Zorica Vuković: Crveni virus metastazirao

Hrvatski ban Toma Erdődy je 22. lipnja 1593. predvodio hrvatsku vojsku na trećem osvajačkom pohodu Turaka na Sisak i tom je prilikom izvojevana pobjeda. Turke su natjerali u bijeg, a njihovog vojskovođu Hasan-pašu Predojevića u Kupu gdje se utopio. Doista je ironija da se na dan kad su naši časni preci pobijedili Turke i zaustavili im daljnji prodor u Europu, boreći se stotinu godina (od Krbavske bitke 1493.) protiv Osmanlija spasivši zemlju i brojne živote, naši vlastodršci slave nepostojeći partizanski odred. Zatvorio se krug i kompletna bulumenta jugo-velikosrba-(ne)vladinih aktivista-komunista-globalista, krausovaca, habulinaca sjatila se u šumi… Bio je to još jedan čavao u samobitnost Hrvatske.

Ivo Lučić komentira: „Plenkovićev govor bio je osmišljen, sadržajan i uvelike ozbiljniji i sadržajniji. O predsjednikovom govoru ne može se puno dobroga reći. Nije se čulo ništa problematično. Bilo je rečeno u predsjednikovom stilu. Iako je bio u pravu kada je govorio o povijesnim zbivanjima i kada je rekao da se stvari ne mogu svesti na crno- bijelu sliku.“ Osvrnuo se na zahtjev Ognjena Krausa za zabranom Za dom spremni. „Osobno sam kao član Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima bio protiv svih zabrana. One su u stvari znak pokazivanja slabosti. Ako niste u stanju objasniti ljudima po čemu je nešto loše, najgori mogući korak je zabrana. Ovdje dolazimo do veoma skliskog terena. Ali također potpisujem da svi simboli totalitarnih režima nemaju pravo biti u javnome prostoru. To je stvar elementarne pristojnosti, kao što se u javnosti ne može psovati,“ mudruje Lučić.

Što se tiče Milanovića, njegov je stil još 2014. ocijenio novinar Marko Marković: „Ali u javnim nastupima pristojna čovjeka jeza podilazi slušajući njegove rečenice i strahujući kakve će biti sljedeće. Zna li itko priliku, makar i najmanju, kada je Milanović doista s nekim vodio dijalog koji je bio opušten, ugodan, pristojan, ljubazan i sadržajan? …Ima li se o Milanović što lijepo reći? Ima. Da nema!“

Nema se o ovom puno pričati, jer dok su leftardi psovali, kod Jazovke se slavila sveta misa za žrtve njihovih zločina.

Zlatko Hasanbegović je iznad jame izrekao istinu: „U Brezovici se okupljaju duhovni, mentalni i stvarni nasljednici, baštinici i izdanci ideologije koja stoji u pozadini ovih egzekucija… Danas, gledajući u sve te ‘časne’ antifašiste, a u biti tvrde nekadašnje komuniste, ne mogu a da cinično i zlobno ne upozorim na ime Hannah Arendt. Židovka, jedna od najznačajnijih politologinja prošlog stoljeća, protivnica svih totalitarizma, žena koju je proganjao Gestapo i od kojeg je morala pobjeći u SAD, nakon Drugog svjetskog rata je kazala: ‘Nitko nema moralno pravo nazvati se antifašistom tko istodobno nije i antikomunist’.“

Nekoliko dana prije, u Novinarskom domu u Zagrebu Ivo ‘Drobilica’ i ekipa imali su šou. Ivo sinek, psovao je, pjenio se i šepirio po prostoriji kao da je njegova, predstavljajući svoj kulturni habitus. Stariji čovjek, koji se oslanjao na štap, upitao se kakvo je to oslobođenje Zagreba kad su u njega ušli četnici?! Ivek mu je odgovorio: „Pa što?“ A onda je vikao na čovjeka i urlao: „Van! Van!“

Dobro je podsjetiti što je Goldsteinov mentor prof. Miroslav Brandt u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., napisao: „Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.“

Tako to rade oni koji se nazivaju antifašistima. 

Što su fašisti, ako su ovi antifašisti? 

