Josip Dabro: Ne varajmo žrtve na današnji Dan sjećanja!

Sutra, 23. kolovoza Europa i Hrvatska obilježavaju Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, nacizma, fašizma i komunizma. Rijetko koja se hrvatska obitelj nema koga prisjetiti, ne samo sutra, a sutra posebno. Kao nigdje u Europi, u Hrvatskoj i u hrvatskom narodu u BiH izranjavanom nasiljem i zlom.

Milijuni Hrvata će na Sv. Misama, na stratištima, na grobljima i u krugu svojih obitelji zastati i sjetiti se svoje prošlosti, korijena, zabranjenih istina i obiteljskih rana, sjetit ćemo se ljudi koji nas i danas čine ovakvima kakvi smo. I koji nas upozoravaju svojom sudbinom da se i nama isto može dogoditi ne budemo li jaki i spremni.

Na Macelju, na Groblju mira iznad Širokog Brijega i Mostara, na tolikim mjestima znanim i neznanim, okupit će se hrvatski narod u znak sjećanja i poštovanja. I danas ćemo ispraćati žrtve tih režima, stajati nad križevima, ali i nad razorenim grobljima kao u Zagrebu, istodobno priželjkujući da jednoga dana ispratimo svaku žrtvu na vječni počinak, zatvarajući bolnu neizvjesnost i otvorene rane iz neposredne prošlosti i srpske agresije.

Hrvatska je na temelju Deklaracije Europskog parlamenta iz 2008. godine, odlukom Hrvatskog sabora iz 2011. godine 23. kolovoz proglasila Spomendanom na žrtve fašizma, nacizma i komunizma. Gdje su u hrvatskom društvu, u hrvatskoj politici, u hrvatskim životnim standardima danas nestali nacizam i komunizam?

Iako tisuće stratišta komunizma ni do danas nismo istražili, a na Spomendan u Macelju ispraćamo žrtve komunizma o kojima do 1990. godine nismo smjeli javno govoriti, izloženi smo desetljećima reafirmaciji komunističkog poretka kroz staljinistički eufemizam u pojmu antifašizma, kriminalizira se samo fašizam, a nacizma i saveznika mu komunizma nema. Imamo trgove žrtava fašizma, nemamo trgova ni ulica žrtava komunizma, nemamo ni obilježja žrtava zadnjega europskog neonacizma, onoga srpskoga iz agresije na Hrvatsku.

Zato se sad pitam i pitam hrvatski narod, posebno kolegice i kolege političare, zastupnike u Hrvatskom saboru, političke stranke i javnost – nije li vrijeme prestati s licemjerjem? Krajnji je čas. Naša zadaća je uz svijeću i molitvu na grobljima, na stratištima, pred svojom djecom, pred Bogom i narodom kao znak poštovanja i kao izraz sjećanja prinijeti državu, državnu politiku i jedinstvenu društvenu kulturu neupitne osude i izgona zla iz naše zemlje i iz naših života.

U tome načelu ne može biti odstupanja.
I neće biti.

Sa zlom nema dogovora, zlo se ne tolerira, zlo se ne preodijeva i ne traže mu se olakotne okolnosti kako bi ga se relativiziralo, dalo mu se pravo života i proglasilo demokratskom različitošću. To je povijesna prevara i nastavak trajnog mučenja žrtava pod krinkom sjećanja i poštovanja. Zlo se eliminira.

Svako zlo, a pogotovo zlo koje je imalo sadržaj i oblik državnog poretka i politike. Zato pozivam Hrvatsku, sve političke aktere, svoj hrvatski narod da svoje emocije, sućut, svoj odnos prema očima milijuna predaka koje nas gledaju iz prošlosti sa stratišta usmjerimo u središte hrvatske državne politike, u Hrvatski sabor, na Markov trg i ozakonimo sjećanje stvarajući doba nove kulture bez veličanja i proslave zla, kulture izgona, progona i uništenja fašizma, nacizma i komunizma, kulture uništenja i kriminalizacije suvremenih oblika tih zala, antifašizma, velikosrpstva i bošnjačkog unitarizma prema Hrvatima BiH.

Ne skupljajmo otpad u duhu našega naroda, ne pristajmo živjeti sa zlom.

Taj zavjet je moja crvena crta u svim budućim političkim i društvenim savezima, to je moja svijeća i plamen sjećanja koju ću ujutro upaliti.

Neka je vječna slava i pokoj žrtvama hrvatskog naroda u ime budućnosti njihovih i naših novih generacija!

Josip Dabro/FB/Hrvatsko nebo