D.Majhen : Povjerenstvo za prodavanje magle

Motiv za stvaranje  Povjerenstva za suočavanje sa prošlošću najbolje se može shvatiti ukoliko se obrati pažnja na  riječi koje izgovorio stvoritelj, Andrej Plenković, najavljujući to tijelo i njegov budući rad javnosti. Plenković je, dakle, izgovorio:

“Hrvatska mora tražiti konsenzus i odrediti se prema pitanju prošlosti, totalitarnih režima 20. stoljeća, jasno osuditi režim između 1941. i 1945 godine, dakle ustaški režim tijekom kojeg su počinjeni brojni zločini, ali isto tako na trezven način analizirati sve ono što se dogodilo nakon 1945. godine”.

I  time je, u biti, sve rečeno. I zašto se Povjerenstvo uopće osniva, što mu je svrha i što se od njega očekuje.

Kao prvo, u čemu je uopće svrha osude ustaškog režima koji je do sada osudjen valjda milijardu puta? Ja vidim samo jednu svrhu, a to je kriminalizacija svega i svačega što će se utrpati pod ustaški režim, počevši od znakovlja pa do slobode govora, pa sve do prava da Hrvati uopće imaju svoju državu, osim one koju im je “dao” drug Tito. Svega osim ustaških kuna, od kojih političari jako dobro žive parazitirajući na našim grbačama.

Tim više što svakog dana saznajemo sve više, činjenice koje odudaraju od onoga što se učilo u komunističkim školama. Zašto na primjer ne pozvati Blanku Matković i njenu udrugu koja je do sada iznijela pregršt istina potkrijepljenih činjenicama, a ne nagadjanjima, a koje dovode do potpuno novih spoznaja o logoru Jasenovac, polazištu svih antifašističkih mitova i legendi. Ne, ta istina će ostati skrivena, jer je drug Plenković taj dio povijesti unaprijed osudio i o njemu nema rasprava, niti će ga Povjerenstvo analizirati.

Vjerojatno primjećujete kako se ustaški režim MORA osuditi, a komunistički se treba tek analizirati, tu nema ni govora o nekoj osudi. Dakle, može se popričati o tome kako eto baš nije zgodno što se svako malo otkrivaju jame prepune pobijenih Hrvata, a kad su se već, na žalost, otkrile, onda se to može malo analzirati. Osuditi ne. Tu ne postoji nikakav imperativ i tu je drug Plenković (namjerno) neodredjen. U svakom slučaju, biti će jako zanimljivo vidjeti “trezvenjake” kad isti budu pokušali amortizirati više od 2000 masovnih grobnica koje su iza sebe ostavili antifašisti, dobrim djelima, kao što je gradnja pruge Brčko-Banovići.

Plenković nije badava sin visokog komunističkog funkcionera koji je na taj položaj došao NAKON Hrvatskog proljeća. A tko je u tom periodu mogao doći na visoki položaj, kada su drugovi sumnjali u sve i svakoga i kada se preispitivao svaki postupak i svaka riječ, ne treba puno govoriti. To su bili najgori od najgorih. Koji su se pobrinuli da ih ima tko braniti, skrivati njihove zločine i zastupati ih, odgajajući svoje nasljednike. Koji drmaju Hrvatskom takoreći od prvog dana njene samostalnosti.

Kaže Plenković kako se mora osuditi ustaški režim izmedju 1941. i  1945.godine. Zanimljivo, a što ćemo s antifašističkim režimom u istom razdoblju? Ni riječi o tome kako su antifašisti i do 1945.godine počinili ogromne zločine ubijajući žene, djecu i starce, nedužne civile, kako su još 1944. donijeli klasične rasne zakone na temelju kojih su u koncentracijske logore poslali kompletnu njemačku manjinu, nakon što su im oduzeli svu imovinu i sva gradjanska prava. To kao da se nije dogodilo. A upravo je to ključ problema. Antifašistički režim je bio fašistički i zločinački, s rasnim zakonima, koncentracijskim logorima, masovnim grobnicama, etničkim čišćenjima i svim ostalim. Štoviše, antifašisti su na ovim prostorima likvidirali više nedužnih ljudi nego svi “fašisti” zajedno, a to se namjerno planira prešutjeti i ispustiti iz odluka povjerenstva, te se težište prebaciti na “nedemokratičnost”. Jer, povjerenstvo mora analizirati sve tek NAKON 1945.godine. Dakle, o komunizmu se smije pričati, ali o antifašizmu nikako. On se ne smije dovesti u pitanje i potpuno je pri tome nebitno koliko je nedužne krvi proliveno od strane antifašista. To je zatvoreno poglavlje i tu više nema priče. Ostat će sve isto kao što su zapisali jednonogi zločinac i njegove ubilačke horde, po njegovom nalogu.

Ovo Povjerenstvo nije stvoreno kako bi se raščistila prošlost i stvorili uvjeti za bolju budućnost. A ponajmanje je stvoreno radi istine. Cilj je uvesti nove zabrane za Hrvate, legalizirati sve buduće osude onoga što se antifašistima ne bude svidjelo i naravno, ‘oprati’ antifašiste i komuniste od svih zločina. U slučajevima kada su zločinci mrtvi, a njihovi nasljednici nisu na bitnim položajima u državi (što je rijetkost) moći će se ponešto ‘oštrije analizirati’. I tu  i tamo možda ponešto i osuditi, ali bez ikakve pravne težine, vodeći pri tome računa o tome da se sa osudama ne pretjera i nipošto ne izjednači komunistički režim sa ustaškim režimom. Jer, krv koju su prolili antifašisti/komunisti nije jednako vrijedna kao njihova krv, a po onome kako je Plenković najavio Povjerenstvo, očito je da se s tim i on osobno slaže.

Sve u svemu, nula bodova. A pogotovo je jadno kako su kasnije izmijenili naziv i s ‘totalitarnih režima’ prešli na ‘nedemokratske režime’, kao da je nedostatak demokracije u Jugoslaviji, a ne masovni zločini od strane poremećenih antifašista nad stotinama tisuća nevinih ljudi, glavni problem.

Izostanak ključnih ljudi koji bi trebali sjediti u tom povjerenstvu, hrvatskih povijesničara i istražitelja koji već godinama rade na tim temama, a koji nisu skloni kompromisima niti izbjegavanju istine u ime ‘bolje budućnosti’ samo je potvrda toga kako ovo Povjerenstvo svoje zaključke ima već unaprijed zapisane, znali to oni ili ne.

A ako se uzme u obzir kako Povjerenstvo vodi čovjek koji se protivio lustraciji, dvojbama je kraj.

Kako se čini, bit će to samo još jedna farsa, jer, kad već nema dovoljno kruha u državi Hrvatskoj, bit će igara.

Diana Majhen/Hrvatsko nebo