Biskup i profesor teologije Ivan Šaško: Po čemu je problematičan novi prijevod Biblije i neistinito njegovo prikazivanje u javnosti

Nedavno objavljeni i predstavljeni novi prijevod Biblije na hrvatski jezik izazvao je već brojne reakcije i zabrinute upite onih koje su taj prijevod i njegovo prikazivanje u javnosti zbunili. Prijevod je priredilo „Hrvatsko biblijsko društvo“ iz Zagreba, a sunakladnici su njegova izdanja i „Verbum“ iz Splita i „Naša ognjišta“ iz Tomislavgrada. U tiskanomu izdanju navodi se da su novi prijevod uredili profesori teologije Božo Lujić (preminuo 2021.) i Mato Zovkić te se navode imena svih prevoditelji koji su sudjelovali u izradbi prijevoda s, navodno, isključivo izvornih jezika: hebrejskoga, aramejskoga i grčkoga. Novi prijevod prikazuje se kao novu hrvatsku „katoličku“ i „standardnu“ Bibliju, koja ima preporuku Hrvatske biskupske konferencije. Tu i takve tvrdnje u svojoj reakciji opovrgava zagrebački pomoćni biskup, prof. dr. Ivan Šaško. Njegov osvrt objavljen je 27. prosinca na službenoj mrežnoj stranici Zagrebačke nadbiskupije.

Biskup Šaško navodi za sebe da reagira i kao biskup i kao predsjednik Skupštine “Kršćanske sadašnjosti”, nakladnika već blizu 60 godina od crkvenih vlasti odobrenoga i kao standard prihvaćenoga prijevoda Biblije na hrvatski jezik, poznate kao „Zagrebačka Biblija“, prethodno kao „Biblija Stvarnosti“, iz g. 1968. On se zatim poziva na dopuštenje novog prijevoda od Hrvatske biskupske konferencije citirajući ga i i na temelju toga tumačeći ga u posve drugom svjetlu od onoga kakvim se u javnosti to tobožnje „crkveno odobrenje“ nove navodno “standardne” i navodno “katoličke” Biblije prikazuje.

Mons. Šaško navodi ključnu rečenicu priopćenja sa zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije (HBK) od 6. lipnja 2024. u kojemu, između ostaloga, piše: „Na zasjedanju su biskupi izrazili suglasnost da Hrvatsko biblijsko društvo kao svoje izdanje objavi studijski ekumenski prijevod Svetoga pisma na hrvatski govorni jezik na čijem su prijevodu radili katolički i bibličari drugih kršćanskih denominacija.“ Na temelju toga, on tumači da po suglasnosti HBK-a nije riječ o suglasnosti „katoličkoj“, nego „ekumenskoj“ Bibliji, doduše bez sudjelovanja istočnih kršćana, da nije riječ o „standardnom“, nego o „studijskom“ prijevodu i da nije riječ o prijevodu na „standardni“ hrvatski jezik, nego na „govorni“ hrvatski jezik.

Šašku najviše smeta to što se novi prijevod prikazuje kao novu „standardnu“ hrvatsku katolički Bibliju.

Šašku se ne sviđa temeljni pristup iskazan od prireditelja Biblije, a po kojemu se htjelo biblijski tekst učiniti što bližim suvremenom govornom jeziku, na način da se tekst prevede bez uporabe četiriju glagolskih vremena: aorista, imperfekta, pluskvamperfekta i futura drugog, te uz neka druga načelna i konkretna jezična i stilska ograničenja i osiromašenja.

Šašku su osobito zasmetala kriva prikazivanja nove Biblije u javnosti, a i mnogo toga u njezinu jeziku i stilu, pri čemu tvrdi da je narušena i uzvišenost i umjetnička, poetička vrijednost biblijskih tekstova – tako što je tekst učinjen banalno običnim, e kako bi bilo razumljiv današnjim ljudima. Smeta mu i što se pri tom žrtvovalo sve ono što je u cizeliranju prijevoda, osobito ključnih, biblijskih mjesta dosegnula tisućljetna leksikografska tradicija prevođenja biblijskih tekstova na hrvatski jezik.

„U bujici slika i zvukova kojima se privlačilo pozornost, uvjeravalo i nastojalo stvoriti dojam dragocjenih otkrića i otvaranja do sada navodno neviđenih i neslućenih obzora“ – piše uz ostalo biskup Šaško pa nastavlja – „isticalo se: da se radi o prijevodu ’na suvremeni standardni hrvatski jezik’; da prijevod ’ima službena crkvena odobrenja’; da je to ’potpuno novi biblijski prijevod’; da je prijevod ’(prvi put) načinjen izravno s izvornih biblijskih jezika – hebrejskoga, aramejskoga i grčkoga’; da su ’prevoditelji nastojali da svaki redak bude potpuno vjeran izvornom tekstu’; da su ’izbjegnute zastarjele riječi i jezične konstrukcije’; da je to prijevod ’koji će svi razumjeti’; da je u ‘Zagrebačkoj Bibliji’ jezik previše ’uzvišen’ itd. Tako je nastajao val za valom čudnih tvrdnja koje bi u nekome mogle usidriti mišljenje da sad konačno možemo saznati što piše u Bibliji i da smo do sada bili prilično zakinuti u razumijevanju i nedvojbeno ‘izgubljeni u prijevodu’.“

Mons. Šaško, na blagdan sv. Ivana, apostola i evanđelista, na nizu primjera pokazuje po čemu se novi prijevod razlikuje od standardnoga hrvatskoga prijevoda Biblije (koji je zastupljen i u liturgijskim knjigama, drugim crkvenim dokumentima i katehetskim pomagalima) te iznosi svoje kritičke primjedbe i izriče nezadovoljstvo novim prijevodom: njegovim općim konceptom i njegovim konkretnim rješenjima. Čitav njegov osvrt može se pročitati OVDJE.

Hrvatsko nebo