TDK2026 Održan je Tropletov studijski dan “Potraga za korijenima”

Prva postaja bila je Grabovica, tihi krik i molitva za nevine žrtve na mjestu duboke pobožnosti i trajnog vapaja za pravdu. Nakon paljenja svijeća i molitve za nevine žrtve zločina, mladi su se uputili na lokalitet Vrdol u selu Ljubunci, gdje su se upoznali sa stoljetnom tradicijom hodočašća te antičkom i srednjovjekovnom baštinom tog kraja, izvijestio je Troplet. 

U Memorijalnom centru na Uzdolu, mjestu koje čuva uspomenu na jedan od najtežih zločina počinjenih nad hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini, mladi su odali počast žrtvama, te imali svjedočanstvo patnje i slobode kroz impresivan povijesni sat na otvorenom. Izlaganje je vodio brigadir HVO-a Petar Kolakušić, koji je mladima približio povijesni kontekst i razmjere tragičnih događaja iz Domovinskog rata. Zatim su, kod spomen-obilježja herojima Uzdola na brdu Cer, koje je tijekom rata bilo simbol otpora i obrane ramskog kraja, mladi zapalili svijeće i pomolili se kako bi odali počast poginulim braniteljima HVO-a.

Ruta je mlade hodočasnike vodila preko prijevoja Mejnik (Menjik), gdje su se nakratko zaustavili jer se tamo nalazi prirodno razvođe jadranskog i crnomorskog bazena.

Nakon ovog kratkog sata geografije, stigli smo na slikoviti poluotok usred Ramskog jezera, gdje se nalazi Franjevački samostan Rama-Šćit – neprocjenjivo blago kulturne i povijesne baštine. Za sve sudionike organiziran je zajednički ručak uz ugodno druženje. Domaćin grupe bio je fra Mijo Dzolan, koji je svojom karizmom i znanjem istinski oduševio mlade hodočasnike te ih proveo kroz samostanski kompleks, crkvu, galeriju, muzej i dvorište, inspirativno objašnjavajući važnost umjetničkih djela koja krase ovaj prostor.

Impresivan trenutak bio je i obilazak Ramskog oltara, spomen-obilježja smještenog u podnožju monumentalnog četverometarskog Ramskog križa. Mladi hodočasnici skrušeno su se zaustavljali pred ovim dugim, kamenom utisnutim svitkom povijesti, palili svijeće i molili, odajući počast neprekinutom nizu Ramskih patnji kroz stoljeća.

Nakon Šćita, posjet spomen-kući Dive Grabovčeve u Zahumu pružio je uvid u tradicionalnu arhitekturu starog ramskog sela i podsjetio na priču o djevojci koja je ostala vječni simbol vjernosti, čistoće i otpora.

Povratak u Mostar zaokružio je ovaj intenzivan i sadržajan studijski dan, koji je poslužio kao prava geografska, povijesna, kulturna i duhovna lekcija.

U nastavku donosimo dva kratka putopisa koje su napisale sudionice Potrage, Katarina Ivić i Ivana Bunoza, a zatim možete pogledati fotogaleriju.

POTRAGA ZA KORIJENIMA – RAMA 2026.

Kao što biljka ima korijenje koje joj daje snagu, čuva je i omogućuje joj rast, tako i čovjek treba poznavati i štititi svoje korijenje.

Iz njih crpimo snagu, identitet i osjećaj pripadnosti.

Tako smo u subotu, 7. studenog, započeli naše putovanje pod nazivom “Potraga za korijenima”.

Prvo mjesto koje smo posjetili bila je Grabovica, gdje nas je dočekao Petar Kolakušić, ratni zamjenik zapovjednika i šef operacija brigade “Rama” Hrvatskog vijeća obrane, kao osoba koja je iz prve ruke koordinirala postrojbe na ramskom i hercegovačkom bojištu.

Nakon riječi koje je uputio naš Petar o noći s 8. na 9. rujna 1993., što je bio ničim izazvani zločin koji su počinili pripadnici Armije RBIH nad ubijenim hrvatskim civilima, među kojima je bila i najmlađa ubijena žrtva, četverogodišnja djevojčica Mladenka Zadro i najstariji, osamdesetsedmogodišnji Marko Marić, pomolili smo se, zapalili svijeću kod spomenika ubijenim žrtvama, fotografirali se i nastavili put dalje na sjever; prema kraju kadra.

Nakon Prozora, na glavnoj cesti prema Makljenu, nakon nekoliko stotina metara do jednog kilometra, s desne strane nalazi se znak za skretanje prema Uzdolu.

Okrenuvši se prema uzdolskom kraju, pred nama su se otvorili prizori koji su nas jednostavno očarali. Brda su bila obojana toplim jesenskim bojama, a svaki zavoj otkrivao je neku novu ljepotu. Naše su oči neprestano lutale prema šarenim krošnjama drveća i brdima, kao da smo željeli zapamtiti svaki detalj tog prekrasnog krajolika.

U takvim trenucima čovjek poželi usporiti, stati i jednostavno uživati ​​u ljepoti prirode.

Zaustavili smo se iza zavoja i pogledali prema Vrdolu; kapela i grob u narodu poznati kao “biskupov grob”.

Petar Kolakušić nam je rekao da predaja kaže da je na Uskrs bila misa i da su iz Memića došli turski svatovi te da je netko pogodio mladenku svježim jajetom, što je bio razlog za bitku koja je uslijedila. Netko od Turaka dosjetio se udariti biskupa metalnim lancima jer ga puška nije mogla ubiti, te su ga tamo zakopali.

Do danas ljudi dolaze na to mjesto kako bi dali zavjete.

Nakon još nekoliko kilometara putovanja, pred nama se prostirao prekrasan krajolik obojen toplim jesenskim bojama. Zlatnožuto lišće lagano je lepršalo na povjetarcu, dok su crvene i bakrene krošnje svjetlucale na mekom sunčevom svjetlu. Cesta se vijugala između šarenih brežuljaka, stvarajući prizor poput najljepše slike. I onda, gotovo iznenada, na vrhu brda pojavila se prekrasna crkva; Crkva sv. Ivana Krstitelja. Njezin zvonik ponosno se uzdizao prema nebu, a cijeli prizor odisao je mirom, ljepotom i nekom posebnom magijom.

Stigli smo do crkve i Memorijalnog centra u selu Uzdol. To je jedno od najsvetijih mjesta stradanja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Vrhbosanska nadbiskupija proglasila je Uzdol mjestom posebnog pijeteta za žrtve Domovinskog rata. Unutar Memorijalnog centra nalazi se i veliki drveni križ te 41 manji križ koji čuvaju uspomenu na žrtve stravičnog zločina koji se dogodio 14. rujna 1993. godine, kada su pripadnici Armije RBIH ubili 29 hrvatskih civila i 12 pripadnika HVO-a. Najmlađa žrtva imala je samo 10 godina; Stjepan Zelić, a najstarija Luca Zelenika, 87 godina.

Molili smo se, upalili svijeće i zabilježili taj trenutak fotografijom.

Kad dođeš u Ramu, ne možeš tek tako otići. Mještani Uzdola su taj dan pekli rakiju i pozvali su nas na šljivu. A doći u taj kraj poznat upravo po tome, a ne probati je, bio bi pravi neuspjeh. Tako su nas počastili, potvrđujući da se u Rami čuvaju običaji, njeguju tradicije i da su vrata gostu uvijek širom otvorena.

Prema Šćitu smo krenuli preko Menjika, gdje smo se na trenutak zaustavili.

“Kad s Menjika pogledam u svom srcu sve čari s jedne strane moja Bosna, s druge moja Hercegovina.”

Kod Shield-a nas je dočekao i pozdravio fra Mijo Dzolan.

Nakon toga uslijedio je topao i ukusan ručak koji su pripremile vrijedne ruke žena iz Rame.

Nakon ručka posjetili smo crkvu, gdje smo se pomolili, razgledali galeriju i muzej.

