Zorica Vuković: I vidje Bog da je dobro

Vrijeme:9 min, 19 sec

Prekrasna orhideja na slici zove se Peristeria alata i raste samo u Brazilu. Cvijeta oko uskrsnih blagdana pa je zovu Cvijet Svetoga Duha. Vjeruje se da se slanjem ove slike nekome s ljubavlju, tijekom tog perioda, šalje i blagoslov Duha Svetoga!

Toliko prekrasnih bića i drugih ljepota Stvoritelj prosu ovom planetom kako poetično piše u Knjizi Postanka u 1. i 2. poglavlju.

„U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.“

Drugi dan rastavi Bog ‘vode od voda’ i pokaza se kopno. „I vidje Bog da je dobro.“

Treći dan stvori zelenilo. „I vidje Bog da je dobro.“

„…I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde… Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti… I vidje Bog da je dobro.“ 

Tada Bog stvori životinje, ptice i morske životinje… I blagoslovi ih govoreći: ‘Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!’ Tako bude večer, pa jutro – dan peti… I vidje Bog da je dobro.“

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.
…I blagoslovi ih Bog… i dade im da paze i brinu o svemu stvorenom.
„I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.“

„I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.“

Pet puta, za svaki dan stvaranja Bog konstatira da je dobro, a šesti dan, kad je stvoren čovjek, ‘bijaše veoma dobro’.

Od samog Stvaranja na to divno djelo, bijaše ljubomoran lažljivac i otac laži. Kroz stoljeća i tisućljeća zavodio je lagao ljude. I u punini vremena Bog posla svoga Sina da nas izbavi od naših zabluda i grijeha, a Sin nam šalje svoju Majku da nas pouči. U Međugorju nas već 40 godina poziva da živimo ovaj neokaljani početak.

Nismo poslušali kao što smo u strahu poslušali stožeraše… koji nam sada kad, navodno pandemija jenjava, opet prijete klimatskim promjenama, trpajući nas u nešto zeleno: zelene putovnice, zelena politika, Green New Deal, zelene laži… Jer sad je glavni krivac, kako oni kažu, ugljik. Valjda misle na ugljični dioksid kao staklenički plin, premda svaki čovjek iz svog vlastitog iskustva zna da je glavni staklenički plin vodena para. Pa umjesto da pozivaju na sađenje šuma koje bi ‘pojele’ ugljični dioksid, oni masovno sijeku šume i drveće, a ljudima nabijaju porez na izdisanje ovog plina.

Protiv ovih mjera pobunili su se Francuzi protestirajući kao ‘žuti prsluci’, ali im globalistička sljedba posla COVID-19 i plaćene razbijače kako bi ih diskreditirali. Švicarci su referendumom odbacili vladinu politiku borbe protiv klimatskih promjena. Kinu i Indiju, najveće zagađivače, globalni okoliš ne zanima, pa će dična EU i Bidenova USA od njih uvoziti što treba i ne treba. Pa i češnjak…

Već nas godinama dave raznim vrstama propasti kojima smo izloženi. Do sada sam preživjela nekoliko ‘smakova svijeta’. Plašili su nas nestankom nafte osamdesetih. Vozilo se par-nepar. Pa je nestalo i kave, detergenata, najlonki, a ustvari jugoslavenska kamarila je pokrala sve što se dalo pokrasti… Slijedile su kisele kiše, ozonska rupa, a u 21. stoljeću zaredale gripe, virusi.

Kome je u interesu tijekom svih tih desetljeća plašiti ljude?

Jedan primjer je zaista fascinantan. To je ozonska ‘rupa’ iznad Antarktike.

Pokazalo se da freoni dobro funkcioniraju u sustavu hlađenja. Kako dio tih spojeva odlazi u atmosferu, poduzeto je istraživanje o njihovoj eventualnoj štetnosti. Vođa tima je bio engleski biokemičar, James Levelock (1919.). On je za to istraživanje konstruirao jednostavni plinski kromatograf kojim je dokazao da ovih spojeva ima malo u atmosferi. Godine 1971. izvijestio je: „Prisutnost ovih spojeva ne predstavlja uopće nikakvu opasnost.“ Samo nekoliko godina kasnije, točnije početkom osamdesetih, opasno je bio ‘ugrožen’ ozonski sloj. Upotreba freona je zabranjena, a slijedila su zastrašivanja: umrijet ćemo od UV zračenja.

Slijedili su prijedlozi kako se zaštititi.

Thomas Howard Stix (1924. – 2001.) američki fizičar predlagao je da se upotrebom IR lasera ‘sastružu’ freoni iz atmosfere.

