Za „manje zlo“, ali u nadi „većeg dobra“
Vrijeme:2 min, 52 sec
“Za koga glasovati na lokalnim izborima?” – pitanje je koje si mnogi ovih dana postavljaju. U nedjelju, 16. svibnja imamo još jedan – kako vole reći sinovi diktature i njihovi kooperanti po svim linijama – “festival demokracije”.
“Festivali“ ili „fešte“ demokracije kod nas su gotovo stalni, uključujući dugotrajne priprave za njih. Parlamentarni izbori, predsjednički, europski, lokalni izbori. Da se i ne spominje mnoštvo drugih, kao na primjer izbor predsjednika/predsjednice Vrhovnog suda.
Pa ipak, sve očitije onima koji bistro vide i proniču tu maglu političko-medijske demagogije postaje ovo: Koliko je više “festivala demokracije”, toliko je manje demokracije. Apstinencija je sve veća, a time je i demokratski legitimitet sve manji. Zaslugom slabog odaziva, a o predizbornom i izbornom inženjeringu da i ne govorimo, glavne stranke ili liste dobivaju nerazmjerno mnogo zastupnika odnosno vijećnika. Povrh toga, glasovi za one ispod koji ostanu ispod visokog praga od 5% pridodaju se onima koji su prešli prag. Tako se povećava i pojačava privid većinske potpore većima.
No, pokušajmo odgovoriti na pitanje iz početka. Budući da mi Hrvati nemamo kandidate iza kojih bismo stajali mirne duše, bezuvjetno, možda je bolje odgovoriti na pitanje “Za koga ne glasovati na ovim izborima?”
Dobar odgovor, jedan od mogućih, dao je u nedjelju 25. travnja na svetoj misi koju je, ne sluteći što će se dogoditi, prenosio uživo „H”TV dominikanac Dominik Gerbic. On je, između ostaloga, u svojoj propovijedi rekao: “’Da’ za HDZ, SDP, Možemo i sve lijeve ujedno je i ’ne’ za Hrvatsku”. Dakle, ni on nije rekao za koga glasovati, ali je rekao za koga ne. Pametnomu dosta. Rekao je samo: „Car je gol“. Mnoštvo je ljudi bilo oduševljeno tim riječima. Prozvani i njihovi kooperanti nisu njima bili ni najmanje oduševljeni. Naprotiv, „razdirali su svoje haljine“ od muke i pritajene srdžbe. Neki otvoreno, neki po skrivečki.
No lokalne izbore valja uvijek gledati u širem kontekstu. Taj glas „protiv“ nije isključivo lokalno-komunalnog, nego je i nacionalnog karaktera. To je glas protiv onih koji su iznevjerili ideale i vrijednosti za koje se hrvatski narod borio ili za njih trpio u Domovinskom ratu, ali i tijekom povijesti. Taj glas „protiv“ nije samo glas protiv onih koje je u svojoj propovijedi prozvao dominikanac Gerbic. On je ujedno upozorenje i onima koje nije prozvao, ali ih nije ni izričito preporučio ili podupro. Dakle, moglo bi se reći da za sada ti koji nisu imenovani jedva da zaslužuju oznaku „manje zlo“. Iako oni svakako mogu i trebaju donijeti i „veće dobro“. To drugo oni još nisu dokazali. Glasovat ćemo u nadi da će i na izborima i poslije njih „veće dobro“ prevagnuti i nad „manjim zlom“, a pogotovu nad „većim zlom“, bilo ono dosadanje ili odsadanje.
Upozorenje glasovanja „protiv“ bit će odaslano i svima koji misle kako je važno samo srušiti pokvareni kontinuitet i ujedno ne dopustiti da kormilo preuzmu „izvana zeleni, iznutra crveni“, i to bez dokazanih kvaliteta i sa sumnjivim namjerama. Mnogi naime lakovjerno misle da će se svi problemi automatski riješiti ili će ih nestati samo ako se sruši one koji županijama, gradovima i općinama vladaju sada, ili samo ako se ne dopusti da vlast preuzmu novi nepoželjni. No poraz jednih i(li) drugih samo je preduvjet da jedinicama područne i mjesne samouprave, osobito gradom Zagrebom, pozitivci počnu upravljati na čestitiji, kvalitetniji, kreativniji i zakonitiji način. A to će biti još teže ostvariti nego uspjeti na izborima, iako će i uspjeti na izborima biti vraški teško.
(M.O.)/Hrvatsko nebo