Fašisti su dobili ime prema riječi fascio (jednina) ili fasces  (množina) što znači svežanj, snop.  Snop pruća breze ili brijesta, vezanih crvenim vrpcama sa sjekirom u starom Rimu  je bio simbol vlasti, moći i pravde. Nosili su ga  liktori, ovršitelji koji su hodali ispred sudaca, kako bi im napravili mjesta i skrenuli pozornost na poštovanje. Štapovi, svezani u ovakav snop, kasnije su simbolizirali jedinstvo i solidarnost. Isti se simbol koristio u raznim amblemima, vojnim ili drugim, u raznim zemljama.

Godine 1919. Benito Mussolini okupio je u Milanu skupinu razočaranih socijalista, anarhista, nestrpljivih revolucionara i nezaposlenih veterana kako bi formirao silu, koju je nazvao Fasci di Combatimento (borbeni svežnji). U vrijeme osnutka, nova politička organizacija usvojila je, kao amblem, fascio starog Rima, što je predstavljalo solidarnost i pokornost središnjoj vlasti, s divljenjem prema veličini drevnog Rimskog Carstva.

Tko se ponaša tako svezan u snop? Ne liče li ovi iz Brezovice na taj ‘snop’? Nikada ‘Pantovčak’ i ‘Banski dvori’ nisu na obljetnicama Domovinskog rata i hrvatskih blagdana bili tako složni, a ‘zakopani’ su u šumama i gorama do grla. Zašto? Svi ovi skupljeni u Brezovici su potomci moćnih partizana i partijskih funkcionera. 

Zvonko (disqus): I kad su se (recimo da vjerujemo) u Brezovici ‘outali’ – NDH je već bila osnovana, katolički svećenik se već okretao na ražnju, Dražini četnici su već počeli izvoditi genocidne pokolje u istočnoj Hercegovini… Zašto su partizani – zakasnili? Zato što su kao pravi patrioti čekali komandu Moskve? …A za ‘Brezovicu’ se nije znala dugo, dugo iza II. sv. rata! Srbi su držali pijedestal antifašista, hrabrih bundžija, pravovjernih… Hrvati su smjeli biti samo ‘tutleki’, zarobljeni domobrani u gaćama… i sl.; najviše politički komesari koji ‘mudruju’, a Srbi samo junaci, heroji, bombaši… Starešine!
No 1991. se vidjela sva ta laž!! I nema tog Reutersa niti proslave koja će obrisati suze poginulih, invalida, silovanih, u srbijanskim logorima mučenih, popaljenih, izgnanih, oklevetanih… Sinova Muke! (kako reče Eugen Kumičić) 

Ovaj opasni mutirajući virus komunizma širi se Hrvatskom, a manifestira se mržnjom, psovanjem, laganjem, popraćenih crveno-četničkom alergijskom reakcijom. To je opasni soj. Zato u ‘lockdown’ treba staviti Markov trg, Pantovčak, sudačke i policijske kancelarije i medije koji su žarišta te pandemije, jer za oboljele nema lijeka. Nedavno lansiraše nekog kurira koji ‘neupućenim’ Europejcima podmetnu ‘bombu’: ubojstvo nerođenih kao nečije pravo.

„Što se to hvališ pakošću, silniče nesmiljeni?

Neprestano snuješ o propasti,

jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!

Zlo voliš više nego dobro, i laž više nego pravednost!

Mili su ti pogubni govori, lažljivi jeziče!

Bog će te zato satrti, zauvijek te ukloniti;

iščupat će te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih. 

Pravednici će gledati s užasom i njemu se smijati:

‘Gle čovjeka koji ne uze Boga za svoju zaštitu,

već se uzdao u veliko bogatstvo i osilio u svojim zločinima!’

A ja, k’o zelena maslina u domu Božjem, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.