Tada se ozonska rupa ponovo povećala devedesetih. Ozbiljni znanstvenici su ova povećanja povezali s eksplozijama vulkana. Godine 1982. u južnom Mexicu eksplodirao je vulkan El Chicon, a erupcija vulkana Mount Pinatubo (Filipini) u lipnju 1991. bila je jedna od najvećih u 20. stoljeću. Ovaj događaj pokazao je ulogu sulfatnih čestica čija je visoka koncentracija nakon erupcije smanjila razinu ozona. Vulkanske se čestice zadržavaju u stratosferi i po nekoliko godina. Ipak, dokazi su upućivali da i povećana razina klora dovodi do razgrađivanja ozona.

Objašnjenje postanka ozonskih rupa dali su Paul Jozef Crutzen (1933. – 2021.), Frank Sherwood Rowland (1927. – 2012.) i Mario J. Molina (1943. – 2020.) i 1995. godine za to dobili Nobelovu nagradu za kemiju.

Danas se ozonska rupa rijetko spominje jer se radi o prirodnom ciklusu. Kad je na Antarktici zima i mrak, ona je veća, a u ljetnim mjesecima se smanjuje, jer su za stvaranje ozona važne UV zrake.

Nakon ‘pandemijskog’ zastoja evo nas opet zamagljuju iz zraka. Već u praskozorje može se vidjeti nad Zagrebom njihova mreža. Za razlikuju od kondenzacijakih tragova, njihova karakteristika je dugotrajnost. Ostaju više sati u zraku, šire se i raspršuju. Avioni koji ih ispuštaju ne lete sami već po nekoliko u skupinama i manji su od putničkih aviona. Nemaju oznaka.

Vruće je. Nebo nad Zagrebom je sivo. Kažu pijesak iz Sahare. Ili je veliki Bill počeo pokus koji mu Šveđani nisu dozvolili: da sipa čestice kalcijevog karbonata iz aviona kako bi zaklonio Sunce… Evo mene opet u teoriji zavjere… No, danas 22. 6., kada nebo nije tako bijelo temperatura je 33 °C, a jučer je bila za stupanj viša.

Kako bi to onda Bill smanjio temperaturu? Doista, oni ne vide dalje od svog nosa…

Među prvima na kemijske tragove aviona upozorio je Dennis John Kucinich (1946.) hrvatsko-irskih korijena, kada je bio zastupnik u Predstavničkom domu Kongresa USA. On je tim tragovima dao naziv chemtrails. „Chemtrails are real,“ rekao je i pokušao zakonski zabraniti ispuštanje aerosola avionima. Kad nije uspio, dao mu je naslov Zakon o očuvanju svemira 2008. Kongresnicima je zasmetala riječ chemtrails i uklonili su je iz teksta Zakona.

U SAD-u se proučavanjem ovih tragova bave već dugo, budući da su ‘zaprašivanja’ počela još tijekom Drugog svjetskog rata, stvaranjem tzv. dimnih zavjesa. Zaprašivanjem usjeva koristi se poljoprivreda. Na ovaj način se uništavaju i komarci.

Clifford Carnicon djeluje u vlastitom Carnicon Institute u Santa Fe-u. Uspio je prikupiti vlakna debljine 2 μm koja sliče azbestnim vlaknima, a koja su ispustili avioni. Tražili su od vlasti da se ovaj materijal ispita (2011.) jer je to u interesu cijele zajednice. Nikada nisu dobili odgovor iako avioni ovaj materijal ispuštaju više od 10 godina.

Utvrđeno je da u kemotragovima ima aluminijeva oksida u sastavu silikona, barija u spojevima… Institut je 2012. organizirao konferenciju o chemtrailsima i njihovu ulogu u geoinženjeringu i bioinženjeringu. Clifford Carnicon je objavio sedam razloge zbog kojih nastaju kemijski tragovi. To su:

⦁ kontrola i promjena vremena,
⦁ vojne operacije,
⦁ elektromagnetske promjene,
⦁ biološke operacije,
⦁ promjena vremena na globalnoj razini ili utjecaj na dinamiku planeta,
⦁ napredni sustavi za nadzor,
⦁ otkrivanje egzotičnih pogonskih sustava.

Član Instituta William Thomas je napisao knjigu o postojanju kemijskih tragova.

Leonard Horowitz u svojoj knjizi Healing Codes for the Biological Apocalypse kaže da se pomoću aviona raspršuju prioni, proteini koji se, pod određenim uvjetima, pretvore u kristale, a onda zavisno od kojim se frekvencijama se izlože, mogu prouzročiti bolesti kao što je npr. Creutzfieldt-Jakobova bolest. Određenom elektromagnetskom frekvencijom (HARP?), teoretski, oni se mogu aktivirati i prouzročiti bolest. Tako bi se moglo kontrolirati svjetsko stanovništvo.

