Marko Ljubić: Koje političko magare treba šibati?

Jedan udio hrvatskih stvarnih i lažnih nacionalista mi često postavlja pitanja, od onih malobrojnih začudnih i dobronamjernih, do puno više onih ispranih mozgova, kojima ni pamet, ni obraz ne smetaju klevetati, lagati, srljati za lupežima i prevarantima a istovremeno se javno pozivati na svetinje hrvatskog naroda i kršćanstva, zašto sam tako u svojim javnim istupima nemilosrdan prema desnici, bolje rečeno prema lažnoj desnici, od koje oni ipak ili uvijek nešto dobro očekuju? Uvijek me čudi takva nerazumnost.

To bi bilo jednako kao pitati čovjeka koji u obitelji ima bolesne osobe ili koga boli noga, zašto traži liječnika za njih i za sebe, umjesto da se bavi zdravljem susjeda.

Ili, kao kritizirati čovjeka koji pokušava potjerati svoga natovarenog magarca kako bi ponio natovareno, prigovarajući mu jer ne koristi šibu za susjedovog magarca od kojega nema nikakve koristi.

Milost i laž, glupost i razum, čast i nečast nikada nisu bili u istoj moralnoj i obavezujućoj ravni.

Zar se ustrajavanje na zlu može pravdati dobrim željama?

Nikada nije moglo.

Od prve moje reakcije u javnosti s tim javnim dvojbama nemam moralnih problema.

Milosti prema prevarantima i prevari nema, niti će je ikada biti.

Pogreške može biti, ali milosti prema dokazanom zlu neće.

Tko je spreman primiti plaću za neučinjeno a obećano, pa na tome ustrajavati pozivajući se na moralne norme, ne smije se prema njemu imati milosti.

Magarac koga hranim i koga sam natovario mora nositi teret, inače mu slijedi šiba.

A susjedov neka reve koliko hoće, to me zanima jedino ako revanje ugrožava mir u zajednici ili noćni san.

Zato je uzaludno pokušavati jeftinim glupim prigovorima, lažima, klevetama i perverzijama utjecati na mene, jer me pokolebati ne mogu.

Hrvatska se ne može, ništa se dobro ne može graditi na laži.

Ne može ni na gluposti ili na odbacivanju razuma i savjesti. Nitko i ništa ne može prekriti ili opravdati to odbacivanje.

Ne može hrvatska budućnost biti „osuđivanje zla“, jer se osuđivati može iskreno i najčešće prijetvorno. Život i perspektiva naroda ne trpi laž, a laž je pristajanje na prijetvorno deklarativno osuđivanje bez ikakve namjere uništenja zla.

Zlo se ne osuđuje, zlo se uništava.

U politici se samo zakonima i silom države osuđuje, a jedina ispravna osuda je sankcioniranje i kazna.

Inače je osuđivanje laž, potpora zlu.

Lažnjaci na desnici desetljećima ostvaruju vrhunske osobne benefite „osuđujući“ povijesna i aktualna zla, prosipaju i gube putem preuzeto natovareno narodno blago, izjedaju velike količine zobi, a zlo i zloćudnost sve više dominiraju hrvatskim životnim prostorom i društvenošću uz njihove krokodilske suze i ponavljanjem da im netko ne dopušta.

Kako to?

Pa zbog lažnjaštva i lupeža u našim njedrima, zbog isplativosti defetizma i gubitništva, zbog koristi od prijevare.

Ne zarađuje se i ne živi se od poraza.

FB/Hrvatsko nebo