U Pakracu dostojanstveno obilježavanje 35. obljetnice početka Domovinskog rata
subota, 28. veljače 2026.
Šamar zaboravu i kojekakvim mantrama o podijeljenoj krivnji
Dok se u današnjoj Hrvatskoj pod krinkom „modernizma“ i „gledanja u budućnost“, u hrvatski javni prostor sustavno ‘guraju’ kojekakvi neutemeljeni i neistiniti narativi kojima se pokušava marginalizirati značaj Domovinskog rata i uspostava demokratske i neovisne Hrvatske, a obljetnice poput ove u Pakracu za mnoge postaju tek neželjeni teret, taj grad heroj ne dopušta da se istina uguši u tišini ravnodušnosti. U državi u kojoj je nekima lakše zaboraviti nego odati počast, Pakrac 35 godina kasnije ponovno podsjeća na početak Domovinskog rata i na krvavu cijenu slobode koju danas uživaju i oni koji je najglasnije ignoriraju.
Posebno otrovan postao je narativ o „podijeljenoj krivnji“, ta sramotna mantra kojom se pokušava zamagliti kristalno jasna činjenica da Hrvatska nije birala rat već da je napadnuta. Dok su cijevi JNA i srpskih paravojnih postrojbi bile uperene u legalne hrvatske institucije, hrvatsku policiju i hrvatski narod upravo je Pakrac 1. ožujka 1991. bio zorni dokaz tko je agresor, a tko žrtva. Tomu u spomen pod visokim pokroviteljstvom Vlade RH, od 21. veljače do 2. ožujka i ove je godine Pakrac postao središte otpora povijesnom revizionizmu. Obilježavanje 35. obljetnice napada na Policijsku postaju Pakrac glasan je odgovor onima kojima su „baklje pobjede“ tek smetnja, a Mimohod pobjednika tek još jedna kolona u nizu.
Dan kada je srbo-četnički agresivni plan stvaranja velike Srbije dobio ime i prezime
Podsjetnik na surovu stvarnost ožujka 1991. donosi potresno svjedočanstvo Stipana Grgića. Njegova priča o razoružavanju hrvatskih policajaca unutar vlastite postaje, onih koje su njihovi dojučerašnji kolege srpske nacionalnosti proglasili nepoželjnima, ogoljuje samu bit srspsko-četničke agresije potpomognute s JNA.
Grgićevo odlučno „Ja oružje ne dam!“, izrečeno pred cijevima snajpera i naoružanim rezervistima u hodnicima postaje, stoji kao vječni spomenik hrabrosti nasuprot izdaji zapovjednika Jove Vezmara. Ta scena, u kojoj se hrvatski policajac svjesno izlaže smrti odbijajući skinuti hrvatsko znakovlje dok gradom krstare srpske paravojne postrojbe uz potporu saveznih jugo struktura, mora biti opomena svima koji danas štošta iz toga doba relativiziraju ili pokušavaju izjednačiti agresora i žrtvu.

Dr. Tuđman reagirao oštro i državnički
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđmanzapovjedio je brzu i odlučnu intervenciju specijalnih postrojbi MUP-a koje su došle iz Rakitja, Lučkog i Bjelovara i spriječile planirano srpsko otcjepljenje Pakraca. Time je pokazao odlučnost da Hrvatska država ima pravo i obvezu uspostaviti red i zakon na cijelom svom teritoriju, bez obzira na prijetnje koje su dolazile iz Beograda.
Odbacujući svaku tezu o “lokalnoj pobuni” i prokazujući stvarnu narav sukoba, uputio je vrlo oštro pismo tadašnjem Predsjedništvu SFRJ (na čijem je čelu bio Srbin Borislav Jović)iznoseći u njemu dokaze da su u „napadu na policijsku postaju u Pakracu sudjelovale jedinice JNA i da je riječ o otvorenom napadu na ustavni poredak Republike Hrvatske“.
Jasno je poručio da događaji u Pakracu nisu bili “spontani bunt (srpskog) naroda”, već planirana akcija s ciljem rušenja mlade hrvatske demokracije. Obratio se i međunarodnoj javnosti ističući da događaji u Pakracu pokazuju da se Hrvatska suočava s agresivnim velikosrpskim projektom koji ne preže od oružane sile. Time je počeo graditi temelje za kasniju međunarodnu afirmaciju i obranu zemlje. Njegove tadašnje riječi bile su ključne za podizanje morala hrvatskom narodu i jasno definiranje tko je tko u nadolazećem ratu, sjekući u korijenu sve pokušaje nametanja mita o “ravnopravnim stranama u sukobu”.
Program sjećanja i ponosa
Ovogodišnji program osmišljen je kako bi obuhvatio sve generacije, upravo s ciljem da se poruka o herojstvu Pakraca prenese onima koji te dane nisu proživjeli. Već 21. veljače mladi su kroz Festival domoljubne pjesme u Hrvatskom domu „dr. Franjo Tuđman“ pokazali da sjećanje živi. U petak 27. veljače u Muzeju grada Pakraca otvorena je izložba „Pakrac kroz ratni objektiv“ koja kroz autentične fotografije prikazuje svu surovost agresije. Vrhunac obilježavanja bit će u ponedjeljak, 2. ožujka. Nakon svete mise u 10 sati, gradom će krenuti „Mimohod pobjednika“,događaju kojem Pakrac prestaje biti tiho slavonsko mjesto i ponovno postaje nacionalno središte okupljanja branitelja i građana kojima je stalo do očuvanja istine o Domovinskom ratu.
Za sve koji ne mogu nazočiti, dokumentarni film Borne Marinića „1991: Početak, obrat i pobjeda – Pakrac“, ostaje trajni dokument o vremenu kada je hrabrost nekolicine hrvatskih policijaca nadjačala silu nadmoćnijeg srpsko-četničkoga agresora i tzv. JNA.
Piše: Smiljana Škugor Hrnčević
misao.hr / Hrvatsko nebo
