Sarajevski safari Njemačke novine: Vučić je bio na židovskom groblju tijekom rata, odakle je pucano na Sarajevo

Vikend izdanje novina Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objavilo je članak pod naslovom “Snajperisti na Židovskom groblju” u kojem se navodi da je Aleksandar Vučić, kao mladi dragovoljac, “služio kriminalnoj politici u Sarajevu”.

Opsada Sarajeva i Židovsko groblje

Autor Michael Martens opsežan tekst započinje poviješću sarajevske židovske zajednice, koja je gotovo u potpunosti uništena u Holokaustu. Povijesni pregled obogatio je citatima nobelovca Ive Andrića, čije djelo dobro poznaje i za kojeg je napisao biografiju. Zatim opisuje tragove koje je rat 1990-ih ostavio na židovskom groblju i daje kratak prikaz opsade Sarajeva, tijekom koje je poginulo više od 11 000 ljudi.

„Jedno od mjesta opsade bilo je Židovsko groblje u Sarajevu. Viši dijelovi groblja, smješteni na obronku brda, bili su pod kontrolom srpskih napadača. Odatle su snajperisti držali grad na nišanu. Britanski general Michael Rose, koji je jedno vrijeme zapovijedao mirovnim snagama UN-a u Sarajevu, izjavio je pred Haaškim sudom da je Židovsko groblje stalno predstavljalo opasnu polaznu točku za granatiranje i snajpersko djelovanje po gradu.“

Gradska bolnica u naselju Marijin Dvor, na dnu Sarajevske kotline, također je bila ciljana sa svog položaja na groblju. Kirurg zaposlen u toj bolnici svjedočio je pred sudom da su pacijenti i medicinsko osoblje više puta ranjeni snajperskom vatrom iz smjera židovskog groblja.”

Mladi srpski dobrovoljac

Martens zatim predstavlja protagonista koji je zapravo glavna tema teksta, Aleksandra Vučića.

„Čovjek koji je kao mladi dobrovoljac, barem neko vrijeme, bio prisutan na tom mjestu, usred zločinačkih događaja na židovskom groblju u Sarajevu, kasnije će postati slavan i moćan, današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Nisu njegovi protivnici ili klevetnici objavili ovaj neugodan detalj iz njegove biografije. Devedesetih je i sam o tome govorio u nekoliko intervjua, i to s ponosom.

Ti intervjui objavljeni su u novinama koje se više ne objavljuju i ostavile su vrlo malo tragova na internetu. Zato mnoge Vučićeve izjave u kojima se hvalio svojim sudjelovanjem kao ratni dobrovoljac nisu stigle iz tiskane ere do digitalne sadašnjosti i ostale su relativno nepoznate. Međutim, tko god istraži fond Narodne knjižnice Srbije u Beogradu, pronaći će brojne tragove u papirnatim arhivima.”

Šešeljev mladi kadar

Tekst zatim prati rezultate autorovog istraživanja arhivske građe iz analognog doba, citate izjava Aleksandra Vučića iz njegova radikalnog razdoblja.

Vučićev portret objavljen u kolovozu 1994. u srpskom ilustriranom tjedniku Duga poslužio je autoru kao osnova za sljedeću ocjenu:

„Vučić je 1994. već bio poznat kao političar u usponu u Srpskoj radikalnoj stranci, koju je predvodio zapovjednik paravojnih snaga Vojislav Šešelj, a za koju se pretpostavlja da ju je osnovala ili barem djelomično kontrolirala srpska Služba državne sigurnosti.“

Autor prepričava članak iz Duge i napominje da je novinar primijetio “ratne trofeje” obješene na zidovima u Vučićevoj sobi u domu njegovih roditelja, ne objašnjavajući o čemu se točno radi.

Zatim slijedi Vučićeva izjava: „Kad je počeo rat u Bosni, otišao sam u srpsko Sarajevo i prijavio se kao dobrovoljac.“

Objasnio je da je otišao u Sarajevo “braniti srpstvo”. U tekstu se također navodi gdje je mladi dobrovoljac Vučić prvi put bio raspoređen:

„Vučić je 1994. godine za časopis Duga rekao da je ‘neko vrijeme bio na židovskom groblju’ prije nego što je otišao na Pale.“

Vučić se “ne stidi”

Njemački članak zatim postavlja niz pitanja:

„Iz Vučićevog intervjua nije jasno što je točno radio na židovskom groblju u Sarajevu. Je li pucao i na grad? Je li ubijao i civile? Koja je bila njegova uloga?

Sigurno je, međutim, da nema vjerodostojnih dokaza za tvrdnju koja se posljednjih mjeseci provlači u javnosti, da je Vučić navodno predvodio bogate strance koji su kao ‘vikend snajperisti’ za naknadu sa srpskih položaja pucali na civile u Sarajevu, prvenstveno žene i djecu.

Ali takve senzacionalističke priče nisu ni potrebne da bi se zaključilo da se budući predsjednik Srbije, kao mladi ratni dobrovoljac, stavio u službu duboko kriminalne politike.”

Martens piše da je Vučić svoju potpunu podršku toj politici pokazao i u drugim prilikama, među ostalima u posebnom izdanju Velike Srbije, novina Srpske radikalne stranke, objavljenom u rujnu 1997. Vučić je tada bio glavni tajnik stranke.

U izdanju Velike Srbije, tiskanom u 50.000 primjeraka, Vučić je izjavio: „U tom uistinu kriznom razdoblju za našu naciju, našao sam se u nedoumici koja je mučila mnoge, posebno mlađe ljude, a koju je riješio moj četrdesetodnevni boravak kao dobrovoljca u Sarajevu.“

FAZ navodi da je u istom intervjuu iz 1997. godine Vučić rekao da je ukupno osam mjeseci proveo u područjima Bosne pod nadzorom bosanskih Srba, od čega je “dva mjeseca bio na bojištu”.

„Ako mislite da sam se zalagao za Hrvate ili Muslimane, nisam i ne mislim se toga sramiti“, rekao je tada.

“Doći će vrijeme za Veliku Srbiju”

Autor dodaje da je Vučić istovremeno naglasio navodna srpska prava na dijelove teritorija Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali i pozvao na strpljenje dok se ne promijene političke okolnosti u svijetu.

U završnom dijelu teksta Martens piše: „Danas Vučić govori drugačije. U svojoj političkoj retorici prihvatio je Daytonski sporazum i poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Međutim, u medijima bliskim Vučiću i dalje postoji revizionistički ton, upravo onaj koji je najavio još 1997.“

U tekstu se navodi da je Vučić, govoreći o Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, 1997. godine rekao: “Kad naša stranka dođe na vlast u Srbiji, svaki dan ćemo vas podsjećati da su ti teritoriji naša stoljetna zemlja.”

Bliži li se kraj čekanja?

Na samom kraju, autor pita: „Što takve riječi znače danas? SAD, koji je prije tri desetljeća bio ključan za zaustavljanje ratova na Balkanu, u međuvremenu se povukao iz regije ili čak pruža podršku nacionalističkim tvrdolinijašima. Europske zemlje nisu uspjele popuniti taj vakuum. Srpski veteran sa židovskog groblja u Sarajevu pomno prati ovaj razvoj događaja.“

Martens podsjeća da je Aleksandar Vučić, u oštrom napadu na Daytonski mirovni sporazum, 1995. napisao: “Na kraju će Srbi dignuti glavu i vratiti svoju zemlju. Samo je potrebno još malo pričekati.”

Tekst završava pitanjem: “Bliži li se kraj tom čekanju?”

Dnevnik.ba / Hrvatsko nebo