21. spomendan smrti dr. Franje Tuđmana (10. prosinca 1999. – 10. prosinca 2020.)

Na današnji dan prije dvadeset jednu godinu umro je prvi predsjednik i utemeljitelj suvremene hrvatske države, Republike Hrvatske, i očuvatelj samostalne Bosne i Hercegovine, kao „države i hrvatskoga naroda“, dr. Franjo Tuđman (14. svibnja 1922. – 10. prosinca 1999.). Iako je u životu kao povjesničar toliko toga istražio i napisao, a kao političar toliko toga izrekao, jednu misao možemo izdvojiti kao njegovu prijevremeno danu, pobjedničku oporuku. Kao poruku koja nije do danas nimalo izgubila na aktualnosti: 

„Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!“

Kada je izgovarao riječ „Hrvatska“, mislio je na nju vrlo odlučno, nacionalno, ali ne usko ni uskogrudno. Na tu njegovu i našu žuđenu i snivanu Hrvatsku može se stoga s pravom primijeniti stih hrvatskog pjesnika, Tuđmanova suradnika i sljedbenika, poslije generala Hrvatske vojske, Ivana Tolja (r. 1954. u Blatnici kod Čitluka, Hercegovina):

„Kad kažem Hrvatska, riječi moja budi široka.“

Tuđman je Hrvatsku nosio u sebi, i ona će ga, dok je bude, nositi u sebi, sa svom otvorenošću prema novomu i boljemu. Tuđman se s Hrvatskom poistovjetio, proniknuo u dubine njezine povijesti, u biće svoga naroda, koji je čitavo prošlo tisućljeće opstajao na opasnim vjetrometinama i mukotrpno tumarao po „bespućima povijesne zbiljnosti“. On je bio najizvrsniji izraz narodne volje i glavni junak neponovljivog trenutka kakav se 1990., po višnjoj milosti, ukazao. Bio je pravi čovjek na pravom mjestu koji je taj „kairos“, neponovljivi trenutak, spretno i mudro i odlučno uhvatio za čuperak. 

Od Tuđmanova odlaska prošla su već više od dva desetljeća, a mi na onomu što nam je ostavio stojimo ili padamo. Umjesto drugih i dugih riječi, a u spomen na tog hrvatskog velikana, poslušajmo i pogledajmo Toljevu poemu Anima Croatorum (Duša Hrvata), u majstorskoj izvedbi Tomislava Martića, da bismo dublje proniknuli u dušu svoga naroda, a time i onoga što je Franju Tuđmana pokretalo i davalo mu snagu i ustrajnost u političkom borbi za slobodu i suverenost hrvatskog naroda:

Daran Bašić/Hrvatsko nebo