Tko zapravo politizira Euharistiju?

Često kao laici čujemo kako nam kažu da uskraćivanje Euharistije nekom političaru znači politiziranje Euharistije. To nije istina. Oni koji  Euharistiju politiziraju su političari koji inzistiraju na tome da je prime iako su u očito suprotnosti s poznatim naukom Crkve.

Oni sa presvetim sakramentom žele potvrditi svoj dobar status u društvu, učiniti ga instrumentom svoje reputacije. Na taj način mogu izjaviti: “Gledajte, ono do čega ja držim i činim nije problematično što se tiče Crkve. Da je zaista problematično, tada bi se nešto poduzelo – ali kao što vidite, ništa se ne poduzima, pa mora biti u redu ili barem u domenu spornog mišljenja.”

Crkva ima svečanu obvezu zaštititi sakrament od profanizacije i zaštititi vjernike od skandala. Zar je čudno što se čini da toliki broj katolika misli da moralnost pobačaja nije nešto oko čega Crkva ima definitivno, nepromjenjivo učenje i da je na svakom pojedincu da sam odluči? Mnogi će se katolici i dalje zbunjivati ​​sve dok svaki biskup ne ispuni svoju zadaću nedvosmislenog objavljivanja istine i poduzimanja svih potrebnih koraka siguran da nitko ne propušta ili manipulira tom istinom zbog kompromisa i utaja. Političar koji je više put ispravljen, a i dalje nastavlja pokazivati da ne namjerava promijeniti svoj javni stav, očito nije u mogućnosti primiti sakrament čije je samo značenje jedinstvo s Katoličkom Crkvom u njezinoj vjeri i moralu. To je, na kraju krajeva, ono što nas Katekizam uči o res sacramenti Euharistije – da je to jedinstvo s Mističnim tijelom. Da bi uopće postojalo, ovo jedinstvo zahtijeva poštivanje ecclesia docens.

Može li katolik koji na bilo koji način podržava ubojstvo nerođene djeca biti sjedinjen s Mističnim tijelom? Znamo da Isus prima grješnike za svoj stol, jer svi smo mi grešnici. Ali među ubojicama, on pozdravlja pokajanog, a ne nepokajanog. Ako imamo smrtni grijeh na duši, dužni smo ići na ispovijed, i ne samo reći da nam je žao, već imati istinsku namjeru mijenjati se. Sa političarima kao što su Joe Biden i još cijeli niz ovdje u Europi, gdje su dokazi da se istinski žele mijenjati? Sve dok to manjka, trebali bi se suzdržati od odlaska na pričest. A ako ipak inzistiraju na tome da idu, tko onda ‘politizira euharistiju’? Svećenik ili biskup koji to poriče ili političar koji tretira to kao svoje osobno pravo? Svećenik koji daje sve od sebe da zadrži Isusovu zapovijed – ‘ne bacaj bisera pred svinje’ (Mt 7,6) – ili političar koji želi biti poznat kao vjerni katolik usprkos ustrajnom javnom neslaganju sa crkvenim naukom i zapovijedima? “

***

Ne trčite za smrću stranputicama života svojeg
i ne navlačite na se propast djelima ruku svojih.
Jer Bog nije stvorio smrt
niti se raduje propasti živih.
Već je sve stvorio da sve opstane,
i spasonosni su stvorovi svijeta,
i u njima nema smrtonosna otrova.
I podzemlje ne vlada zemljom,
jer pravednost je besmrtna.

Ali bezbožnici dozivaju smrt i rukama i riječju
i za njom ginu smatrajući je prijateljem
i s njome ugovor sklapaju,
dostojni da joj pripadaju.
…
Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost
i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.
A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet
i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

(Mudr 1, 12-16, 2, 23-24)

Quo vadis Croatia/https://www.quovadiscroatia.com/Hrvatsko nebo