BARBARIĆ ZA HMS: Očekivati nametanje Izbornoga zakona kao nekakvu vrstu obeštećenja Hrvata doima se naivnim

Doc. dr. Dražen Barbarić, pročelnik studija politologije na Filozofskom fakultetu Sveučiišta u Mostaru te voditelj Stručnog tima Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI), u intervjuu Hrvatskom Medijskom Servisu dotaknuo se dosadašnjeg djelovanja novog visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Christiana Schmidta, s naglaskom na dvojake reakcije koje su njegove najnovije izjave izazvale u Sarajevu i u Mostaru.

Razgovarao: Branimir Galić, Hrvatski Medijski Servis

HMS: Izjava visokog predstavnika Christiana Schmidta da treba tražiti rješenja kako bi Bh. Hrvati trebali biti adekvatno zastupljeni u svim institucijama vlasti te da su dominantno za Komšića glasovali Bošnjaci uzburkala je duhove u medijskim i političkim krugovima. Kako gledate na njegovu izjavu i koji bi mogli biti razlozi da Schmidt baš ovako formulira svoju izjavu?

BARBARIĆ: Realno govoreći, Christian Schmidt je u potpunosti pogodio srž problema u BiH, što na određeni način stvara pozitivan dojam da je svjestan spleta problematike koja ga očekuje. Naime, izbor za hrvatskoga člana Predsjedništva je tek simbolička gesta kojom se iskazuje da niti plebiscitarna podrška hrvatskih birača ostaje neznatna u odnosu na snagu biračke mašinerije većinskoga naroda. Licemjerstvo njegova prethodnika koji bi na činjenicu da su ga svojim izborom nametnuli Bošnjaci odgovara karikaturalnim protuargumentom da Komšić vozi Škodu, da živi u istom stanu i da su za njega glasali i stanovnici Mostara, zlonamjerno ne naglašavajući iz kojih je mostarskih općina ta podrška dolazila. Ako je Schmidtova izjava makar i naznaka da međunarodna zajednica odbacuje hipokriziju praveći se da su Komšića izabrali „građani“ dok jako dobro znaju da su ga nametnuli Bošnjaci, onda je u ovom trenutku sasvim dovoljno.

HMS: Dominantna većina bošnjačkih predstavnika sa svih dijelova političkog spektra udarili su drvljem i kamenjem na Schmidta zbog ove izjave. Može li doći do toga da bošnjački establishment „povuče ručnu“ i smanji razinu suradnje s njemačkim diplomatom ili će pak upregnuti sve snage preko svojih dežurnih lobista te osigurati da ova izjava bude „izolirani incident“?

BARBARIĆ: Tu dolazimo do „konzistentnosti“ sarajevske političke elite. Kada god su Visoki predstavnici otvoreno propagirali ili podržavali stavove koji nedvosmisleno idu u korist njihovim unitarnim tendencijama, pa makar i pod krinkom liberalne predstavničke demokracije, bili su itekako hvaljeni i uvažavani. Da ne spominjemo odluke i intervencije kojima su Visoki predstavnici direktno utjecali na političke procese i mijenjali politički sustav, tada nitko nije dovodio u pitanje njihovu objektivnost i namjere. Problem s bošnjačkom politikom što je djelomično atrofirala, u kreiranju i provođenju nacionalne politike, u najužem mogućem smislu. OHR su doživjeli kao neku vrstu premosnice, subjekta za odigravanje duploga pasa, kako bi ostvarili svoje interese. Iz te perspektive postali su ovisni o međunarodnom intervencionizmu i svaki oblik udaljavanja od pozicije OHR-a za njih bi značio redefiniranje nacionalne politike, nisam siguran jesu li u ovom trenutku na to spremni.

HMS: Hrvatski politički predstavnici kalkulirali su s time kako se odnositi prema Schmidtu te su ga u određenim krugovima nazivali i samoprozvanim visokim predstavnikom zbog njegovog upitnog legitimiteta i legaliteta, a s obzirom na to da njegovo imenovanje nije potvrđeno u Vijeću sigurnosti UN-a. Jesu li hrvatski dužnosnici i politički komentatori (kreatori javnog mnijenja) nakon jedne dopadljive izjave preuranjeno krenuli Schmidta okivati u zvijezde i hoće li im se to u budućnosti potencijalno vratiti kao bumerang?

BARBARIĆ: Osobno mislim da jesu, možda osokoljeni reakcijama koje su dolazile iz Sarajeva, što ne umanjuje nužnost racionalne i odmjerene reakcije. U čemu je stvar, u BiH se često zaboravlja da se politika vodi načelima i konzistencijom, a ne usijanim izjavama. Ako prihvatite da Visoki predstavnik svojim stavovima može usmjeravati tokove političkih procesa, uključujući utjecaj na izmjene izbornoga zakona ili u bliskoj budućnosti ustava, kada ga legitimirate jednom prihvatili ste načelo i modus funkcioniranja. Što kada za nekoliko mjeseci priopći izjavu koja se ne sviđa i nikako ne uklapa u interese vašega nacionalnog korpusa, načelo pogaziti ne možete, a s konsekvencama izjave se morate nositi. Kako je poznati srpski reper u pjesmi mudro poentirao: „na male riječi hvale se pale samo budale“.