Što se tiče aluminija, studija objavljena u časopisu Journal of Inorganic Biochemistry pokazuje da „izlaganje aluminiju može povećati migracije i invazivna svojstva ljudskih stanica raka dojke.“

Uz malo ‘teorije zavjere’ tko ih sprečava da izbace i pokoji viruščić?
Wallace Smith Broecker (1931. – 2019.) američki geokemičar dao je doprinos znanosti objasnivši ciklus ugljika u prirodi. Godine 1975. Broecker je popularizirao pojam globalno zagrijavanje objavljujući rad Klimatske promjene: Jesmo li na rubu izraženog globalnog zatopljenja?, u kojem piše: „Imamo jasne dokaze da su različiti dijelovi zemaljskog klimatskog sustava povezani na vrlo suptilni, ali dramatični način. Klimatski sustav je preskočio s jednog načina rada na drugi. Pokušavamo shvatiti kako je projektiran zemaljski klimatski sustav, kako bismo mogli razumjeti što je potrebno za pokretanje prestanka takvog načina rada. Dok to ne učinimo, ne možemo dobro prognozirati buduće klimatske promjene.“ Broecker je predlagao da se svake godine zrakoplovima izbaci 35 miliona tona sumpornog dioksida u atmosferu jer on ima suprotni učinak od ugljičnog dioksida.

Ovo je samo mali dio onoga što se čini i namjerava činiti. Tko to promovira opisuje John Salza (1967.) američki je katolički apologet, autor i govornik, bivši mason. Kao katolik propitivao je djelovanja masona i odlučno ih napustio kad je uvidio što im je cilj. Preko časopisa New Age su u SAD promovirali svoju ideologiju. Glavni im je cilj uništenje čovjeka, a kako im u tome smeta Katolička crkva i napad na nju. Salza napominje da su gotovo svi američki predsjednici bili masoni, većina vrhovnih sudaca i kongresnika… Uvukli su svoje pipce u obrazovne ustanove od vrtića do fakulteta. Globalni je cilj stvaranje svjetske vlade, širenje ‘bratstva’ među narodima, briga za okoliš, jedinstvena religija… kako vidimo danas i ‘briga za zdravlje’. U to su uključene organizacije Udruženja svjetskih ustava i parlamenata, Vijeća za vanjske poslove, UN, Trilaterala, NATO, Svjetsko vijeće crkava, Svjetsko futurističko društvo, Svjetska zdravstvena organizacija…

Ne treba biti previše promućuran da se njihovo zlo djelovanje ne vidi i u Hrvatskoj preko onih koji im služe, a koje ne treba posebno navoditi. Njihova djela svjedoče za njih. Ljevičarska ikona Nelson Mandela svojevremeno izjavi: „Obrazovanje je najjače oružje koje možeš koristiti kako bi promijenio svijet.“ I evo u Zagrebu pakiraju Građanski odgoj što su prije nekoliko godina, za vrijeme Kukurikavaca, odbili učitelji, nastavnici, profesori i roditelji, a sad su se doista posložili u Brezovici, veličajući petokraku u ‘besmrtnom partizanskom odredu’.

Nesumnjivo je zapadna civilizacija na izdisaju…

Barry Holstun Lopez (1945. – 2020.) američki esejist, prirodopisac i pisac znanstvene fantastike čije je djelo poznato po humanitarnim i ekološkim problemima izvješćuje kako Eskimi iz plemena Yupik zapadnjake, s nevjericom i strahom nazivaju, ‘ljudima koji mijenjaju prirodu’.

A to su pokazali i znanstvenici u determinističkom kaosu kojeg je uočio metereolog Edward Norton Lorenz (1917.-2008., SAD). U teoriji kaosa ekstremna osjetljivost je na početne uvjete, a poznata je pod nazivom leptirov učinak: „Ako leptir zamahne krilima u Pekingu, on može uzrokovati uragan na Floridi”. To ne znači da vjetar, koji nastaje mahanjem leptirovih krila, može uvjetovati uragan Irmu (ili neki drugi) već da može promijeniti slijed događaja.

Dok nam u Davosu spremaju četvrtu industrijsku revoluciju koja bi degradirala čovjeka i pretvorila ga u kiborga, ne smijemo zaboraviti da smo djeca Svemogućeg Boga i da molimo:

„Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu!
Kako bijaše na početku, tako i sada
I vazda i u vijeke vjekova. Amen!“

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo