Marija Dubravac: KROACIJA VIVA!

Vješali su je, tko zna po koji put’
I pljuvali joj obraz nevin, čist.
Kopljem zadaše srcu ubod ljut,
Al’ Ona čudom uskrsne ko Krist.
I svine k sebi krila svetog, Plod –
Sinove, kćeri, svoj hrvatski Rod.
I klikne: Djeco, ja sam još živa!
A glas odjekne: ‘KROACIA,VIVAAAA!’

Pripjev:
Viva, o viva, budi nam živa,
Predaka slavnih još ori glas.
Viva o viva, Hrvatsko naša,
Ti mrijeti nećeš, dok ima nas!
Raspinjahu je tko zna po koji put,
I rušiše joj stare slave, hram.
Al’ zalud bio kobni udes, krut
I vjekovječnog zmaja mržnje, plam.
Ponosna, diže, Ona barjak svet,
I grli opet Roda svojeg cvijet.
Klik njezin ori: Djeco, ja sam živa,
A glas odjekne: KROACIA VIVAAA!

Pripjev:
Viva, o viva, budi nam živa,
Predaka slavnih još ori glas.
Viva o viva, Hrvatsko naša,
Ti mrijeti nećeš, dok ima nas!

Marija Dubravac