanjem HPC oduzeo bi se SPC-u monopol nad pravoslavljem u Hrvatskoj, a time i oslabio, ako ne i potpuno uništio njezin potencijal za širenje Srbije na hrvatske prostore. Da bi ideja ”srpskog sveta” preživjela, Hrvatska pravoslavna crkva ne smije zaživjeti.

Bilo kako bilo, ugroženo je pravoslavlje u Hrvatskoj, ali to nikoga puno ne brine jer je riječ o hrvatskom pravoslavlju. Hrvatska panično štiti samo ono pravoslavlje koje je ne priznaje kao jedinstvenu državu, nego i dalje govori o pokrajinama, odnosno eparhijama. No, takvih je paradoksa u Hrvatskoj napretek, tako da ih više i ne doživljavamo kao paradokse. Nego kao najobičniju hrvatsku stvarnost.  A najgore je od svega što se – kako vrijeme prolazi – sve više rezignirano mirimo s tim. Barem mi stariji, dok mlađi u sve većem broju odlaze.

Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo/