Kineski brendovi više nisu “uncool”

Od mini kamera i mobitela pa do električnih vozila i robotskih usisavača, kineski brendovi osvajaju tržišta diljem svijeta, unatoč zabrinutosti za privatnost i sigurnost. Što stoji iza njihova uspona?

Sjećate li se vremena kada je GoPro bio sinonim za akcijske kamere?

Na vrhuncu uspjeha, 2015. godine, američka je tvrtka prodala oko 6,6 milijuna uređaja i držala više od 70 posto tržišta. Danas se taj pionir industrije bori za opstanak.

Glavni razlog? Kineska konkurencija.

Najveći GoProovi konkurenti, DJI i Insta360, na tržište akcijskih kamera ušli su 2019., odnosno 2021. godine. Danas zajedno ostvaruju više od 90 posto globalne prodaje ovakvog oblika ručnih kamera.

Alexander Hannemann, koji redovito koristi akcijske kamere za snimanje vožnje motociklom, kaže da je prije otprilike dvije godine GoPro zamijenio kamerom Insta360.

„Kvaliteta je mnogo bolja nego kod GoProa, čak i kada ubrzavam i ulazim u zavoje brzinom od oko 80 kilometara na sat“, kaže za DW.

Kina preuzima vodeću ulogu u tehnologiji

Slučaj GoProa nije iznimka. Od približno 2010. brojni kineski brendovi ne samo da su sustigli nego i prestigli nekada dominantne zapadne konkurente u području potrošačke elektronike, od pametnih televizora do robotskih usisavača.

Prošla su vremena kada je oznaka „Made in China” bila sinonim za jeftinu robu masovne proizvodnje.

„Kina i dalje proizvodi pristupačne proizvode“, kaže Chris Pereira, kanadski poduzetnik i autor s više od 20 godina iskustva rada u Kini. „No ti su proizvodi istodobno i vrlo kvalitetni.“

Pereira dodaje da je upravo ta kombinacija dovela do toga da više od polovice novih proizvoda potrošačke tehnologije u svijetu dolazi od kineskih dobavljača.

BYD, Xpeng i drugi kineski proizvođači prošle su godine prodali gotovo dvije trećine svih električnih automobila u svijetu, nadmašivši etablirane tvrtke poput Tesle. U segmentu robotskih usisavača kineski brendovi također dominiraju globalnim tržištem, dok se nekadašnji pionir iRobot suočava sa sve žešćom konkurencijom.

Zašto kineske tvrtke sve češće nadmašuju zapadne konkurente?

Pereira, čija konzultantska tvrtka iMpact pomaže kineskim poduzećima u širenju na inozemna tržišta, njihov uspjeh pripisuje snažnoj domaćoj konkurenciji u gradovima poput Shenzhena, Hangzhoua i Šangaja, visoko integriranim opskrbnim lancima te poslovnoj kulturi koja potiče inovacije i brzo rješavanje problema.

Među ostalim ključnim čimbenicima ističu se iznimno razvijena industrijska automatizacija, primjena umjetne inteligencije u proizvodnji, brza reakcija regulatornih tijela te relativno niski troškovi rada. Sve to omogućuje znatno niže troškove proizvodnje i mnogo brže inovacijske cikluse nego u većini najrazvijenijih svjetskih gospodarstava.

Joey Cheng, koji se prije više od 20 godina preselio u SAD radi doktorskog studija, dobro poznaje i američke potrošače i kineske proizvođače.

Iako je njegov startup registriran u SAD-u, gotovo sva proizvodnja odvija se u Shenzhenu, jednom od svjetskih središta proizvodnje hardvera i potrošačke elektronike.

„Opskrbni lanac u Shenzhenu praktički je nezaobilazan ako želite smanjiti troškove i brzo razvijati proizvode“, kaže Cheng. „Osobito za startupove. Morate brzo izbaciti proizvod na tržište ili ispasti iz utrke.“

Zabrinutost za privatnost i sigurnost i dalje je prisutna

Unatoč velikoj popularnosti kineskih proizvoda, određene rezerve i dalje postoje.

Nedavno istraživanje pokazalo je da više od 90 posto Europljana nema povjerenja u kineske tehnološke tvrtke kada je riječ o zaštiti njihovih podataka. Istodobno, oko 80 posto ispitanika ne vjeruje ni američkim tvrtkama. Najveću razinu nepovjerenja iskazali su Nijemci.

Nadine, njemačka blogerica koja se bavi putovanjima i koristi proizvode tvrtki DJI i Insta360, kaže da kod kuće ne bi koristila azijske uređaje.

„Moj robotski usisavač dolazi od njemačke tvrtke upravo zbog toga. Tako podaci ostaju pod zaštitom njemačkih propisa. Uostalom, proizvođači se mogu izravno povezati s kamerom“, rekla je, podsjećajući na slučajeve hakiranja kamera i audio sustava robotskih usisavača.

Ipak, Pereira smatra da kineske tvrtke pri širenju na inozemna tržišta moraju plaćati svojevrsnu „premiju povjerenja“.

„Zbog tog manjka povjerenja moraju ponuditi još konkurentnije proizvode i cijene kako bi ih kupci odabrali“, kaže. Dodaje kako se taj jaz može smanjiti većom fizičkom prisutnošću na stranim tržištima, primjerice otvaranjem prve europske tvornice osobnih automobila tvrtke BYD u Mađarskoj.

Kineske tvrtke tvrde da poštuju europske propise o zaštiti podataka. Međutim, sigurnosni zakoni u Kini i SAD-u mogu od poduzeća zahtijevati predaju podataka državnim tijelima, dok njemački dužnosnici upozoravaju da je nadzor nad mogućim prijenosom podataka s europskih poslužitelja u inozemstvo ograničen.

Osim pitanja privatnosti, kineske tehnološke tvrtke suočavaju se i s optužbama za špijunažu te drugim sigurnosnim rizicima, a posljednjih godina pod povećalom su i povezani uređaji poput električnih automobila.

Prijeti li novi trgovinski rat?

Zbog sigurnosnih pitanja, trgovinskih neravnoteža i sve veće kineske dominacije, SAD i još neke zapadne zemlje uvele su kineskim tvrtkama i proizvodima carine, ograničenja i strože regulatorne zahtjeve. Krajem srpnja Trumpova administracija zabranila je uvoz humanoidnih robota proizvedenih izvan SAD-a.

Predstavnik kineskog proizvođača robota Primebot izjavio je za DW da posljedice osjećaju sve kineske tehnološke tvrtke.

„Možda ćemo potražiti partnerstvo s nekom američkom tvrtkom. Druga mogućnost jest izgradnja tvornice u SAD-u“, rekao je.

I Europska unija te pojedine europske države razmatraju uvođenje dodatnih carina na kineske proizvode.

Chris Pereira smatra da će carine ubrzati dva procesa među kineskim tvrtkama: premještanje sve većeg dijela proizvodnje u inozemstvo i još snažnije usmjeravanje prema tržištu premium proizvoda.

„Kineski dužnosnici i tvrtke razumiju da proizvodnju treba barem djelomično lokalizirati. To pomaže i u ublažavanju trgovinskih prepreka i u izgradnji povjerenja na lokalnoj razini“, kaže Pereira.

„Drugi je trend taj da carine smanjuju cjenovnu prednost u nižem tržišnom segmentu. Zato kineski brendovi sve češće izravno konkuriraju etabliranim zapadnim markama u premium segmentu, gdje je povjerenje kupaca presudno.“

Mogu li zapadne tvrtke ostati konkurentne?

Kako kineska dominacija nastavlja jačati, zapadne tvrtke traže načine da zadrže konkurentnost.

Kaz Merchant, zaposlenik britanske tvrtke koja se bavi uvozom i izvozom informatičke opreme, smatra da osobito manje tvrtke moraju pronaći vlastitu tržišnu nišu.

„Moraju imati jedinstvenu konkurentsku prednost za određeni proizvod, nešto što Kina možda ne može ponuditi na tom tržištu. Ili se moraju povezati s kineskim partnerom“, kaže.

Po Pereirinu mišljenju, jedno od ključnih pitanja koje Europa mora riješiti jest učinkovitost regulatornog sustava.

„Kineski regulatori vrlo brzo i jasno daju do znanja što je dopušteno, a što nije. Ta brzina pomaže tvrtkama da se prilagode i uspiju na međunarodnim tržištima“, kaže.

„Ako na odgovor čekate tjednima, izgubit ćete posao“, zaključuje Pereira.

dw.com/hr/Hrvatsko nebo