LJUBIĆ: Bude li antihrvatski uljez u Predsjedništvu ponovo izabran to će biti katastrofa za BiH

Hrvati u BiH svakodnevno se suočavaju s problemima jednakopravnosti odnosno konstitutivnosti i borbom za korištenje prava stečenih potpisivanjem Daytonskog sporazuma. BiH je država čija stabilnost i funkcionalnost uvelike ovisi o jednakopravnosti sva tri naroda – Hrvata, Srba i Bošnjaka, unatoč tome što se ova činjenica nerijetko zanemaruje.

Mediji su se raspisali o posljednjem intervjuu “hrvatskog” člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, koji je u intervju za N1 rekao kako vjeruje da će ponovno pobijediti Dragana Čovića na izborima ako se kandidira 2022. godine. Izrazio je i sumnju da će izbora biti, jer vjeruje da će ih Čović i Dodik blokirati. Iznio je i niz drugih konstatacija poput toga da je Čović miljenik Johanna Sattlera, šefa Izaslanstva EU te da je današnja kršćanska desnica u Europi agresivna i s elementima fašističkih ideologija.

Na cjelokupnu situaciju za portal Direktno.hr osvrnuo Božo Ljubić, predsjednik Glavnoga vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH.

Odmah na početku razgovora rekao je da pitanja i komentare povodom intervjua Željka Komšića u medijima odavno ne prati. Ljubić smatra da je potrebno hrvatskoj javnosti pojasniti da “Komšić nije nikakav politički subjekt od kojega nešto ovisi u BiH iako je kao instrument velikobošnjačke politike nanio štetu i Bosni i Hercegovini i Hrvatima”.

“Političkoj i svekolikoj javnosti u Hrvatskoj bi trebalo biti jasno da je Komšić potpuno irelevantna figura za bilo kakva rješenja u Bosni i Hercegovini. On je zapravo bio, i još uvijek jest, instrument velikobošnjačke, ako hoćete i antihrvatske politike, dva puta izabran u režiji nominalno socijaldemokratskog SDP-a a treći puta u režiji bošnjačke nacionalne stranke SDA. Stoga se on nema pravo titulirati hrvatskim članom Predsjedništva čak niti pod navodnicima, on je zapravo antihrvatski uljez u Predsjedništvu BiH. Tako se legitimira svakom svojom izjavom i potezom, bilo da su usmjereni protiv Hrvata u BiH (smjene svih hrvatskih diplomata), bilo protiv Republike Hrvatske (stalno tužakanje)”, rekao je Ljubić i dodao da je stoga gubitak vremena baviti se onim što on govori ili predlaže.

Podsjetio na stravične prijetnje upućene Grabar-Kitarović i Čoviću.

“Ono čime bi se Republika Hrvatska trebala početi baviti je antihrvatsko djelovanje i prijetnje koje se upućuju iz Bosne i Hercegovine, kako Republici Hrvatskoj tako i hrvatskom narodu u BiH pa čak i iz Ureda Željka Komšića u Predsjedništvu. Vjerojatno su svima poznate prijetnje slanja vehabija na Jadran u jeku turističke sezone, upućene od strane glasnogovornika Komšićevog ureda Nihada Hebibovića ili prijetnje silovanjem, tada aktualnoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, a Draganu Čoviću predsjedniku Hrvatskog narodnog sabora BiH nabijanjem na kolac, s velikog transparenta uz samu binu na središnjem predizbornom skupu Željka Komšića u Tuzli”, podsjetio je Ljubić i nastavio:

“Ne sjećam se da je netko u Hrvatskoj pokrenuo proceduru zabrane ulaska dotičnom u Republiku Hrvatsku. Isto je i sa stotinama drugih, čak nositeljima hrvatskog državljanstva i putovnice, koji su je, ne znam kako, dobili posljednjih 30 godina. Naročito u vrijeme kada se s bh putovnicom nije moglo nigdje u Europu, a koji sustavno rade na dekonstituiranju hrvatskog naroda u BiH i rade protiv interesa Republike Hrvatske”, upozorio je.

Značaj Izbornog zakona

Upitan je li se Komšić na neki način ”okomio” na Čovića, te za Komšićevu izjavu “da je današnja kršćanska desnica u Europi agresivna s elementima fašizma”.

Hrvatski prijedlozi za izmjenu Izbornog zakona su već sada prepoznati kao doprinos stabilnosti i funkcionalnosti BiH, posebice u međunarodnoj zajednici. Hrvatski ‘non paper’ podržalo je šest zemalja EU, mahom susjeda koji najbolje i poznaju prilike u BiH. Postoji nekoliko rezolucija Europskog parlamenta u kojima se traži ustroj BiH ‘na načelima federalizma, decentralizacije i legitimnog predstavljanja…’.

Ljubić je spomenuo pismo državnog tajnika SAD-a Antonyja Blinkena kojim daje podršku izmjene Izbornog zakona u skladu s odlukama Ustavnog suda.

‘Promjena Izbornog zakona značila bi vraćanje na tvorničke postavke Mirovnog sporazuma iz Daytona, čiji je potpisnik i Republika Hrvatska’.

Podsjetimo, Antony Blinken konstatirao je kako su očevidne manjkavosti Daytonskog sporazuma potvrđne i presudama Europskog suda za ljudska prava, uključujući onu u slučaju Sejdić-Finci te kako se te presude baš kao i one Ustavnog suda BiH moraju provesti da bi BiH napredovala na putu ka članstvu u EU a to pak nije moguće samo izmjenama postojećih zakona.