Hvalit ću te svagda što si to učinio

i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, pred licem tvojih pobožnika.“ Ps 52

Do sada se u EP-u glasovalo o 8 takvih rezolucija. Niti jedna od njih ništa nije promijenila jer nemaju zakonodavnu ni političku težinu. One su trenutno mišljenje EP-a i to je sve. Pitanje je zašto Odbor za vanjsku politiku nije ovu rezoluciju zaustavio. Kako će to predstaviti naši političari, vidjet ćemo. Do sada se pokazalo da prijete jer to navodno traži EU. „Srž kulturnog rata leži u pitanju na čijemu će se uvjerenju temeljiti zakoni. Revolucija će prihvatiti koegzistenciju do trenutka kada postigne hegemoniju. Onda će vladati po diktatu,“  napisao je u knjizi Smrt Zapada Patrick J. Buchanan. Kulturna revolucija o kojoj piše Erich Fromm izravno je usmjerena protiv kršćanskog svjetonazora, braka i obitelji, a njezini su stjegonoše redom proizišli iz freudo-marksističkog ideološkog inkubatora.

Zato se iz bruxelleskih hodnika širi zadah mržnje na Orbana koji štiti djecu, pomaže školovanju kršćana (katolika i protestanata) iz siromašnih zemalja koji bi se trebali vratiti kući i tamo nastaviti raditi, pomažući svom narodu. To je pravi odnos prema ugroženima. Orban štiti djecu od leftardskih ‘kurira’ i njihove sljedbe. Za Glas koncila je 20. 6. 2021. izjavio: „Demokršćanska politika ima svoj mandat i u vezi s kršćanskom kulturom. Kršćanstvo je, kao prvo, stvorilo slobodnoga čovjeka. Stoga ponajprije moramo zaštititi ljudsko dostojanstvo. Zatim, kršćanstvo je stvorilo kršćansku obitelj. Moramo štititi koncept kršćanske obitelji. Nadalje, kršćanstvo je u ovom dijelu svijeta stvorilo i nacije, (…) stoga moramo štititi i naciju.“

U SAD se među biskupima u posljednje vrijeme vodi rasprava o pričešćivanju političara koji se zalažu za abortus. U raspravi je sudjelovao i losangeleski biskup Robert Barron. On je na FB napisao kako je prije dvije godine pokušao učiniti korak naprijed u približavanju Katoličke Crkve i pro-choice političara.

„Pitao sam ih,“ piše Barron, „biste li razmislili o zabrani pobačaja u trećem tromjesečju trudnoće? Apsolutno ne, odgovorili su. Biste li, nastavio sam, bili spremni ograničiti pobačaj djelomičnim porodom, proceduru u kojom se umeću škare u mozak djeteta koje je već u rodnom kanalu? Nema šanse, odvratili su. U redu, zapitao sam se, biste li pristali podržati zakon kojim se štiti život djeteta ako nekim čudom uspije preživjeti pobačaj? Rekli su da ne bi.“ Biskup je komentirao da dijalog zahtjeva određene ustupke. „Ako je štićenje života djeteta koje se bori da udahne, nakon što je preživjelo brutalan napad na svoj život, prevelik zalogaj za političare koji se bore za pravo na pobačaj… O čemu uopće da ovdje dijalogiziramo?“ Biskup je ponovo pozvao političare katolike na dijalog s Crkvom o  podršku zakonu o zaštiti nerođenih: „Ako učinite ovaj mali korak u smjeru zaštite nevinog života, znat ću da ste ozbiljni u želji za raspravom.“ 

A što mi u Hrvatskoj imamo? Da je ‘Matićeva rezolucija’ poziv na linč, pokazala je u Saboru u petak 25. 6. zapjenjena SDP ova zastupnica u slobodnom govoru. 

Sudsku vlast, ne treba ni spominjati. Sav jad i bijedu sudaca raskrinkava Zdravko Mamić. Bi li i dalje šutio da ga nisu osudili? Mamić kaže: „Protiv mreže takvih monstruma počela je danas lustracija, a nadam se da vam je sada jasnije protiv čega se borim, tko mi je montirao procese, tko je pokušao eliminirati moju obitelj, te zašto je uništavač Hajduka gospodin Pavasović Visković tako zdušno prije tri mjeseca postao branitelj čovjeka koji do danas za ništa nije bio niti optužen!“

Ovaj detalj s Pavasović Viskovićem je interesantan. Od kad je stvorena Udruga Naš Hajduk, stalno neki incidenti s navijačima Hajduka: napad na Janicu, svastika na Poljudu, prijetnja Luki Modriću, navijači u Uzdolu i u ranu zoru u Borovu Selu. Tko to organizira? Nijedan slučaj nije riješen. 