U dvorištu samostana fotografirali smo se kod prepoznatljivog ramskog križa, te zapalili svijeću na spomen-obilježju ramskim žrtvama.

Nastavili smo putovanje prema Zahumu, gdje smo posjetili spomen-obilježje – kuću Dive Grabovčeve. Napravili smo nekoliko fotografija i završili potragu.

U Mostar smo krenuli preko Ravanjskog polja, pored Zvirnjače i Ljubuše te preko Duvna, Posušja i Širokog Brijega.

Naša ovogodišnja potraga je završena, ali već se veselimo sljedećoj!

Željeli bismo zahvaliti svima koji su doprinijeli da ova pretraga bude zaista visokokvalitetna.

Nadamo se da ćemo se sljedeće godine družiti na ovakvom putovanju s istim ljudima i da će nam se pridružiti i neka nova djeca.

Vjerujemo da je svatko od nas tijekom ovogodišnjeg druženja imao priliku upoznati prirodne ljepote naše Domovine, upoznati nove ljude, steći dobra prijateljstva i naučiti nešto novo.

Jer da bismo istinski upoznali sebe i svoju domovinu, važno je poznavati svoje korijene.

Biti Hrvat znači znati odakle dolazimo, poznavati svoju prošlost, čuvati svoju baštinu i prenositi je budućim generacijama.

Potraga za korijenima – jednodnevni izlet

I ove godine HKZ Troplet organizirao je izlet pod nazivom ‘Traženje korijena’. Krenuli smo u subotu, 7. studenog, u jutarnjim satima. Sudionici su bili članovi HKZ Tropleta, velečasni don Brane Bevanda, župnik sv. Tome na Bijelom Brijegu, zatim studenti, maturanti i radnička mladež. Putovanje je započelo okupljanjem ispred stadiona Zrinjskoga, gdje su sudionici popili i jutarnju kavu. Planirano je bilo posjetiti nekoliko kulturno-povijesnih lokaliteta i spomenika, muzeje, galerije…

Prvo mjesto koje smo posjetili bilo je ono u Grabovici. Tamo nas je dočekao stručni vodič Petar Kolakušić, brigadir HVO-a, načelnik stožera Ramske brigade. Odali smo počast žrtvama domovinskog rata i zločina koji se dogodio 8./9. rujna 1993. Don Brane predvodio je molitvu kod spomenika gdje je upaljena svijeća.

Nakon Grabovice, put nas je odveo do mjesta duboke pobožnosti – Uzdola. Saznali smo više o patnji koja je obilježila ovaj kraj, te smo tihom molitvom i paljenjem svijeća odali počast nevinim žrtvama kod spomenika.

Uslijedila je vožnja do nove lokacije, svetišta Gospe Ramske, tik uz veliko Ramsko jezero, s prekrasnim pogledom i prirodom koja uokviruje doživljaj ovog mjesta. Dočekao nas je fra Mijo Džolan, bivši provincijal Bosne Srebrene. Po dolasku smo se okrijepili ručkom. Nakon ručka uslijedilo je poučno predavanje o povijesti samostana i same crkve, kao i o raznim važnim povijesnim činjenicama na tim prostorima, koje sežu više od 500 godina unatrag. Posjetili smo spomenike, djela umjetnika i kipara, posjetili crkvu te posjetili modernu galeriju i muzej.

Uostalom, izlet smo zaokružili rodnim mjestom Dive Grabovčeve, hrvatske mučenice i djevice – selom Zahuma.

Na povratku u Mostar, sortirali smo događaje, iskustva i dojmove proteklog dana. Zahvalni smo HKZ Troplet na prilici sudjelovanja, koja nam je dala puno više od samog iskustva. Ojačali smo svijest o neraskidivoj pripadnosti hrvatskom narodu, svijest o samožrtvovanju koje je duboko ukorijenjeno u njemu, i stalno izloženo kušnjama kroz povijest. Ali na kraju smo dobili i nadu, jer “znamo da nevolja rađa postojanost, postojanost kušnju, kušnja nadu” (Rim 5, 3-4).

Izvor