Blinken je tada pojasnio očekivanja Washingtona u odnosu na BiH i istaknuo da je potrebno provesti ograničene izmjene ustava kako bi se reformirao izborni sustav i uskladio sa zahtjevima koji proistječu iz (pretpostavki) članstva u EU i odluka Europskog suda.

“Podrška izmjene Izbornog zakona od strane veleposlanika SAD u Sarajevu Erica Nelsona i šefa delegacije EU u BiH Johana Sattlera, upravo na način da se omogući legitimno političko zastupanje i njihovo svjedočenje Mostarskom sporazumu koji su u ime SDA i HDZ BiH potpisali Dragan Čović i Bakir Izetbegović, čini Komšića (i slične) nervoznima. On osjeća da je došao kraj uživanju lukrativnih državnih pozicija temeljem hrvatskog etničkog porijekla njegova oca, osjeća se napuštenim i otuda ova nervoza i paušalno dijeljenje demokršćanskoj Europi etikete fašizma, a on sam je na čelu DF koji nije ništa drugo nego fašistoidna falanga”, oštro je poručio Ljubić.

Objasnio je i što bi promjena Izbornog zakona značila za Hrvate u BiH.

“Kratko rečeno to bi značilo vraćanje dijela oduzetih prava hrvatskom narodu, slijedom nametnutih izmjena ustava i Izbornog zakona nakon 2001., od strane visokog predstavnika, austrijanca Wolfganga Petritscha i tadašnjeg šefa OSCE-a američkog diplomata Roberta Baryja. To bi značilo vraćanje na ‘tvorničke postavke’ Mirovnog sporazuma iz Daytona, čiji je potpisnik i Republika Hrvatska. Također, to bi značilo provedbu odluke Ustavnog suda BiH, U-23/14 (predmet Ljubić) u kojoj: ‘Ustavni sud podsjeća da se prema općem načelu demokracije pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru onih koje predstavlja i čije interese zastupa’ i to ‘na svim administrativno političkim razinama’”, rekao je i dodao:

“To u prvom redu uključuje Predsjedništvo BiH i Dom naroda Federacije BiH i Parlamenta BiH, što znači da ‘slučaj Komšić’ više ne bio moguć. To bi značilo i provedbu Odluke Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga (predmet Sejdić i Finci), što bi omogućilo i onima koji se ne izjašnjavaju kao predstavnici jednog od tri konstitutivna naroda da se kandidiraju za Predsjedništvo BiH. To bi onda omogućilo da legitimni predstavnici tri konstitutivna naroda, a to je više 98 posto građana BiH, nastave razgovore kako Bosnu i Hercegovinu učini funkcionalnom i samoodrživom”, objasnio je predsjednik Glavnoga vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH.

‘Hrvatsko pitanje’

Upitan što bi ponovni izbor Komšića u Predsjedništvo BiH zapravo značio za Hrvate u BiH, Ljubić je kazao:

“Tvrdim da se to neće dogoditi. Međutim, kada bi se to u nekom hipotetičnom scenariju i dogodilo, to bi bila katastrofa za Bosnu u i Hercegovinu, a onda naravno za sve njezine narode i građane pa prema tome, naravno, i za Hrvate BiH, jer bi značilo da nema izmjene Izbornog zakona. Toga su svjesni i jamci i potpisnici Mirovnog sporazuma iz Daytona i otuda njihov zahtjev za izmjenu Izbornog zakona”.

“Sama promjena Izbornog zakona ne rješava niti hrvatsko pitanje niti pitanje održivosti Bosne i Hercegovine. I dalje imamo BiH sastavljenu od dva entiteta. Jednoga s apsolutnom srpskom i drugog s apsolutnom bošnjačkom većinom”, odgovorio je Ljubić i pojasnio političku sliku BiH.

“I dalje imamo entitetsku Vladu RS u Banjoj Luci sa 17 članova od čega devet Srba koji mogu donijeti svaku odluku bez pet ministara Bošnjaka i tri ministra Hrvata, čak kada bi bili, a nisu, legitimni predstavnici svojih naroda. I dalje imamo entitetsku vladu FBiH u Sarajevu sa 17 članova, od čega je devet Bošnjaka, koji mogu donijeti svaku odluku samostalno čak i pod uvjetom kada bi svih pet ministara Hrvata bili legitimno izabrani”.

“Znamo da je u dva navrata bošnjačka većina formirala vlast u Federaciji bez legitimno izabranih predstavnika Hrvata. Smatram da je osnovni problem nefunkcionalnosti BiH ontogenetske odnosno koncepcijske naravi zato što, zbog različitih interesa sponzora Daytona, temeljna načela Ustava BiH, o državi tri konstitutivna naroda, nisu dosljedno operacionalizirani kroz ostatak Ustava samom činjenicom da su tri konstitutivna naroda ‘ugurani’ u dva entiteta. Izborni zakon (do njegove nasilne izmjene) je omogućavao malobrojnijem konstitutivnom narodu, (a to su Hrvati u oba entiteta), izabrati barem legitimne političke predstavnike u institucije vlasti Ustavom za to predviđene (Predsjedništvo i Dom naroda). Sada se, nažalost, borimo da to ponovno vratimo. Nadam se da ćemo uspjeti. Temeljem toga mogao bih se složiti da bez odgovarajuće izmjene Izbornog zakona Hrvati u BiH bi imali samo ‘papirnu konstitutivnost’”, zaključio je Ljubić za Direktno.

HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo