Usredotočimo se na ono što možemo dobro učiniti!
Vrijeme:3 min, 3 sec
Sezona “kiselih krastavaca “ pogodna je za odlazak u osamu i razmišljanje o svemu bitnomu, a Hrvatska i Hrvati, ma gdje bili, nama su bitni. Što napraviti da se Hrvatska oporavi i pokrene? Odgovor se može naći i u prispodobi o dobrom Samarijancu. Ona govori o razbojnicima koji ranjavaju i pljačkaju druge ne mareći za život nevine žrtve te o onima koji bi mogli pomoći žrtvi ali neće jer si ne žele stvarati probleme, i o čovjeku koji pomaže ranjenom čovjeku.
Ta prispodoba vrijedi i za ranjenog hrvatskog čovjeka i za ranjeno hrvatsko društvo i za ranjenu hrvatsku domovinu. Razbojnici su ih opljačkali i ranili, mnogi su se držali po strani, a mnogi su im pomogli. U ovih tridesetak godina vidjeli smo tužne događaje, sebična i indiferentna ponašanja, ali i divne primjere solidarnosti. Tko nije bio žrtva raznih mafija (političkih, financijskih, kulturnih, vjerskih, itd.) koje su opustošile i razorile zemlju?
Neki su zloporabeći javnu funkciju za varanje onih koji su ih izabrali, a neki u dosluhu s njima, kršili dobre zakone i izglasavali loše po mjeri njihovih džepova i interesa stranačkih ili poduzetničkih elita. Degradirali su i manipulirali pravosudnu vlast. Bavili su se nelegalnim poslovima, podmićivali, namještali javne natječaje i stvorili vidljive i nevidljive korupcijske strukture. Uspostavili su stranački klijentelizam i autoritarni feudalizam. Progonili su i klevetali svakoga koji bi se usudio iznijeti njihove prljavštine. Degradirali su društvo po mjerilima morala, itd. I to s našim novcem.
Rezultat je ono što imamo danas. Razbojnici su ranili i opljačkali opće dobro, dok su se drugi držali po strani, iako su neki među njima u sebi zbog svega žalili, ali nisu reagirali, nego su nastavili svoj put, zato što se vlastito i sebično blagostanje nije uklapalo u potrebe naroda za solidarnošću i društvenom odgovornošću.
No i u Hrvatskoj ima mnogo dobrih Samarijanaca, spremnih pomoći svojoj domovini i ljudima koji u njoj žive. To su oni koji zarađuju vlastitim radom i ne zlorabe tuđe napore. Oni koji ispunjaju svoje porezne obveze. Oni koji obnašaju funkcije sa sposobnošću, poštenjem i požrtvovno. Oni koji smatraju da je narodni novac svetinja jer je plod rada mnogih i stoga se mora uložiti u opće dobro. Oni koji ne daju, ne traže i ne primaju mito i ne pristaju na pljačkanje naroda. Oni koji se u medijima odupiru mogućnicima, koji inače od novinara i publicista trže da prešute ili ublaže ili trenutnim potrebama prilagode istinu. Oni koji pravedno sude. Svi oni koji vjeruju u stvaralačku snagu slobode, potiču dijalog, poštuju druga mišljenja i traže konsenzus imajući u vidu dobro sviju.
Iako među nama ima razbojnika i sebičnih ljudi koji ne mare za druge, ima i dobrih Samarijanaca koji riskiraju za druge i za svoju domovinu. Trebamo više dobrih Samarijanaca, hrabrih muževa, lidera koji su primjer. Trebamo slušati vlastitu savjest i poticati druge da slušaju svoju. Trebamo se pitati tko smo u ovoj prispodobi, ali i tko želimo biti. Hrvatska je trpjela i trpi domaće i strane razbojnike, ali je osim toga imala i ima mogućnosti za bolju budućnost, pod uvjetom da svatko tko ju voli odluči preuzeti jedan dijelak odgovornosti za njezinu obnovu te prihvati Isusove posljednje riječi iz prispodobe: “Idi pa i ti čini tako!“
Da bismo mogli pridonijeti, nužno je razmišljati o promjenama, o tomu kako se postaviti, ponašati i odgovoriti aktualnim izazovima. Početak je ispravno mišljenje, pravedno suđenje o stvarima i pružanje otpora agresivnoj propagandi koja stvara opće mišljenje, nastojeći uništiti sposobnost razmišljanja i ispravan sud o stvarima. Umjesto nerealnih ambicija da promijenimo sve, usredotočimo se na ono što možemo dobro učiniti ako ispravno gledamo na stvari.
To su samo neka razmišljanja u osami u sezoni “kiselih krastavaca“.
(M.O.)/Hrvatsko nebo