Zašto bi bio riješen kad ni srbo-četnička agresija na Hrvatsku nije riješena. Dapače, pod krinkom brige za civilne žrtve rata, prolazi zakon koji će omogućiti srpskim agresorima status civila u Domovinskom ratu. Kako će to biti možemo samo nagađati ako znamo za slučajeve Lore, Merčepa, Koranskog mosta, Đure Brodarca, Glavaša?… 

Istina polako izlazi, ali očito da će trebati puno vremena da se probije kroz srpsko-brezovačku propagandu. Projekt Velebit izdao je knjigu o memorandumima SANU, koji se provode uz katalizu Tome Medveda i Ante Deura u Hrvatskom saboru. 

Židov Philip J. Cohen (1953.), američki liječnik i povjesničar proučavao je silnu želju Srba da se prikažu kao žrtve holokausta. Tragajući po knjižnicama i arhivima skupio je dovoljno materijala za nekoliko knjiga: Srpski antisemitizam i iskorištavanje holokausta kao propaganda, 1992.; This Time We Knew. Western Responses to Genocide in Bosnia, 1996.; Tajni rat Srbije: propaganda i prevara povijesti, 1996., izdavač za RH Ceres, ; Drugi  svjetski rat i suvremeni četnici: Njihov povijesno-politički kontinuitet i implikacije na stabilnost na Balkanu, izdavač Ceres, 1997.

  Godine 1998. primio je nagradu od Franje Tuđmana za ‘razotkrivanje  velikosrpske i protuhrvatske propagande’.

Urednik Tajnog rata Srbije, Stjepan G. Meštrović piše: „U suglasju s Hannom Arendt, Erichom Frommom i ostalima koji su raščlanjivali ‘um zločinaca’ u vremenu nacizma, Cohen baca svjetlo na racionalizacije srpskih intelektualaca i ratnih zločinaca poput Radovana Karadžića te pomaže objasniti pojavu masovne srpske potpore genocidu. Ali povrh toga, u suprotnosti s ranijim razmatranjima genocida, Cohenov rad nastoji proučiti razloge zbog kojih su zapadni intelektualci pretežno prihvatili racionalizacije genocida koje su ponudili optuženi srpski ratni zločinci.“ 

U predgovoru knjizi sociolog David Riesman, profesor emeritus društvenih znanosti na Sveučilištu Harvardu, ističe: „Suvremenog će čitatelja zapanjiti otkriće da su naziv etničko čišćenje upotrebljavali srpski nacionalisti i prije sadašnjih napada na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.“  

Britanska državnica Margaret Thatcher o knjizi je rekla: „Knjiga Philipa J. Cohena donosi korisne argumente protiv aktualnih mitova o povijesti Srbije u Drugom svjetskom ratu. Razmatrajući podrobno srpski nacionalsocijalizam i antisemitizam iz prošlosti, ona nam omogućuje da lakše shvatimo kako vladajući mentalitet u Beogradu tako i korijene današnje tragedije u (bivšoj) Jugoslaviji.“

Tragajući za brošurama koje su Srbi štampali kao propagandu, Cohen i suradnici su ustanovili da u nekim knjižnicama postoji popis tih brošura, ali njih nema. Nestale?

Cohen ističe da ‘zapanjuju sličnosti između srpske povijesti u i suvremenih događaja’. Zbog toga je stvarna povijest često zasjenjena mitologijom koja prikazuje Srbe kao sinonim za protunacistički otpor, a Hrvate i bosanske muslimane kao sinonime za pronacističku kolaboraciju.

Suprotno tom mitu, glavnina srpskog političkog, intelektualnog i vjerskog vodstva kolaborirala je sa silama Osovine i sudjelovala u holokaustu židovske zajednice u Srbiji. Nasuprot tome, u NDH ustaški je poredak bio široko odbačen ne samo od Srba, nego i od muslimana i Hrvata, koji su masovno sudjelovali u partizanima. Nakon povlačenja Nijemaca iz Srbije, kaže Cohen, desetine tisuća tamošnjih četnika pristupilo je partizanima, što je pridonijelo i pokolju zarobljenih kod Bleiburga: jedan od razloga zašto je Tito dozvolio taj pokolj bio je zadovoljiti ‘srpski nagon za puštanjem krvi’ kako bi pojačao  privrženost Srbije komunističkom pokretu.