HMS: Bi li za BiH bilo pogrešno da OHR nametne izmjene Izbornog zakona BiH, bi li to bila još jedna potvrda da BiH zapravo i nije država (čak i u slučaju da se njime implementira presuda Ljubić)?

BARBARIĆ: Opet se nadovezujemo na pitanje načela, i u tome je bošnjačka vrhuška odavno pokleknula. Ako zazivate intervenciju međunarodne zajednice, ako pritišćete Visokoga predstavnika da donese odluke koje idu u vašu korist te likujete kada se to dogodi, što kada njegove odluke idu kontra vaših interesa i ciljeva? Svako nametanje suštinski važnih elemenata u politički sustav je pogrešno, test toga su reakcije pojedinih nacionalnih političkih subjekata i medija. Je li nametnuta ijedna odluka od strane OHR-a da su sve tri strane podjednako bile nezadovoljne, ili da barem jedna nije eksplicitno likovala? Očekivati nametanje odredbi izbornoga zakona kojim bi se implementirala spomenuta presuda kao nekakva vrsta obeštećenja Hrvata, a da se pri tome ne učini određeni ustupak bošnjačkoj strani je naivno. Na kraju krajeva, postoji li ijedna nametnuta odluka OHR-a u izborni sustav BiH koja je barem mrvicu unaprijedila dotadašnje stanje?

HMS: Kako komentirate nesudjelovanje političkih predstavnika Srba u radu izvršnih i zakonodavnih tijela vlasti sve dok je, kako kažu, na snazi nametnuti Inzkov zakon o zabrani negiranja genocida. Koliko će ovakva situacija potrajati te imaju li predstavnici vlasti i opozicije RS dovoljno kohezivnih faktora da ustraju u svojoj odluci?

BARBARIĆ: To je njihova legitimna politička taktika koja samo prividno ima konture nacionalne politike. Nametnuta odluka bivšega Visokog predstavnika ih je dovela pred gotov čin u kome niti jedan politički subjekt nije imao manevarskoga prostora, pa su postigli privremeni usuglašeni stav. Koliko je to javnosti vidljivo, radi se o nekoj čudnoj vrsti simulacije obrane srpskih nacionalnih interesa u kojem niti jedan akter te svesrpske opstrukcije ne vjeruje drugome i samo vreba način kako da izmigolji iz dogovora, a da ne podnese teret izdajništva.

HMS: Bi li IDPI-ev prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona, u kojem ste na čelu stručnog tima, mogao doista i zaživjeti u praksi s obzirom na to da se njime implementiraju sve presude domaćih i međunarodnih sudova?

BARBARIĆ: Za sada kroz različite medijske, akademske i političke forume niti jedan prijedlog se nije pokazao sveobuhvatan poput navedenoga. On u biti ima dvije varijante koje se manje više određuju u odnosu na nužnost zadiranja u ustavne promjene. Naravno, one izmjene izbornoga zakona koje ne iziskuju ustavne izmjene su manje obuhvatne i ne mogu riješiti sve presude Europskoga suda za ljudska prava, dok druga varijanta sa ustavnim izmjenama rješava sve presude, ali iziskuje mnogo veći ulog političke volje. Ako se vodimo maksimom da komplicirani problemi zahtijevaju kompleksna rješenja onda IDPI-jev prijedlog može poslužiti kao sveobuhvatni model potpuno reformiranoga izbornog modela. Međutim, njegova stvara uporabna vrijednost je način pristupanja problematici, uzimanje u obzir svih presuda koje nalažu izmjenu izbornoga zakonodavstva, te mogućnost primjene određenih segmenata modela koji se mogu ugraditi u neke buduće prijedloge za izmjene izbornoga zakona.

HMS: Što možemo očekivati od novog, Bidenovog, glavnog čovjeka za Zapadni Balkan, Gabriela Escobara, smatrate li da će doći do promjene u odnosu na ono što je radio Palmer. U konačnici, hoće li BiH uopće biti u fokusu američke administracije s obzirom da se kao važnije nameće (pokušaj) normalizacije odnosa Beograda i Prištine?

BARBARIĆ: Teško je procijeniti moguće promjene na osnovu jedne personalne izmjene u diplomatskoj strukturi. Ipak, nakon što je splasnulo početno oduševljenje i entuzijazam nakon izbora Joea Bidena od svih onih koji su očekivali radikalne intervencionističke rezove, pokazalo se da SAD izuzetno aktivno rade na postojećem procesu izmjene izbornoga zakona. Sumnjam da će g. Escobar predstavljati ozbiljniji zaokret u odnosu na dosadašnju politiku, naposljetku, značajni diplomski napori su do sada uloženi, a najave su da se pregovori ubrzo intenziviraju. U tome procesu iskustvo rada g. Escobara na području Zapadnoga Balkana, te unutar strukture podijeljenoga društva i nestabilne države kakvo je iračko, sasvim sigurno mogu doprinijeti boljem razumijevanju lokalne problematike. SAD nedvojbeno imaju mnogo prioritetnijih kritičnih točaka u svom vanjskopolitičkom djelovanju, pa čak i spomenuti odnos Beograda i Prištine je takav, međutim, bez intenzivnoga angažmana američke diplomacije ne postoji realna mogućnost da do dogovora oko izbornoga zakona dođe do kraja tekuće godine.

HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo