„Mali s velikima ne trebaju razgovarati na koljenima!“
Vrijeme:2 min, 47 sec
Francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemačka kancelarica Angela Merkel osudili su danas izgon iz Rusije triju europskih diplomata (jednog Nijemca, jednog Poljaka i jednog Šveda) zbog njihova sudjelovanja u prosvjedima u znak potpore disidentu Aleksiju Navalnom. Macron je najoštrije osudio prethodno trovanje Navalnog, njegovu osudu na zatvorsku kaznu po povratku u Rusiju te izgon triju diplomata. Merkel je rekla da je izgon neopravdan i da odluka ruske vlade udaljuje Moskvu od načela pravne države (njemački izraz), tj. vladavine prava (općeprihvaćeni engleski termin). Već prije njemački je ministar vanjskih poslova Heiko Maas upozorio da će se reagirati ako Moskva ne promijeni svoju odluku i da taj događaj kvari odnose između Rusije i Europske unije.
I mi Hrvati imamo iskustva miješanje stranih diplomata i stranih veleposlanstava u hrvatske unutarnje poslove. I to kontinuirano, od osamostaljenja do danas. Najnoviji primjer: „Ustaškim simbolima i govoru mržnje nema mjesta u današnjoj demokratskoj Hrvatskoj, poručilo je veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu, pridružujući se time veleposlanstvu Njemačke u potpori Židovskoj općini Zagreb i antifašistički orijentiranim udrugama i strankama, koje su potaknule parlamentarnu raspravu o donošenju zakona o zabrani i kažnjavanju isticanja ustaških simbola i širenja mržnje.“
Što jesu, a što nisu „ustaški simboli“, što fašistički simboli, i što je uopće bilo ustaštvo, to je na nama da odlučimo, ocijenimo i zakonski sankcioniramo, a ne na stranim diplomatima, koji su gosti u našoj zemlji i koji se imaju ravnati po diplomatskim pravilima. U poštovanju zemlje-domaćina ujedno je i bȋt priznavanja svake državne suverenosti, pa i hrvatske.
Iako nismo Rusija niti se time stavljamo u obranu svega što vlasti u ruskoj federaciji čine, možda je došao trenutak da si i Hrvatska posvijesti poslije Tuđmana zanemarenu ili zaboravljenu činjenicu da je ona suverena država. I da su za njezinu suverenost izginule tisuće mladih i manje mladih ljudi, a desetci i stotine tisuća da su zbog toga stradali, bili ranjeni, postali invalidi, ostali bez najbližih, bez onoga što su imali ili su pretrpjeli druge štete i iskusili teške posljedice.
Drugim riječima, i Hrvatska bi – poput niza drugih država koje povremeno posegnu za takvim mjerama u skladu s Bečkom konvencijom – trebala ponekad nekog stranog diplomata proglasiti za „persona non grata“ (nepoželjnom osobom) zbog njegova ili njezina miješanja u unutarnja pitanja hrvatske države.
Takav čin sigurno bi naišao na negodovanje izravno pogođenih, i na osude nekih drugih, koji su se već previše naviknuli da se Hrvatska ponaša kao „sluga pokoran“. Imao bi dakle svoju međunarodnu cijenu. No imao bi i svoj pozitivan učinak: pokazao bi ostalim stranim diplomatima (i njihovim vladama) granice koje se ne smiju prelaziti. Oni ih prelaze kada je riječ o banana-državama. A Hrvatska nije niti ikada smije postati banana-država. U Domovinskom ratu dokazala je nasuprot mnogima i moćnima da je sposobna ostvariti nacionalni ideal, obraniti se, osloboditi. Time je hrvatski narod potvrdio svoju suverenost i svoju suverenu volju.
Ako je hrvatski narod to u onako teškim i nepovoljnim okolnostima uspio, zašto se sada politička vodstva ponašaju kao da Hrvatska za suverenost nije sposobna? A sve skupa ima i dublju dimenziju. Ona se tiče dostojanstva. I dostojanstva svakog čovjeka, ali i dostojanstva svakog naroda odnosno svake države, pa i svakog entiteta. Blagopokojni kardinal Franjo Kuharić taj je aksiom još u ratno doba izrazio ovako: „Mali s velikima ne trebaju razgovarati na koljenima, nego na temelju principa!“
(MO)/Hrvatsko nebo