Philip J. Cohen otkriva pojedinosti zastrašujuće povijesti Srbije i brojnih genocida koje su provodili nad Židovima, Hrvatima, Albancima, muslimanima u 20. stoljeću, što je uglavnom ostalo nepoznato Zapadu.

Bojan Ivošević, splitski dogradonačelnik pisao je svojedobno ovako nekom Židovu što je ‘iscurilo’ prije lokalnih izbora: „Slušaj momčino još jednom probaj aludirat da je itko od mojih počinia neki zločin jedini zločin unutar mog obiteljskog stabla će bit onaj koji ću ja počinit nad tobom. Malo se raspitaj koga ideš prozivat pi*ko prije nego nešto ovako napišeš jer ja i moji već generacijama smo bili na braniku slobode i malog čovika. Dabog da ti dica odrasla u Gazi da ti mater je*em, od koga si ti bolji, vi ste toliko bolji da ste državu dobili kmečanjem i lobiranjem. Za vas su Romi gospoda, a Kurdi božji narod s obzirom na karakter i borbu koju vode. Evo radu ovoga ljudi imaju negativne emocije prema židovima iako i osobno poznajem poštenih i dobrih Židova, ali baš radi ovoga, kao šta je prosječni Hrvat seljačina i ustaša, tako je prosječni Židov umišljeni nacist. Šta više ovakvih komentara doživim potpuno mi je jasno zašto se Hitler okomia baš na Židove, slično sa sličnim ne može ništa… nova.“

Udruga Bet Israel nije htjela komentirati ovaj slučaj.

Philip J. Cohen, je 27. veljače 1992. uputio pismo rabinu Abrahamu Cooperu iz Centra Simon Wiesnthal: … „U rujnu 1991., nakon što sam otkrio spomenuti bilten Američkog židovsko-srpskog društva prijateljstva, telefonirao sam njegovu uredniku gospodinu Grujiću. Prvo je nijekao da se holokaust ikada dogodio u Srbiji. Kada sam mu nabrojio nekoliko koncentracijskih logora, rekao mi je da su Hrvati tada bili došli u Srbiju i vodili te logore, što je toliko smiješno da ne zaslužuje nikakav daljnji komentar. Zbog toga prijetvornog povijesnog revizionizma teško mi je vjerovati da su takvi Srbi naučili lekciju iz holokausta. Danas Srbi, u dijelovima Hrvatske pod srpskom vlasti, prisiljavaju Hrvate da nose crveno-bijele trake oko ruke, što sablasno podsjeća na žute trake koje su Židovi u Srbiji bili prisiljeni nositi za vrijeme holokausta.“ 

I dok Plenkisti pripremaju zakon za ‘ugrožene’ što možemo učiniti? Doista je to sablazan. „Nije moguće da ne dođu sablazni, ali jao onomu po kome dolaze! Bolje bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi oko vrata i da se baci u more, nego da sablazni jednog od ovih malenih. Čuvajte se!“ Lk 17, 1-3

Krinušić (disqus): 1.7.2021. o tome piše: „Može se dogoditi i sigurno će se dogoditi. Skupo će nas koštati grijeh propusta jer smo dopustili komunističkoj i partizanskoj djeci te njihovim koalicijskim partnerima da vladaju i upravljaju Hrvatskom, da pišu zakone i ‘brinu’ o hrvatskim nacionalnim interesima i na taj način anuliraju sve ono što su hrvatski branitelji i hrvatski narod u cjelini postigli Domovinskim ratom. Dopustili smo im da Hrvatsku pretvore u ‘Srpski svet’ i da nastave progoniti sve što hrvatski diše. Dopustili smo im da progone hrvatske branitelje, dopustili smo im da generale pobjedničke vojske isporučuju trećoj strani i da im sude, kako jedna odvjetnica reče, šefovi trgovačkog centra u Haagu. Dopustili smo ono što ni jedna država u ljudskoj povijesti nije učinila. Skupo će nas koštati grijeh propusta.“

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo