Od Malačke do prvih bojišta: Kako su kaštelanski dragovoljci stvarali 141. brigadu HV-a
Vrijeme:2 min, 50 sec
Četvorica hrvatskih branitelja i ratnih časnika, ljudi koji su od samih početaka sudjelovali u organiziranju obrane Kaštela i stvaranju 141. brigade Hrvatske vojske, u razgovoru s Draženkom Franjić za portal Cronika.hr prisjećaju se godine 1991. Govore o danima kada se stvarala vojska gotovo ni iz čega, kada je nedostajalo oružja, opreme i iskustva, ali ne i ljudi spremnih stati u obranu svojih obitelji, svoga grada i Hrvatske. Jakov Miletić, Zvonko Škeljo, Mirko Sušac i Marko Ćurković svjedoče kako su dragovoljci postajali vojnici, kako su nastajale prve postrojbe i zašto se obrana Kaštela nije planirala u Kaštelima, nego daleko ispred njih.
Godina je 1991. Hrvatska se nalazi pred ratom za koji se još ne zna koliko će trajati ni koliko će života odnijeti. Na području Splita, Kaštela i Kaštelanske zagore organiziraju se dragovoljci, ustrojavaju prve postrojbe, čuvaju strateški važni objekti, blokiraju vojarne i užurbano provodi obuka ljudi koji će ubrzo morati na bojište.
Iz tih prvih dragovoljačkih sastava 12. studenoga 1991. ustrojena je 141. brigada Hrvatske vojske. Nastala je od Prvog splitskog dragovoljačkog bataljuna, dragovoljaca s područja Kaštela te drugih organiziranih postrojbi i skupina. Splitski dragovoljci postali su njezina 1. bojna, dok su kaštelanski dragovoljci ustrojeni u 2. bojnu, poznatu kao Kaštelanska bojna.
Ratni put 141. brigade ubrzo će ju odvesti daleko od mjesta u kojima je nastajala. Dio postrojbe krenuo je na Južno bojište, a sredinom prosinca 1991. 1. i 2. bojna poslane su na drniško bojište. Slijedili su Moseć i Svilaja, Miljevci, Peruča, zadarsko zaleđe, ponovno Južno bojište, a poslije i završne operacije Domovinskog rata.
No prije svih tih bojišta postojali su dani o kojima se danas govori mnogo manje – vrijeme u kojem još nije bilo razvijene vojne strukture kakva će doći poslije. Vrijeme prvih dragovoljaca, lovačkih pušaka, nekoliko dobivenih automatskih pušaka, improviziranih veza, obuke u Kavi i ljudi koji su danju živjeli svojim dotadašnjim životima, a istodobno se pripremali za rat.
Upravo o tim danima razgovarali smo s četvoricom hrvatskih dragovoljaca koji ih nisu upoznali iz knjiga i arhivskih zapisa, nego su ih živjeli.
Brigadir Jakov Miletić, jedan od utemeljitelja 141. brigade Hrvatske vojske, sudjelovao je 1991. u njezinu stvaranju, nakon što je prethodno sudjelovao i u formiranju 4. gardijske brigade.
Bojnik Zvonko Škeljo bio je pripadnik inženjerije, a poslije i načelnik inženjerije 141. brigade Hrvatske vojske.
Umirovljeni bojnik Mirko Sušac bio je prvi zapovjednik prvog samostalnog voda veze, a poslije načelnik veze 141. brigade.
Marko Ćurković, koji je u mirovinu otišao u činu kapetana fregate, bio je jedan od osnivača prve samostalne satnije Putalj, jedne od prvih kaštelanskih dragovoljačkih postrojbi.
Četiri čovjeka, četiri ratna iskustva i ista godina 1991.
Njihova sjećanja otkrivaju kako je obrana Kaštela nastajala prije nego što je 141. brigada službeno dobila svoje ime, zašto je Malačka bila jedna od važnih točaka okupljanja i organizacije, kako su se povezivali prvi vodovi i satnije te kako su ljudi koji su do jučer bili civili morali u vrlo kratkom vremenu naučiti ono o čemu će već nekoliko mjeseci poslije ovisiti njihovi životi i životi ljudi kojima su zapovijedali.
A upravo na tome brigadir Jakov Miletić inzistira već na početku našeg razgovora – zapovijedanje nije samo izdavanje zapovijedi. Zapovjednik koji šalje čovjeka u borbu mora biti svjestan da je odgovoran za njegov život.
Razgovor zato počinjemo od samoga početka – od pitanja kako je uopće nastala 141. brigada?
Tekst razgovora može se pročitati, a snimke razgovora poslušati OVDJE.
Cronika.hr/Hrvatsko nebo
