Lilijana Domić: Kako je Kninska tvrđava kupljena na dražbi – i kako su otvorenje Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika g. 1893. dočekali kninski pravoslavci

Za 8.600 kruna Kninsku tvrđavu otkupio je g. 1889. fra Lujo Marun, osnivač Hrvatskoga starinarskoga društva u Kninu… – napisala je za mnoge koji to ne znaju u svom članku „Kninska tvrđava na dražbi“ u kolovozu 1995., objavljenom u novopokrenutom tjedniku Hrvatsko slovo, povjesničarka umjetnosti i književnica Lilijana Domić.  Zatim je ‘odmotala’ daljnji slijed događaja važnih za istraživanje srednjovjekovne hrvatske povijesti te za hrvatsku državnost, identitet i nacionalni ponos. Uoči Dana pobjede i s obzirom na ukupno stanje Hrvatske danas, vrijedi ponovno pročitati što je u njemu napisala. Prenosimo ključne dijelove, uz autoričinu suglasnost.

Ima li u nas, trenutno, kulturnije institucije od Hrvatske vojske? Slikopisna izvješća danas 1995., iz oslobođenoga Knina, zaista govore u prilog „novoj sili u kulturi“. Morala bih naglasiti „izvješća iz uvijek hrvatskoga Knina“, gdje se rekapitulira/sabire i svekoliko povijesno iskustvo Europe. Dakle, od srednjevjekovne hrvatske državnosti do bližih nam razdoblja, romantizma, historicizma, kad su antropologija, arheologija, etnologija kao nove/mlade humanističke znanosti XIX. stoljeća, na nacionalnim razinama sabirale iskustvo Europe – iskustvo eurocentričnoga svijeta. (…)

Što se to krajem XIX stoljeća, događalo u Kninu? Ponajprije, otkrivamo uvijek isti odnos svjetskih političkih sila naspram Hrvatske: tvrđavu u Kninu, 1889. godine, austrijske carske vlasti prodaju kao „kamenolom“. Kraljevsku utvrdu s temeljima iz pretpovijesti, utvrđeni grad, simbol ranosrednjovjekovnoga Hrvatskoga kraljevstva s kontinuitetom izgradnje od IX. do XI. stoljeća, austrijske carske vlasti stavljaju na dražbu… Na sreću, za 8.600 kruna Kninsku tvrđavu otkupio je fra Lujo Marun, osnivač Hrvatskoga starinarskoga društva u Kninu. Ovdje je naime 1893. utemeljen prvi Muzej hrvatskih arheoloških spomenika. Njegovo otvaranje, na žalost, ukazalo je na sve što će se u Kninu i oko Knina događati danas, poslije stotinjak godina. Spomenute godine 1893. pravoslavni stanovnici Knina, nahuškani od strane austrijske carske vlasti i Srpske pravoslavne crkve, uzvanike koji dolaze na otvorenje Muzeja dočekuju – kamenjem. Dokumentacija iz onoga vremena kazuje: „Podizali su barikade i nisu dopustili pristup arheološkim lokalitetima“. Povodom otvorenja toga prvog Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, uspijevaju, kod austrijske carske vlasti, ishoditi zabranu isticanja hrvatskoga stijega – na Kninskoj tvrđavi.

Radnja se odvijala, kao u kakvoj onodobnoj pustolovnoj priči u kojoj se događanja vezuju za izgradnju željezničke pruge. Fra Lujo Marun dobio je zadatak nadgledati postavljanje pruge na relaciji Knin-Siverić, jer se predpostavljalo da će radovi na trasi, koja je presijecala srce srednjevjekovnoga Hrvatskog kraljevstva, otkriti još arheoloških nalaza. I zaista, u širem okruženju otkriveni su temelji crkvice Sv. Luke iz doba Mutimira, otkriven je Branimirov natpis u Muću, potom arheološki nalazi u Crkvinama s nekoliko svetišta od kojih je ono Sv. Marije potvrđeno kao mauzolej hrvatskih vladara – iz doba kralja Zvonimira… Fra Lujo Marun obnovio je napokon noviju crkvu Sv. Barbare, zaštitnice topnika sred same Kninske tvrđave, lociranu na temeljima starije crkve. Tom prigodom, na pročelje obnovljene crkve, dao je postaviti ploču s glagoljskim natpisom. „Bože budi štitom Hrvatske“. Na takvim otkrićima nastala je prva knjiga iz područja nacionalne arheologije u Hrvata: „Hrvatski spomenici u kninskoj okolici“ don Frane Bulića (1888.).

Godinu dana poslije objavljivanja ove Bulićeve, za hrvatsku i europsku arheologiju važne knjige, austrijske carske vlasti stavljaju na dražbu „isluženu“ kninsku tvrđavu. Objavljuju to proglasom – prodaje se „kamenolom“. (…) Na što nas podsjeća ovakva ignorancija, manipulativni cinizam „moćne“ administracije? Nešto starija kao i moderna povijest navode još primjera sličnih dražbi. Političke velesile, često aukcioniraju sve što je hrvatsko. Ipak, Vojska koja je uz teritorije vlastite hrvatske države kadra obraniti i vratiti tisuću godina nacionalne povijesti, i novije europske kulturološke povijesti, bjelodano je i – kulturna institucija.

Lilijana Domić, HKZ – Hrvatsko slovo, kolovoz, 1995. – Iz neobjavljene knjige kolumni „S vrha pera“

Hrvatsko nebo